Naopako srpsko pravosuđe: Profesora Slobodana Savića privela policija

0
1665

Kada čovek bez mrlje u karijeri doživi ovako nešto, šta bi onda trebalo da se desi onom ko je sve ovo izrežirao?! Iz ugla studenta Medicinskog fakulteta u Beogradu, reći ću samo da se radi o profesoru koji sve svoje dužnosti ispunjava na najvišem mogućem nivou u smislu stručnosti i posvećenosti i čija smo predavanja svi željno iščekivali, a koji je mnogima od nas i prijatelj i ortak i zaštitnik i savetnik. Čovek koji je ostvario neverovatan nivo bliskosti sa velikim brojem studenata koji ga vole i poštuju, a da nikada nije okrnjio svoj profesionalizam i objektivnost kao profesora i kome ni najmaliciozniji i najpakosniji tabloidni mozgovi ne mogu da prišiju čak ni najsitniju kompromitujuću anegdotu. Najmanje što prof. Slobodan Savić zaslužuje je da svako od nas podeli ovo i da čitav slučaj bar malo približimo pravdi.

Tako je glasila poruka koju smo dobili od strane našeg čitatelja, a post Prof Slobodana Savića vam prenosimo u celosti:

NEČUVENI DOGAĐAJ U SRPSKOM PRAVOSUĐU – SLOBODAN SAVIĆ, STALNI SUDSKI VEŠTAK ZA SUDSKU MEDICINU I PROFESOR NA MEDICINSKOM I PRAVNOM FAKULTETU UNIVERZITETA U BEOGRADU, PO NAREDBI SUDIJE OSNOVNOG SUDA U MLADENOVCU PRIVEDEN JE OD STRANE POLICIJE NA GLAVNI PRETRES KOJI JE U MLADENOVCU ODRŽAN 1. AVGUSTA 2017. GODINE!

Ako ste pomislili da je ovo naslov nekog senzacionalističkog članka u dnevnoj štampi, prevarili ste se. U pitanju je istiniti događaj, koji bi s pravom mogao da se nađe u rubrici „Verovali ili ne“, a dobro odslikava osionu zloupotrebu položaja od strane nekih predstavnika pravosuđa. Priča zahteva malo više prostora da bi bila u potpunosti shvaćena, pa je prvenstveno preporučujem svojim bivšim, sadašnjim i budućim studentima na Pravnom fakultetu Univerziteta u Beogradu, koji predstavljaju budućnost srpskog pravosuđa, a kojih nije malo. Od 2008. godine do danas na predmetu Pravna medicina na Pravnom fakultetu održao sam oko 3000 ispita. Priča bi mogla da bude zanimljiva i drugima koji nisu pravnici jer ukazuje na to kako moć u pogrešnim rukama može biti zloupotrebljena na štetu ljudskog dostojanstva i časti. Možda ove poslednje reči prejako i pretenciozno zvuče, ali ono što trenutno osećam ne mogu drugačije da izrazim.

Pa da krenemo s pričom. Na jutarnjem sastanku stručnog kolegijuma Instituta za sudsku medicinu u Beogradu (u daljem tekstu Institut) 01.08.2017. vršilac dužnosti upravnika odredio je da obavim obdukciju po naredbi Višeg javnog tužilaštva u Beogradu (S-905/17). Kada sam u 08:30 časova krenuo u obdukcionu salu, pozvao me administrativni službenik i rekao da me čekaju tri policajca. Na moje veliko i neprijatno iznenađenje oni su me obavestili da je sudija Vladimir Mirosavić naredio moje dovođenje u Osnovni sud u Mladenovac na glavni pretres, zakazan za 10:30 časova u predmetu K-777/13, a za koji ja prethodno nisam dobio sudski poziv. Shvatio sam da se radi o predmetu u kojem sam 2016. izvršio veštačenje. Policajac mi je uručio naredbu (vidi prilog 1), u kojoj sam odmah, mada nisam pravnik, uočio za mene neobjašnjivu procesnu nelogičnost. Naime, u drugom pasusu naredbe navodi se da treba da budem ispitan u svojstvu veštaka, a u četvrtom pasusu se naređuje moje dovođenje kao svedoka. Koliko je meni poznato, prema Zakoniku o krivičnom postupku (u daljem tekstu ZKP), jedna osoba u istom krivičnom postupku ne može da bude istovremeno i veštak i svedok (član 116, stav 3 ZKP: „za veštaka se, po pravilu, neće odrediti lice koje je ispitano kao svedok“), niti sam ja u svojstvu svedoka na glavnom pretresu mogao da se upuštam u veštačenje. Prepuštam pravnicima da donesu svoj sud o pravnoj valjanosti ovog rešenja, a ja sam posle kraćeg razmišljanja doneo odluku da mu se povinujem.

