Napori za očuvanje narodnog stvaralaštva Saveza Sokola

0
1199

Savez Sokola je od početka radio na očuvanju i širenju narodnih običaja i tradicija. U tome im je pomagalo njihovo poznavanje lokalne sredine. Kao društvo privatne inicijative preuzelo je na sebe zadatak koji nije mogla da obavi tadašnja država. Zajedničkim radom društava Dobrotvornih Zadruga Srpkinja, Kola Srpskih Sestara, Saveza Sokola, Jadranska straža, … bavila su se podsticanjem i održavanjem narodnog stvaralaštva. Društva su putem Slovenskih balova i plesova nastojala da narodna nošnja bude prihvaćena u javnosti.

Sokolsko društvo Banatsko Aranđelovo priredilo je 22. februara 1931. u zgradi Narodnog doma zabavu sa igrankom. Program zabave izveli su diletantski, tehnički i pevački odseci društva. Na priredbi su se prvi put pojavile u narodnoj nošnji dve učiteljice i jedna meštanka što je kod publike izazvalo opšte dopadanje, jer se do tada smatralo poniženjem da neko obuće narodnu nošnju. Sokoli su se nadali da će po primeru učiteljica i meštanke obući narodnju nošnju prilikom priredbi i svečanosti. (1) Jadranska straža u Dubrovniku održala je reviju jugoslavenskih narodnih nošnji sa igrankom februara 1934. (2) „Jugoslovenski ženski savez-sekcija za Savsku banovinu“ Zagreb izdao je razglednicu na kojoj je prikazana tadašnja kraljevina Jugoslavija okružena licima u narodnim nošnjama. Razglednica je izdata u korist fonda za podizanje spomenika kralja Aleksandra.

Muzički odsek Sokolskog društva Dubrovnik održao je 13. aprila 1936. svoju muzičku akademiju. Akademija je bila podeljena na muzički deo, reviju narodnih igara u narodnim nošnjama i igranku. Od narodnih igara prikazani su Hrvatsko salonsko kolo, Češka beseda i Srbijanka. (3) U cilju propagiranja narodnih slovenskih kostima, Sokolsko društvo Beograd I održalo je 6 marta 1937. kostimiranu zabavu. Pored predstavnika Sokolske župe Beograd Momira Sinobada, prisustvovali su dr. Bahtik kao predstavnik čehoslovačkog opunomoćenog ministra, dr. Šiškanov kao predstavnik bugarskog poslanstva i drugi predstavnici nacionalnih i sokolskih društava. Pre početka zabave društveni prosvetar Dragoljub Višnjić, pozdravio je prisutne i održao govor o značaju narodnih kostima. (4) Smiljka Grbić smatrala je da seoskih žena i devojaka ima mnogo želje da se nauči nešto novo. Trebalo je iskoristiti tu želju i preko sokola pretvoriti je u težnju za znanjem i poboljšanjem života. Predlagala je u svom članku „Rad sokolica iz varoši na selu” da seoske žene treba da se u sokolima bave ručnim radovima. Trebalo je otkloniti tuđe a izrađivati domaće šare, stilove i kolorite. Kao primer je navela da se u nekim krajevima radila jedna vrsta ručnih radova koja je u tehnici rada i u bojama bila čisto mađarska a u prodavnicama se rasturala kao kosovska. (5)

