Oprostiće nam što su nas izdali

1
1412

Aleksandar-Vucic-750x563-700x525Ministar pravde – da, baš tog resora – Nikola Selaković, tvrdi da je to što je njegov predsednik Vlade i partijski šef, Aleksandar Vučić oprostio „kosovskim Srbima“ bacanje bombe i pucanje na sportsku halu u Zubinom Potoku uoči Vučićeve posete u nedelju zapravo „dokaz velike hrabrosti njegove ličnosti“.[i]

I ne samo da im je Vučić oprostio, već se obratio i Bogu da učini isto: „Moj odgovor tim našim Srbima koji su na takav način želeli da me dočekaju je – neka vam je Bogom prosto, boriću se i za vas i vaše porodice da živite na svojim ognjištima i da budete srećni i zadovoljniji nego danas“.[ii]

Kakav čovek… Uspeo je da se uzdigne iznad svega, i oprosti narodu kojeg je pustio niz vodu. Nije dozvolio sebi da ih mrzi zato što ga, bar od decembra 2012. podsećaju na činjenicu da je ušao u istoriju kao prvi srpski političar ikada koji se dobrovoljno odrekao srpske državnosti na Kosovu (a i Metohiji). Prešao je preko toga junački, u vreme Velikog posta po retrogradnom julijanskom računanju, prevazilazeći čak i sopstveno divljenje prema efikasnim protestantima, koji, prvo, jedva da i poste, a uz to su već oposlili post, i uveliko se vratili svojim radnim obavezama. Dakle, još jedna njegova žrtva koju niko neće umeti dovoljno da ceni (ali oprostiće on i to).

I ne samo da je Vučić oprostio Srbima na severu KiM što ih je izdao i izručio vlasti Tačijeve mračne, krvoločne, terorističke mafije, već im je oprostio – i što ih je optužio bez suđenja. Čak i bez saslušanja. Što je posebno zadivilo profesora prava Selakovića.

Niko još uvek nije uhapšen, ali Vučić „zna“ da su bombu bacili Srbi. Zna im čak i broj: „Kako saznajem, trojica ‘junaka’ su se pojavila, jedan je bacio bombu M-75, zatim ispalio rafal iz automatske puške“. Kako zna da su trojica „junaka“ Srbi? Da nisu Šiptari? SAS-ovci? Foke? Jedni i drugi i treći? ISIS?

Da Vas podsetimo:  Srbima ruše temelje: Posle decenija tišine, odgovor dobijaju - guslama

Jednostavno zna. Valjda je zato premijer, jer zna ono što drugi ne znaju. Samo on zna zašto Srbija mora da sve proda strancima, jednostrano se odrekne državne vlasti na Kosovu, ugasi sve državne medije, a i zašto ne sme ruskim humanitarcima da obezbedi diplomatski imunitet a NATO ramboima mora. Samo on zna koliko su Srbi zapravo zli, loši, a i lenji. Utoliko je njegovo praštanje još veličanstvenije.

Pogotovo što on još od ranije „zna“ i to da su, zapravo, Srbi – ne Šiptari, MI-6, CIA ili neki drugi „saveznici“ – umešani u terorističko ubistvo šestorice srpskih mladića i ranjavanje njih više od 15 u kafiću „Panda“ u Peći 1998. godine. I da je neki Srbin, a možda i više njih, odgovoran za ubistvo litvanskog EULEKS policajca u blizini Zvečana u septembru 2013. Mestu na kom su teroristi tzv. Albanske nacionalne armije (ANA) 2003. ubili indijskog pripadnika UNMIK policije, a samo nekoliko meseci pre toga dvojica terorista iz iste organizacije poginuli prilikom pokušaja postavljanja mine. Mestu na kom su 2006. godine lokalni Šiptari ranili jednog ukrajinskog pripadnika KFOR-a, a gde su, inače, često bivali viđeni kako posmatraju prolazeća srpska vozila preko snajperskog nišana.

Samo je retko „širok“ čovek poput Vučića mogao, uprkos tim otežavajućim okolnostima po šiptarske teroriste, da ipak smogne snagu i javno svali krivicu na sopstveni narod. Bez ponuđenih dokaza. Prošlo je dve i po godine, a krivac još nije nađen. A prošlo je tek nešto manje vremena otkako je Vučić prvi put šokirao javnost – uključujući i porodice žrtava – izjavom o mogućem srpskom učešću u napadu na „Pandu“. Posle čega nije pružio ni jedan jedini dokaz za to. Ali on i dalje „hrabro“ insistira na tezi o srpskoj krivici. Jer – on „zna“.