Moje kolege iz Instituta bile su šokirane onim što se događa jer nisu mogli da veruju da je tako nešto uopše moguće, a obdukciju koju je trebalo ja da uradim, morale su da preuzmu i izvrše druge kolege. Imao sam tužan i jako ružan osećaj da sam najgori mogući kriminalac kada su me tri policajca izvela iz Instituta za sudsku medicinu, smestili u službeni automobil, potom odveli u policijsku stanicu Savski venac, gde sam spušten u podrumske prostorije i čekao na dalje sprovođenje. Pre polaska za Mladenovac pretresena mi je torba, pitan sam da li imam nešto od oružja i morao sam da potpišem zapisnik u kojem su navedeni troškovi koje Osnovni sud u Mladenovcu mora da plati MUP-u zbog mog dovođenja u Mladenovac službenim vozilom u pratnji tri policajca. Onaj ko ovakvo poniženje nije doživeo, ne može ni da zamisli kako sam se u tim trenucima užasno osećao, jer sam bio svestan da takvo nekorektno postupanje sudije ničim nisam zaslužio.

Po mom dovođenju u Mladenovac usledilo je još neprijatnije iznenađenje, kada se jedan od dvojice optuženih nije pojavio u sudnici, a sudija Mirosavić je prisutne (oštećeni, njegov advokat, drugi optuženi, zapisničar i ja) obavestio da on nije uredno pozvan. Ovim je moje prisilno dovođenje na glavni pretres očigledno izgubilo svaki smisao. Tada sam se setio da se u ovom predmetu slična situacija već dogodila 28.09.2016. kada sam ja dobrovoljno došao na glavni pretres, a nijedan od dvojice optuženih se nije pojavio jer navodno nisu bili uredno pozvani, za šta niko nije snosio nikakvu odgovornost. Siguran sam da u predmetnim spisima postoji pismeni dokaz o tome kada je sudija Mirosavić dobio obaveštenje da jedan od dvojice optuženih nije uredno pozvan na glavni pretres 01.08.2017. jer je u tom trenutku odmah mogao da preduzme odgovarajuće mere da njegovo prisustvo obezbedi, kada je već mesec dana ranije, 03.07.2017. naredio da ja 01.08.2017. treba da budem doveden iz Beograda.

Da Vas podsetimo:  Flaša pića, parfem, koverta: Zašto lekarima nosimo poklone, kada ih plaćamo preko osiguranja?

Zbog takvog postupanja sudije Mirosavića u predmetu koji se približava zastarevanju glavni pretres nije održan, napravljeni su nepotrebni troškovi koje Osnovni sud u Mladenovcu treba da plati MUP-u, a meni kao veštaku nanesena je teška i nepopravljiva sramota, koja je za mene dosegla vrhunac u onom trenutku kada mi je na pitanje kako da se posle otkazanog glavnog pretresa vratim iz Mladenovca u Beograd, sudija Mirosavić pred svim prisutnima doslovce odgovorio sledeće: ”U takvim sitaucijama ja sam ranije okrivljenima plaćao prevoz iz svog džepa, ali vas kao profesora ne bih hteo da uvredim time da vam ja ponudim novac”. OPET NEŠTO NEVEROVATNO, ALI ISTINITO.
A kako je priča tekla od početka? U predmetu K-777/13 Osnovnog suda u Mladenovcu, po naredbi sudije Vladimira Mirosavića, 2016. godine u Institutu za sudsku medicinu u Beogradu izvršio sam veštačenje zajedno sa kolegom maksilofacijalnim hirurgom (neću zamarati detaljima slučaja u kojem su dvojica optužena za davanje lažnog iskaza, jer bi to nepotrebno produžilo priču, a nije ni od kakvog značaja za njenu suštinu). Dostavili smo sudu veštačenje u pisanoj formi, zajedno sa računom, koji je sud bez ikakvih primedaba platio. U daljem toku postupka stigao je poziv da veštak, predstavnik Instituta pristupi na glavni pretres 28.09.2016. godine u sudsku jedinicu u Sopotu. Odlučeno je da na taj glavni pretres odem ja. Kako se u poslednje vreme glavni pretresi u sudskim postupcima relativno često odlažu, pri čemu pozvani veštaci o tome ne bivaju obavešteni i pošto se radi o prilično dugom putovanju od Beograda do Sopota i nazad (ukupno oko 110 km), tog dana sam oko 9 časova telefonom pozvao sudiju Vladimira Mirosavića koji mi je lično potvrdio da će glavni pretres biti održan. Potpuno ubeđen da su se stekli svi uslovi za održavanje glavnog pretresa, krenuo sam na put i stigao oko 15 minuta pre zakazanog vremena. Zbog produženog trajanja prethodnog pretresa čekao sam na početak suđenja skoro čitav sat, bez ikakvog objašnjenja, a kamoli izvinjenja od strane sudije. Kada smo ušli u sudnicu doživeo sam neočekivano i krajnje neprijatno iznenađenje. Pozivu su se odazvali oštećeni i njegov advokat, dok nijedan od dvojice okrivljenih nije došao, s tim što je sudija obavestio prisutne da oni nisu uredno pozvani jer su pozivi predati njihovim članovima porodice, a ne njima lično!!!