Kolo Srpskih Sestara radilo je na očuvanju i pribiranju narodne ornamentike. Napori Kola, od prvog dana njegovog postanka, bili su upravljeni da se učini sve što se može, kako bi se narodna nošnja, vez i igre što više sačuvali od propasti. Istakle su u svom Izveštaju : „Smatrajući da je ovaj deo naše narodne duše, izražen kroz tvorevine naše žene isto onako lep i značajan, kao i onaj iz koga su ispevane naše narodne pesme, želeli smo da on ne utrne, već da produži da živi… .” (6) Članice Kola su o svom trošku obišle Split, Dubrovnik, Zagreb, Ljubljanu i Kranj da skupljaju narodne nošnje za Sveslovenski bal. Da bi podstaklo interesovanje za narodnu nošnju Kolo je priređivalo kostimirane zabave u Beogradu, a pomagalo je kostimirane zabave drugih društava van Beograda, dajući svoje kostime na upotrebu. Kolo je organizovalo kostimirane zabave svojih odbora u Jugoslaviji. (7) Na kongesu žena u Dubrovniku 1936. članice Kola nastupale su u narodnoj nošnji.
Ljubica S. Janković upoznala je Raštačku družinu na saboru kod ženskog manastira sv. Ilije u selu Mirkovcima 1935. kada je beležila njihove igre. Raštačka družina iz Skopske Crne Gore nastupala je sa velikim uspehom u Narodnom pozorištu u Skoplju, a posle u Hamburgu, Berlinu, Beču i Beogradu. Vođa družine bila je članica uprave Kola iz Skoplja, Desa Smiljanić. Raštačka družina nastupala je na zabavama Udruženja Južnosrbijanaca, Kola Srpskih Sestara i na Sveslovenskoj večeri Kola Srpskih Sestara, na Kolarčevom univerzitetu u Beogradu. Potporna zadruga beogradskih novinara priredila je za vreme Vazduhoplovne izložbe (1938) prvi narodni festival većih razmera, na kojem su učestvovali igrači, pevači i svirači iz naroda u narodnoj nošnji. Festival je bio otvoren Rusalijama iz sela Mirovče kod Đevđelije. Zatim su sledile igre iz Lupoglav-Božjakovine, iz Blinskog Kuta, iz Lazaropolja kod Galičnika. Nastupali su Srbi iz Bjelovara, Baranjci, Paori iz Banata, Ličani iz Babinog Potoka, Moreška sa Korčule (Kumpanija sa Blata na Korčuli). Publika je za 16 večeri folklora pokazala veliko interesovanje i oduševljenje. (8) U sklopu sokolskih društava na Korčuli delovala su viteška društva „Moreška” i „Kumpanjija”. (9)

Kolo Srpskih Sestara priredilo je Sveslovensku zabavu 19. marta 1938. u sali Oficirskog doma u Beogradu. Igre Južne Srbije igrali su seoski igrači Raštačke grupe iz Skopske Crne Gore. Prvi igrač bio je Trajko Popović. Grupa je dobila na svetskom Festivalu igara u Hamburgu drugu nagradu. Posle Raštačke grupe bilo je Ohridsko kolo, koje je pripremila Hrisulja Ćirković. (10)

Kolo Srpskih Sestara Petrovgrad (danas Zrenjanin) prikazalo je banatske narodne igre na Sveslovenskoj zabavi Glavnog Odbora Kola u Beogradu. Kolo Srpskih Sestara Petrovgrad osnovalo je ženski pevački hor da bi okupilo žensku omladinu, koja dotle nije mnogo učestvovala u javnom životu. U horu su pevane narodne i umetničke pesme. Jedan od važnijih zadataka hora bio je da obiđe istorijski znamenita mesta u Jugoslaviji. Članice Kola smatrale su da je to od velikog značaja za nacionalno vaspitanje omladine. Pevanjem u različitim pokrajinama dolazilo se u lični dodir sa mnogima, što je bilo jedan od vrlo važnih činilaca za stvaranje duhovne kohezije. Hor je obišao 1936. Smederevo, Negotin, Zaječar, Niš, Skoplje, Kosovsku Mitrovicu, Prištinu, Kraljevo, Vrnjačku i Aranđelovačku banju. Na Kosovu su obišle sva mesta srpske slavne prošlosti. U mestima koja su posetili priređivali su im dočeke Odbori Kola Srpskih Sestara zajedno sa ostalim mestnim ženskim društvima. Hor je posetio Temišvar 3. maja 1938. i učestvovao u proslavi 70-godišnjice Srpskog pevačkog društva. U Temišvaru je bilo oko 1.000 Srba, većinom zanatlija u nešto trgovaca i intelektualaca. U izveštaju se ističe : „ … svi su se iskupili da nas dočekaju; mnogi su stariji plakali videvši nas iz domovine u našim narodnim odelima i čuvši našu pesmu. Posle ovog viđenja sa njima osetili smo se duhovno jači i mi i oni.” Hor je planirao da 23. maja 1937. krene na svoju drugu turneju u Novi Sad, Sremske Karlovce, Sremsku Mitrovicu, Sarajevo, Mostar, Dubrovnik, Užice, Čačak i Kruševac. (11)Prilikom proslave 30-godišnjice osnivanja sokolskog društva Matice u Skoplju 25.5.1939. u dvorištu Sokolskog doma formirana je povorka sokola sa osnivačima i muzikom na čelu, sokolskom konjicom i seoskom četom Raštak. Povorka je pošla preko mosta, kejom i postrojila se na trgu pred spomenicima kraljevima Petru I i Aleksandru. Posle polaganja venaca povorka je krenula na stadion. Na javnom času konjički odsek je nastupio sa karuselom i preskakanjem prepona.(12)