Da Vas podsetimo:  Trese se Srbija, rađaju se rudnici

Kao što „zna“ i da su „srpski ekstremisti“ polomili glasačke kutije za vreme prvog kruga Jahjaginih nelegalnih izbora 3. novembra 2013. Iako niko do dan-danas nije odgovarao za to. A možda je to ipak samo zato što je i njima „oprostio“?

U tom moru velikog i nesebičnog praštanja, samo jedna nedoumica pomalo kvari sliku. Hajde da čak za trenutak zamislimo da su za sve gore navedeno stvarno krivi Srbi, i da velikodušni premijer to stvarno zna – pa je, uprkos tim svojim saznanjima, spreman da im oprosti. Ali, zašto ta svoja „saznanja“ javno iznosi, kad već nema dokaza, ili bar ne adekvatnih dokaza za tu tvrdnju – jer da ima, možemo biti ne 100% nego 1000% sigurni da bi odavno ta lica bila uhapšena i osuđena na drakonske kazne. Zašto medijski širiti, odnosno podupirati (dodatnu) demonizaciju sopstvenog naroda? Zašto neprijateljima nepotrebno davati materijal? Možda veliki pravnički um Selaković, koji odobrava premijerovo „praštanje“ za krivično delo za koje nije čak dignuta ni optužnica, može da nam objasni zašto je dobro cinkariti sopstveni narod, i to bez dokazane krivice? Jer, ipak, do tih duhovnih visina se još nismo uzdigli, da bi to mogli tek tako sami, bez njegove pomoći, da shvatimo.

Mada, treba razumeti Selakovića. Možda bi on do sada čak i uspeo da dobije čvrst dokaz srpske krivice, ali mu nesrećna situacija na severu KiM to jednostavno ne dozvoljava: „Ono što je gorka činjenica sa kojom se suočavamo svaki put kada govorimo o Kosovu i Metohiji je to što organi krivičnog gonjenja nemaju faktičku i formalnu nadležnost“, vajka se on. Naravno, da on sam nije tako zdušno podržavao ukidanje srpske policije i pravosuđa na severu KiM, istraga bi verovatno već bila gotova i optužnice podignute. Ali – to je pogrešno razmišljanje: šta bi bilo kad bi bilo da naprednjaci (i, da ne zaboravimo, i socijalisti) nisu izdali KiM. Kao da izdaja nije bila neophodna i bezalternativna, da bismo svi mi „živeli bolje“.

Da Vas podsetimo:  IZ SRPSKOG SIBIRA VRUĆE STIŽU U AMERIKU: Čuveni sjenički majstor za pite i mantije ne može da postigne kolika je potražnja!

Očigledno je da mi kao narod još uvek nismo u dovoljnoj meri spremni da shvatimo veličinu naprednjačke žrtve. Bar dok ne uđemo u NATO. Oni nas neumorno izdaju za naše dobro – da bi Srbija bila što mirnija i stabilnija dok je siluju, da se ne bi uzalud opirala i ugruvala se, da bi naučila da u tome čak i uživa – a mi to nedovoljno cenimo. Ali, vinuvši se u do sada neslućene visine političko-duhovnog socercanja, oni nam to ipak praštaju. Što smo ih, samim svojim postojanjem, naterali da nas izdaju.

I, čini se, njihova spremnost na tu vrstu žrtve je bezgranična.

Aleksandar Pavić

FSK

______________

[i] http://www.b92.net/info/vesti/index.php?yyyy=2016&mm=04&dd=05&nav_category=11&nav_id=1116257

[ii] http://www.b92.net/info/vesti/index.php?yyyy=2016&mm=04&dd=03&nav_category=11&nav_id=1115500

1 KOMENTAR

  1. Ne razumem nas Srbe, ne razumem! Gde smo izgubili vid i moć rasuđivanja? Kada smo izgubili dostojanstvo? Ne razumem ni Vučića. Da li je on bolestan ili pokvaren? Koji su njegovi razlozi da ponizi i uništi Srbe? da li, uopšte, može postojati razlog za njegovo delovanje? Nisu izdani i pušteni niz vodu samo Srbi sa Kosova i Metohije. Izdani smo svi! Ne razumem zašto se ponašamo kao osuđenici i zatvorenici Vučiću i njegovoj kamarili? U američkim filmovima smo gledali da zatvorenici nameću svoje zakone i u najmračnijim uslovima kontrole. Šta je nama i šta je sa nama?

POSTAVI ODGOVOR

Unesite Vaš komentar
Molimo unesite vaše ime