Nisam mogao da verujem u ono što čujem, jer opravdano pretpostavljam da je sudija to obaveštenje već imao u trenutku kada je tog jutra meni rekao da će pretres biti održan. Bez ikakvog izvinjenja sudija je odložio glavni pretres, pri čemu nije učinio ništa u cilju sankcionisanja osoba koje su sudske pozive uručili neovlašćenim licima, niti u cilju obezbeđivanja dolaska okrivljenih na sledeći glavni pretres, što se u Sopotu i Mladenovcu može lako učiniti naređenjem da se okrivljeni dovedu ili odmah ili na sledeći glavni pretres (član 380 ZKP – Izostanak optuženog). Da bih na neki način kompenzovao uzaludno izgubljeno vreme i utrošeni novac za prevoz privatnim automobilom, po povratku u Beograd dostavio sam sudu račun, napisan u skladu sa cenovnikom koji je tada primenjivan u našem Institutu, na sumu od 10.634,80 dinara u bruto iznosu, za ukupno 7 sati rada na pripremama za suđenje i dolazak na glavni pretres, a što je uključivalo i troškove prevoza sopstvenim vozilom na relaciji Beograd-Sopot-Beograd. Više od mesec dana kasnije, 02.12.2016. godine sudija Vladimir Mirosavić donosi rešenje (vidi prilog 2 i 3) po kojem troškovi u navedenom računu nisu dobro obračunati i određuje da u skladu sa Pravilnikom o naknadi sudskih troškova u sudskom postupku (u daljem tekstu Pravilnik), vrednost jednog radnog sata veštaka iznosi neto 492,24 dinara, tako da je ukupna suma koja je tražena u računu umanjena na 5.452,00 bruto, odnosno na 3.445,67 dinara neto za 7 radnih sati veštaka.

Moram da napravim malo odstupanje od toka priče komentarom da je po mom mišljenju u današnje vreme ova suma od nepunih 500 dinara za jedan sat rada sudskog veštaka najblaže rečeno neprimerena, a neki bi možda rekli i ponižavajuća. Nikako ne želim da potcenim bilo čije zanimanje, ali poređenja radi svako ko je menjao zimske u letnje gume i obrnuto zna da je za oko pola sata rada vulkanizera morao da plati oko 2.000 dinara. U prilogu šaljem i jednu ilustrativnu reklamu o ceni feniranja u frizerskom salonu od 500 dinara (vidi prilog 4). Zamislite, za jedan sat mog na ovaj način vrednovanog rada, kao visokoobrazovanog stalnog sudskog veštaka sa 34 godine iskustva i profesora na dva fakulteta beogradskog univerziteta, ja ne bih mogao dovoljno da zaradim da se isfeniram, a trebalo bi da radim oko 4 sata da bi mi za pola sata bile promenjene gume na automobilu!!!

MISLIM DA SVI KOJI U DANAŠNjE VREME OBAVLjAJU DUŽNOST SUDSKOG VEŠTAKA TREBA OZBILjNO DA SE ZAPITAJU DA LI PRAVILNIK OVAKAV KAKAV JESTE NA PRAVI NAČIN VREDNUJE NjIHOV RAD, STRUČNOST, ZNANjE I ISKUSTVO. JA LIČNO SMATRAM DA NE.