Da Vas podsetimo:  Draža Mihailović ponovo među Srbima

List dubrovačkih Srba „Dubrovnik” pratio je rad srpskih pevačkih društava u Dubrovniku i u Jugoslaviji. Pjevački hor „Kola srpskih sestara” iz Petrovgrada stigao je 29. maja 1937. u Dubrovnik večernjim vozom iz Sarajeva. Dubrovačka nacionalna društva priredila su gostima srdačan doček. Ženski hor „Kola srpskih sestara” iz Petrovgrada (Zrenjanin) je 30 maja 1937. održao svoj koncerat u dvorani „Sloge”. U listu „Dubrovnik” su istakli da je ovaj mladi hor postavio sebi zadatak da propagiranjem pesme doprinese svoj udeo u nacionalno-kulturnom pravcu. Na programu su bile kompozicije Zajca, Mokranjca, Pokornog, Bošnjakovića, Bajića, Milojevića i dr. Horom je dirigovao Bohumil Hrabak. Publika, koja je u velikom broju posjetila koncerat, sa simpatijama je primila goste i spontano im odobravala. Hor je nastupao u banatskom narodnom odijelu, što je ostavilo lep utisak. Gostima je od strane Dubrovačkog Srpskog Pjevačkog Društva „Sloga“ predan lovor vijenac. (13)

Na beogradskom sajmu održan je 1939. Drugi festival jugoslovenskih narodnih igara i melodija. Za 12 večeri prošle su grupe igrača i pevača iz svih krajeva Jugoslavije. Već prve večeri festivala privukle su publiku, koje je svakim danom bilo sve više, a poslednja 2 dana u paviljonu na sajmu nije bilo mesta. (14)

U Savezu Sokola bilo je 77 muzika, 73 horova, 11 orkestara i 55 tamburaških zborova. (15) Tamburaš Pere Tumbas Hajo bio je dirigent, svirač i organizator kulturno-umetničkih aktivnosti u Sokolskom društvu Subotica. Učestvovao je na sokolskim sletovima i nastupima u Sarajevu, Dubrovniku, Ljubljani, Zagrebu i drugim gradovima. Pere Tumbas Hajo učestvovao je zajedno sa sokolima na Sveslovenskom sokolskom sletu u Pragu 1938. i Sofiji. Sa svojim tamburašima nastupao je na Radio Pragu. Svirao je u sokolskom društvu do okupacije 1941. Učestvovao je sa svojim tamburašima na „Bunjevačkim danima” u Beogradu. Bunjevci i Bunjevke su u organizaciji Mare Đorđević-Malagurski organizovali izlete u Beograd. Po sećanjima Jose Stantića beogradske gospođe dočekivale su ih na beogradskoj stanici, raspoređivale na konačišta, a beograđani prevozili svojim automobilima, ako su konačišta bila udaljena. Za one za koje nije bilo smeštaja u centru grada, smeštani su kao gosti u otmene beogradske porodice. Bunjevce je primala kraljica Marija u audijenciju. „Bunjevački dani” trajali su 3 do 5 dana. Najvažniji događaj bio je dvorski bal, koji je priređivala kraljica Marija. Bal je počinjao Velikim bunjevačkim kolom, uz pratnju Hajinog tamburaškog orkestra. Svirana su mnoga bunjevačka i srpska kola. Kraljica Marija i kneginja Olga slikale su seu bunjevačkoj nošnji. (16) Sokolska župa Beograd priredila je marta 1938. Bal slovenskih naroda u prostorijama Sokolskog društva Beograd Matica u Deligradskoj ulici. Naročito toplo su bili pozdravljeni članovi i članice udruženja Trst–Rijeka–Gorica koji su izveli nekoliko plesova iz svog kraja i u nošnji tamošnjeg življa. (17)