U Rešenju sudije Mirosavića doslovce je navedeno sledeće: „Dosuđuje se na ime troškova za obavljeno veštačenje iznos od 5.452,02 dinara, na teret budžetskih sredstava suda. Nalaže se računovodstvu ovog suda da u roku od 60 dana po pravosnažnosti rešenja, navedeni iznos uplati na tekući račun veštaka Savić Slobodana“. Imao sam pravo da se u roku od 3 dana žalim na ovo rešenje, što nisam uradio jer je ono zaista bilo napisano u skladu sa važećim Pravilnikom, ma šta ja o njemu mislio, jer dok je zakonski akt na snazi, on se mora poštovati takav kakav je. S obzirom na to da sam ja svoje obaveze prema sudu ispunio obavljanjem veštačenja i kasnijim dolaskom na glavni pretres, opravdano sam očekivao da će Osnovni sud u Mladenovcu u predviđenom roku ispuniti svoju finansijsku obavezu prema meni kao veštaku. Nažalost to se nije dogodilo ni do danas iako je od donošenja Rešenja o isplati troškova prošlo više od 8 meseci. Pitam se, a pitam i sve koji ovo budu pročitali, da li sud, kao jedan od stubova pravosuđa, ima pravo da bez ikakvih sankcija ne poštuje svoja sopstvena rešenja? Takođe se pitam šta bi se dogodilo u obrnutoj situaciji sa nekim ko bi toliko kasnio sa plaćanjem kazne u navedenom iznosu, a koja je određena naredbom ili presudom nekog suda. Pitanje „da li bi se toliko čekalo sa naplatom“ zaista je retoričko.

Da Vas podsetimo:  Zlatibor Lončar nakon Vulina direktor BIA?

I pored toga što Osnovni sud u Mladenovcu svoju finansijsku obavezu prema meni kao veštaku nije ispunio, sudija Mirosavić mi u daljem postupku u više navrata šalje pozive za dolaske na glavne pretrese, na koje sam ja uredno odgovarao dopisima u kojima sam svoju nemogućnost odazivanja pozivima opravdavao od ranije zakazanim stručnim i nastavnim obavezama. Istovremeno sam u svakom od tih dopisa molio sudiju Mirosavića da se založi da Sud isplati svoje zaostalo dugovanje, uz napomenu da u protivnom neću biti u mogućnosti da se odazovem sledećem pozivu, jer smatram da kao veštak nisam dužan da lično finansiram svoja putovanja od Beograda do Sopota ili Mladenovca i nazad, zbog dolaska na glavni pretres za potrebe suda. Napominjem da nijednom nisam tražio da mi Sud unapred uplati sredstva za troškove dolaska na sledeći glavni pretres, na šta smo, nažalost, mi u Institutu sve češće primorani zbog toga što sudovi sve češće posle održanih glavnih pretresa svoje finansijske obaveze prema veštacima ili uopšte ne ispunjavanju ili ispunjavaju sa jako velikim zakašnjenjem iako su ih sami stvorili pisanjem rešenja. Štaviše, u izvesnom broju slučajeva rešenja o isplati troškova veštaka uopšte i ne budu napisana.

U daljem toku događaja stiglo je rešenje sudije Mirosavića o mom novčanom kažnjavanju u iznosu od 10.000 dinara zbog nedolaska na glavni pretres 21.03.2017. kada izostanak nisam opravdao iako sam navodno bio uredno pozvan (vidi prilog 5). U ovom rešenju lako je uočljiv jedan pravni nonsens da me je sudija kaznio kao svedoka u predmetu u kojem sam već obavio veštačenje i u svojstvu veštaka u više navrata bio pozivan na glavne pretrese. Činjenica je da meni poziv za dolazak na taj glavni pretres uopšte nije bio uručen, tako da je netačan navod iz rešenja o kažnjavanju da sam bio uredno pozvan. Štaviše, u periodu od 19. do 24. marta 2017. bio sam na putu u inostranstvu, tako da nije bilo nikakve mogućnosti da se 21.03.2017. odazovem pozivu Suda, o čemu sam sudiju Mirosavića u aprilu 2017. obavestio dopisom, uz napomenu da neću moći da dođem na glavni pretres zakazan za 27.04.2017. jer sam istog dana kao veštak morao da budem prisutan na glavnom pretresu u Višem sudu u Beogradu, a kao dokaz sam dostavio fotokopiju sudskog poziva.