Kolo je 11. marta 1939. u Beogradu u sali Kolarčevog narodnog univerziteta organizovalo Sveslovensku zabavu. Angažovali su igrače iz slovenskih zemalja i svih krajeva Jugoslavije. Iz Jugoslavije su bile 1) grupa iz Novog Vinodola kod Sušaka; 2) Raštačka grupa iz Skopske Crne Gore, sa 22 člana; 3) Bunjevačka grupa iz Subotice, sa 20 članova; i 4) grupa iz Šumadije. Kolo je na Kolarcu priredilo Sveslovensko veče 13. marta 1939. na kome su ponovile ceo program igara sa zabave i tako omogućili školskoj omladini i publici koja nije išla na zabave da vidi ove igre. Te večeri su članovi Udruženja Istra, Trst, Gorica izveli svoje istarske narodne igre. Posle zabave je vođa grupe iz Novog Vinodola kod Sušaka uputio pismo Kolu. Pismo se završavalo : „Neka vide političari svih vrsta da se deoba Jugoslavije ne da učiniti i neka ona braća Hrvati koji su nas hteli da odvrate da idemo u Beograd zapamte da, dok je ovakvih žena u Jugoslaviji kao što je Kolo Srpskih Sestara Jugoslavija se dijeliti ne može”. (18)

Da Vas podsetimo:  Jugosloveni: naziv za bezdušne Srbe 21. veka

Sokolsko društvo Beograd I održalo je 4. marta 1939. svoju tradicionalnu slovensku kostimiranu zabavu. U pozivu na zabavu u „Sokolskom glasniku“ isticalo se : „Danas, kada se sveslovenska ideja suzbija u celoj Evropi, neophodna je potreba da se Sokoli još jače njom zapajaju, kao njeni prvoborci. Dođite, sestre i braćo, u što većem broju na ovu zabavu !”. (19) Posle pozdravnog govora starešine društva, koji je izneo značaj priredbe, izveden je kratki program uz učešće Jugoslovenskog akademskog pevačkog društva iz Zemuna. Prosvetar društva profesor T. Ilić govorio je o značaju sokolstva kod slovenskih naroda. Ženski naraštaj izveo je nekoliko motiva narodnih igara, a članovi i članice prikazali su “Moravsku besedu”. Zabava je održana pod pokroviteljstvom Engelberta Gangla. Na zabavi su bili i domaći kostimi i kostimi drugih slovenskih naroda. (20)

Sokolsko društvo Borovo priređivalo je tradicionalne Sveslovenske balove. U sokolskom domu 4 marta 1939. Sokolsko društvo Borovo priredilo je Sveslovenski bal. Bal je otvoren povorkom narodnih nošnji na čelu sa starešinom Tomom Maksimovićem i njegovom suprugom. Posetioci su se divili narodnim nošnjama. Pevačko društvo “Radiša” pevalo je na balu pesme. Nastupili su članovi sokolskog društva iz Bačkog Petrovca u slovačkim narodnim nošnjama i prikazali publici “Čehoslovačku besedu”, zašto su pobrali buru aplauza. Naraštajke iz Borova izvele su Moravsku narodnu igru, a članovi društva “Istra-Trst-Gorica” iz Beograda prikazali su istarske narodne plesove. Zatim je izveden ukrajinski ples, a članovi i članice društva u Borovu u slikovitim narodnim nošnjama izvodili su narodna kola. Najlepša tačka programa po mišljenju izveštača u „Sokolskom glasniku“ Srđana Šapića bilo izvođenje ruskog narodnog plesa, od strane člana sokola Pianova iz Brčkog i njegove trupe, sa najmlađom članicom pevačkog društva “Radiše” Olgom Boguš. Nagradu za najlepšu narodnu nošnju dobila je gospođa Kondić, supruga vođe prodajnog odelenja Kondića, koja je imala bosansku nošnju. Drugu nagradu dobila je sokolica Mirjana Pražić, sa slavonskom nošnjom. Treću nagradu dobila je slovačka narodna nošnja. Bal je trajao do zore. (21)

Foto: printscreen

Uspeh plesa u Borovu početkom februara 1941. premašio je sva očekivanja. Bilo je preko 400 učesnika, članova i članica sokola, u narodnim nošnjama iz svih krajeva Jugoslavije i ostalih slovenskih zemalja. Po članku u „Sokolskom glasniku“ izazvali su nezapamćen aplauz, kada su defilovali na početku plesa dvoranom “Batinog doma”, na čelu sa starešinom Tomom Maksimovićem. Obe sale su bile ispunjene do poslednjeg mesta uglednim gostima iz Borova i drugih krajeva. Prisustvovao je dr. D. Janković, apelacioni sudija i podpredsednik Jugoslovensko-bugarske lige u Beogradu. Ples je otvorio Toma Maksimović “Kraljevim kolom”. Uz domaće sokole, nastupali su sokoli iz Ljubljane, Bačkog Petrovca, Novog Sada, ruski sokoli, … . Veliki uspeh doživela je folklorna grupa Narodnog pozorišta iz Beograda, pod vođstvom Žukovskog. On je nastupio sa prvakinjom baleta, Vasiljevom, u “Igri u dvoje”. Grupa je izvela “Drmeš”, “Južnosrbijanku” i “Teškata kolo”. Opšte priznanje dobili su sokoli iz Slovenije izvođenjem “Iz Slovenačkih sela” i “Regiment po cesti gre”. Uspeh su postigli i sokoli iz Bačkog Petrovca, i domaći sokoli. Te godine zbog opštih prilika nisu mogli učestvovati igrači i igračice iz Bugarske. Kod biranja tri najlepše narodne nošnje nagrađena je Safija Jazvin iz Brčka za bosansku nošnju, Vikica Kedmanec, za posavsku narodnu nošnju, i Ida Marvin, za narodnu nošnju iz Gorenjskog. Program je završen pevanjem “Oj Sloveni”, a zabava je nastavljena u bratskom raspoloženju i manifestovanju za slovensko bratstvo. Za uspeh priredbe bio je zaslužan priređivački odbor Sokolskog društva, na čelu sa Tomom Maksimovićem.(22)

Jadranska straža i Društvo “Kneginja Ljubica” organizovali su plesove u narodnim nošnjama. Posle Drugog svetskog rata nacionalna društva nisu bila obnovljena zbog komunističke vlasti. Ipak vlast je smatrala da treba očuvati narodno stvaralaštvo kroz “Kolo”. Nekadašnji sokoli radili su u “Kolu”. Na Dubrovačkim letnjim igrama 14, 15 i 16. VII.1958. umetnički rukovodilac “Kola” bila je Olga Skovran. Koreografiju “Kola” radili su O.Skovran, D.Putnik, A.Žic, … .(23)