Da bih sudu olakšao zakazivanje sledećeg glavnog pretresa, u istom dopisu precizno sam naveo datume kada ću u maju i junu 2017. biti slobodan i kada ću moći da se odazovem pozivu. I pored toga što sam decidirano naveo da mi je u maju slobodan samo jedan termin i to 11.05. sudija Mirosavić je sledeći glavni pretres zakazao za 19.05.2017. godine, a za ta taj dan sam od ranije imao zakazana tri predavanja u Beogradu. Svoj nedolazak na taj glavni pretres opravdao sam dopisom poslatim 16.05.2017. brzom poštom „danas za sutra“, uz dokaze o navedenim predavanjima. U istom dopisu sam ponovo naveo svoje slobodne termine u mesecu junu, a radi lakše i brže komunikacije napisao sam i broj svog mobilnog telefona, što sudija ni u jednom trenutku nije iskoristio.

Kako i pored više mojih prethodnih molbi Osnovni sud u Mladenovcu nije izmirio svoje dugovanje prema meni kao veštaku, nisam se odazvao pozivu za glavni pretres 14.06.2017. a telegramom sam obavestio sudiju Mirosavića da nisam u mogućnosti da se odazovem pozivu zbog neizmirene finansijske obaveze Suda, što sam detaljno obrazložio i u dopisu koji sam istog dana poslao sudiji. I pored takvog mog postupanja, uskoro sam doživeo izuzetno neprijatno iznenađenje kada sam dobio rešenje sudije Vladimira Mirosavića o mom novčanom kažnjavanju u iznosu od 150.000 dinara, zbog toga što 14.06.2017. nisam pristupio na glavni pretres, a izostanak navodno nisam opravdao (vidi prilog 6 i 7). Navedena kazna je maksimalna koja se može izreći na osnovu člana 384 stav 3 ZKP i po mom mišljenju predstavlja neuobičajenu i drakonsku sankciju. Za isplatu ove sume, a sa navedenom vrednošću mog radnog sata kao veštaka od oko 500 dinara, trebalo bi kontinuirano da radim 300 sati, odnosno oko 37 radnih dana sa osmočasovnim radnim vremenom!!!

Da Vas podsetimo:  Od kada smo izbačeni na ulicu stanje pacijenata je postalo alarmantno, kažu korisnici Dnevne bolnice za bolesti zavisnosti

U tom Rešenju sudije Mirosavića piše i sledeće: „Veštak Dr Slobodan Savić ranije nije pristupio ni na glavne pretrese zakazane za 28.09.2016. godine i 27.02.2017. godine, kada je takođe bio uredno pozvan, a izostanak nije opravdao“. Odgovorno tvrdim da ovaj navod iz Rešenja nije istinit jer sam se ja kao veštak uredno odazvao pozivu i prisustvovao glavnom pretresu koji 28.09.2016. nije održan zbog nedolaska dvojice optuženih. O nemogućnosti odazivanja pozivu na glavni pretres 27.02.2017. godine, a zbog zakazanih nastavnih obaveza na Medicinskom fakultetu u Beogradu, poslao sam sudiji dopis 23.02.2017. i to brzom poštom „danas za sutra“, što znači da je sudija to obaveštenje dobio tri dana pre održavanja glavnog pretresa.

U obrazloženju Rešenja o mom novčanom kažnjavanju navodi se i sledeće: „činjenica da veštaku nisu isplaćeni troškovi po ranijem rešenju donetom od strane suda ne predstavlja opravdan razlog za izostanak sa glavnog pretresa“, što drugim rečima znači da je veštak dužan da ispunjava svoje obaveze prema sudu koji krši svoje sopstveno rešenje o zasluženom nagrađivanju tog veštaka. Moje mišljenje je da sam imao pravo da očekujem da Osnovni sud u Mladenovcu, kao jedna od jedinica pravosudnog sistema Republike Srbije, treba da ispunjava svoje zakonske obaveze koje je sam sebi nametnuo donošenjem Rešenja o isplati nagrade veštaku.

Smatrajući da je ovo drakonsko kažnjavanje u iznosu od 150.000 dinara bilo neosnovano, dostavio sam u predviđenom roku žalbu Višem sudu u Beogradu, čiju odluku očekujem, a o celom toku događaja dopisom sam obavestio i predsednika Osnovnog suda u Mladenovcu. U daljem toku postupka sudija Mirosavić ne šalje mi poziv za glavni pretres zakazan za 1. avgust 2017. godine, već naređuje moje policijsko dovođenje u Mladenovac, čime je ova neverovatna priča dostigla svoju kulminaciju.

Posebno ponovo naglašavam da ni 28.09.2016. a ni 01.08.2017. sudija Mirosavić ništa nije uradio na tome da obezbedi prisustvo okrivljenih, kada je već naredio dovođenje veštaka iz Beograda u Mladenovac, a koliko sam čuo, oni se nisu pojavljivali ni na više pretresa koji su održani u međuvremenu. Prema članu 380 stav 1 ZKP sudija je imao ovlašćenja da to uradi. Meni zaista nije jasno zašto su pravni aršini sudije Mirosavića prema optuženima bili tako blagi, a prema meni kao veštaku tako nemilosrdni.

U celoj ovoj tužnoj priči jedinu svetlu tačku predstavlja postupanje radnika beogradske policijske stanice Savski Venac. Po mene su 01.08.2017. došla tri mlada policajca, čija imena neću navoditi jer za to nemam njihovu saglasnost, ali moram da im odam priznanje na izuzetno kulturnom ponašanju i ophođenju prema meni. Možda će ova priča na neki način doći i do njih, pa im se stoga od srca zahvaljujem i želim im da ostanu tako dobri profesionalci do kraja svog radnog veka. Sve vreme sam imao utisak da im je jako neprijatno što im dužnost nameće obavezu da budu akteri ovog neuobičajenog događaja.

Iako je od mog policijskog privođenja prošlo oko 7 dana, ja sam još uvek pod dubokim utiskom tog krajnje neprijatnog dešavanja i dalje prosto ne mogu da poverujem da se to zaista meni dogodilo. Teško se mogu naći prave reči da opišu psihički stres i sramotu koje sam ovim nezasluženim prinudnim policijskim dovođenjem u Mladenovac doživeo prvi put u toku svoje 34 godina duge karijere kao lekar specijalista sudske medicine, stalni sudski veštak i sada redovni profesor na Medicinskom i Pravnom fakultetu Univerziteta u Beogradu.

Možda će i ovo što ću napisati zvučati prejako, ali ŽALOSNO JE PRAVOSUĐE U KOJEM SE OPTUŽENI NEKAŽNjENO NE ODAZIVAJU POZIVU SUDA, A VEŠTAK BEZ IKAKVE KRIVICE BIVA POLICIJSKI PRIVEDEN NA GLAVNI PRETRES.

Danas sam sudiji Vladimiru Mirosaviću i predsedniku Osnovnog suda u Mladenovcu poslao svoj protestni dopis zbog mog neosnovanog i uzaludnog policijskog dovođenja na glavni pretres 01.08.2017. Dostavio sam i račun za pet sati koje sam tog dana kao veštak utrošio od momenta privođenja u 08:30 sati do povratka u Institut za sudsku medicinu u 13:30 sati, naravno obračunato u skladu sa Pravilnikom. Troškovi za prevoz nisu priloženi jer sam od Beograda do Mladenovca zaslugom sudije Mirosavića imao obezbeđen policijski prevoz, a za povratak sam morao da se snađem kako sam znao i umeo. U daljem toku preduzeću korake za prinudnu naplatu duga, jer se na taj korak do sada nisam odlučio u nadi da će Sud i pored velikog kašnjenja ipak ispuniti svoju obavezu. Razmatram takođe da li postoje zakonske mogućnosti za dobijanje satisfakcije zbog teške uvrede moje časti i ugleda. Nameravam da o postupanju sudije Vladimira Mirosavića u ovom predmetu obavestim Viši sud u Beogradu, Visoki savet sudstva i ministra pravde.

Odlučio sam da ovu svoju priču plasiram preko Fejsbuka jer nisam siguran da li bi ona bila zanimljiva sredstvima javnog informisanja. Ovako – ko bude želeo, pročitaće. Izvinjavam se ukoliko sam kao pravni laik napravio neke greške u pravnim tumačenjima, pa me slobodno ispravite ukoliko smatrate za shodno. Priča je na kraju ispala mnogo duža od onoga što sam planirao, ali sam morao da je ispričam u celini, ne samo zbog sebe, već zbog svih onih koji ubuduće mogu da se nađu u sličnom položaju i bez ikakve krivice budu povređeni od strane pravosuđa od kojeg su očekivali zaštitu, a ne poniženje.

www.ziginfo.rs

POSTAVI ODGOVOR

Unesite Vaš komentar
Molimo unesite vaše ime