Kolo Srpskih Sestara, Sokoli, Jadranska straža … u Jugoslaviji bavila su se afirmacijom i održavanjem narodnog stvaralaštva. Kroz balove u narodnim nošnjama isticali su značaj narodnih nošnji. U priređivanju Sveslovenskih balova isticalo se Sokolsko društvo Borovo na čelu sa starešinom Tomom Maksimovićem. Kolo Srpskih Sestara radilo je na očuvanju i pribiranju narodne ornamentike. Kolo Srpskih Sestara Petrovgrad osnovalo je ženski pevački hor koji je nastupao u narodnoj nošnji. Članice Kola smatrale su da je to od velikog značaja za nacionalno vaspitanje omladine. Pevanjem u različitim pokrajinama dolazilo se u lični dodir sa mnogima, što je bilo jedan od vrlo važnih činilaca za stvaranje duhovne kohezije. Organizovali su turneje po Jugoslaviji. U inostranstvu nastupali su Raštačka družina i tamburaški zbor Pere Tumbas Haja. Potporna zadruga beogradskih novinara priredila je za vreme Vazduhoplovne izložbe (1938) prvi narodni festival većih razmera, na kojem su učestvovali igrači, pevači i svirači iz naroda u narodnoj nošnji. Na beogradskom sajmu održan je 1939. Drugi festival jugoslovenskih narodnih igara i melodija. Društva su sarađivala u svom radu, a kraljica Marija je podržavala rad na očuvanju narodne nošnje. Savez Sokola radio je na oživljavanju narodnih nošnji i igara. U tome je sokolskim društvima pomagalo njihovo poznavanje lokalne sredine. Radili su zajedno sa ostalim nacionalnim društvima, kao što su bili Kolo Srpskih Sestara, Dobrotvorne Zadruge Srpkinja, … . Smatrali su da svojim radom daju primer javnosti. U tadašnjoj sredini smatralo se poniženjem da bilo ko obuće narodnu nošnju. Sokoli su se nadali da će po primeru sokolica i meštanke obući narodnju nošnju prilikom priredbi i svečanosti. U cilju oživljavanja i širenja starih narodnih igara po sokolskim jedinicama, načelništvo Saveza Sokola Kraljevine Jugoslavije priređivalo je tečajeve za narodna kola. Nastavnica na tečajevima bila je Ljubica Janković, stručnjak za narodna kola. Prednjaci su dalje na župskim tečajevima vežbali narodne igre. Na svečanim akademijama i priredbama kao deo programa sokolska društva izvodila su narodne igre. Sokoli su sa svojim sekcijama u narodnoj nošnji nastupali na izložbama u inostranstvu. Učestvovali su na svetskoj izložbi u Francuskoj. Smatrali su da su narodne nošnje i igre deo nacionalnog duha koji je trebalo negovati i očuvati. Sokolski rad na oživljavanju narodnih tradicija trajao je do zabrane Saveza Sokola posle Aprilskog rata 1941.

Da Vas podsetimo:  Prihvatanje mandata sa pokradenih izbora značilo bi izdaju građana i priznanje legitimiteta čitavog izbornog procesa

Posle Drugog svetskog rata komunističke vlasti nisu obnovili Savez Sokola, Kolo Srpskih Sestara, …  Ipak vlast je smatrala da treba očuvati i afirmisati narodno stvaralaštvo kroz “Kolo”, ansambl narodnih igara i pesama Srbije.Obnovljeno Sokolstvo nastavilo je tu praksu. Sokolsko društvo Beograd Matica je na Sajmu Zdravlja u Domu Omladine u Beogradu 6. aprila 2017. priredilo Javni čas u kome je između ostalog igralo narodne igre. Prvo su članovi društva izveli narodne igre, pa su zatim prikazane moderne igre (salsa). Na kraju su sokolski gimnastičari prikazali svoju veštinu.

Saša Nedeljković
član Naučnog društva za zdravstvenu istoriju Srbije

 


Napomene :
1. „Sokolsko društvo Banatsko Aranđelovo”, „Sokolski Glasnik”, Ljubljana, 5. mart 1931, br. 10, str. 8;
2. „Izveštaj Glavnog odbora Jadranske straže za IV glavnu skupštinu Ljubljana, 6-8.9.1935“, str. 11-12;
3. „Dubrovnik”, „Sokolski glasnik”, Ljubljana, 1936, br. 17, str. 4;
4. „Sokolsko-slovenska kostimirana zabava”, Vesti, „Oko sokolovo”, Beograd, 10 aprila 1937, br. 5, str. 100;
5. Smiljka Grbić, „Rad sokolica iz varoši na selu”, „Oko sokolovo”, Beograd, 26 marta 1939, br.3 i 4, str. 34-35;
6. „Godišnji izveštaj o radu Glavnog odbora Kola Srpskih Sestara u Beogradu”, „Vardar XXVII Kalendar Kola Srpskih Sestara za prostu 1939 godinu”, Beograd, str. 5;
7. „Izveštaj Glavnog odbora Kola Srpskih Sestara čitan na godišnjoj skupštini u Beogradu 15. maja 1927”, „Vardar kalendar za prestupnu godinu 1928”, Beograd, 1927, str. 5, 10, 13;
8. Ljubica S. Janković, „Beogradski festival narodnih igara i pesama”, „Vardar XXVII Kalendar Kola Srpskih Sestara za prostu 1939 godinu”, Beograd, str. 65-69;
9. Tonko Barčot, “Jugonacionalisti na otoku Korčuli”, Rad. Zavoda povjesnih znan. HAZU Zadru, sv. 49/ 2007, str. 694;
10. „Godišnji izveštaj o radu Glavnog odbora Kola Srpskih Sestara u Beogradu”, „Vardar XXVII Kalendar Kola Srpskih Sestara za prostu 1939 godinu”, Beograd, str.7, 8;
11. „Godišnji izveštaj o radu Glavnog odbora Kola Srpskih Sestara u Beogradu za 1936-37 poslovnu godinu”, „Vardar XXVI Kalendar Kola Srpskih Sestara za prostu 1938 godinu”, Beograd, str. 63, 64;
12. „Sokolsko društvo Skoplje-Matica“, „Spomenica o proslavi 30godišnjice i izveštaj o radu u 1939 god.”, Skoplje, 1940, str. 55, 56;
13. „Dubrovačke vijesti”, „Dubrovnik”, Dubrovnik, 29 maj 1937, br.17, str. 5;„Koncerat Ženskog hora “Kola srpskih sestara” iz Petrovgrada”, „Dubrovnik”, Dubrovnik, 5 Juna 1937, br. 18, str. 4;
14. „Festival jugoslovenskih narodnih igara i melodija”, „Dubrovnik”, Dubrovnik, 3 juna 1939, br. 22, str. 4;
15. „Izveštaj o radu uprave Saveza Sokola Kraljevine Jugoslavije za godinu 1938. podnet IX redovnoj glavnoj skupštini SSKJ 23. aprila 1939 godine”, str. 86;
16. Mijo Mandić, dipl. inž. arh, „Pere Tumbas Hajo (1891 – 19067)”, „Rič Bunjevačke Matice”, Subotica, april-maj 2011, br. 55-56, str. 4; Nevenka Bašić Palković, „Veliki umetnik tamburice Pere Tumbas Hajo“, „Bunjevačke novine“, Subotica, 28. decembar 2001, broj. 5-12, str.8; Zvonko Stantić, „Svirci Đurđina i Pavlovca”, „Bunjevačke novine“, Subotica, februar 2016, br. 128, str. 25, 26;
17. „Župski bal Slovenskih naroda“, „Oko sokolovo“, Beograd, 1 april 1938, br. 4, str. 68;
18. „Izveštaji o radu Glavnog odbora Kola Srpskih Sestara u Beogradu, njihovih odbora u zemlji i srodnih društava za 1938/39 poslovnu godinu”, „Vardar, XXVIII Kalendar Kola Srpskih Sestara za prostu 1940 godinu“, Beograd, 1939, str. 7, 116;
19. „Svi na slovensku zabavu društva Beograd I”, „Sokolski glasnik“, Beograd, 3 mart 1939, br. 9, str. 5; „Slovenska zabava društva Beograd I”, „Sokolski glasnik“, Beograd, 24 februar 1939, br. 8, str. 3;
20. „Kratke vesti iz našeg Sokolstva”, „Sokolski glasnik“, Beograd, 10 mart 1939, br. 10, str. 4;
21. Srđan Šapić, „Sokolski sveslovenski bal u Borovu”, „Sokolski glasnik“, Beograd, 17 mart 1939, br. 11, str. 5;
22. Rad. Lazević, „Lepa manifestacija slovenskog bratstva u Borovu””, „Sokolski glasnik“, Beograd, 28 februar 1941, br. 9, str. 5;
23. Program “Kolo” iz Beograda na Dubrovačkim letnjim igrama 14, 15 i 16. VII.1958;

POSTAVI ODGOVOR

Unesite Vaš komentar
Molimo unesite vaše ime