Napuštena sela na Kosovu – mračno nasleđe rata

1
2447
Selo Makreš / Foto: printscreen (BIRN)

Loši ekonomski uslovi odvraćaju Srbe od povratka, pa su neka sela na Kosovu sada skoro u potpunosti napuštena.

Ako krenete obraslom stazom kroz Žakovo, selo smešteno na zapadnom delu Kosova, malo je stvari koje bi vas mogle asocirati na život pre rata.

Seoske staze više ne postoje, drveće je posečeno a kuće su potpuno uništene. Jato ptica leti iznad temelja kuća koje nikada nisu sagrađene, a cvrkut ptica je u kontrastu sa sveprisutnom tišinom.

Nekada je Žakovo bilo naseljeno Srbima koji su uglavnom živeli od poljoprivrede, prodavali drvo i uzgajali voće.

Selo je nekada imalo 300 stanovnika, ali su oni napustili svoje domove.

Poslednje porodice otišle su u Srbiju krajem juna 1999. godine. Sutradan im je neko zapalio kuće.

Dvadeset godina kasnije, u Žakovu su samo ruševine. Njegovi stanovnici, kao i stanovnici mnogih drugih „sela duhova“ na Kosovu se nikada nisu vratili.

„Video sam da su odneli i kamenje sa kuća. Srbi koji su ovde živeli koristili su specijalno kamenje prilikom zidanja“, priča nam 72-godišnji Albanac iz susednog sela Sušica, koji nije želeo da nam kaže svoje ime.

„Nisam video nijednog Srbina iz Žakova da učestvuje u zločinima nad Albancima. Ne mogu reći da li su učestvovali na nekom drugom mestu“, dodao je on.

Napušteno groblje iznad sela prekriveno je travom i grmljem. Poslednja osoba je ovde sahranjena u februaru 1999. godine, mesec dana pre nego što je NATO počeo sa vazdušnim napadima na jugoslovenske snage kako bi ih primorao da okončaju svoju vojnu kampanju na Kosovu. Nadgrobna ploča je polomljena, a na njoj se, osim prezimena Petković, ne može pročitati ništa.

U poslednje dve decenije, obnovljene su samo dve oštećene nadgrobne ploče. Još jedna je obnovljena delimično, a ostale su i dalje porušene. Zemlja se slegla, pa iz jednog groba vire čak i kosti.

Da Vas podsetimo:  Komentar na članak: ”Zašto vlast toliko mrzi Srbe iz dijaspore?!“
Smanjenje broja stanovnika nakon rata

Srbi su se, osim iz Žakova, iselili iz mnogih drugih sela na Kosovu. Vrlo mali procenat njih se vratio.

Kada se rat završio, Srbi su bili meta oružanih grupa, a mnogi su pobegli jer su se plašili osvete.

Klint Vilijamson (tužilac Specijalnog istražnog tima EU, koji je sproveo istragu o navodima iz izveštaja specijalnog izvestioca Saveta Evrope, Dika Martija) 2014. godine je izjavio da podaci ukazuju na to da su u posleratnom periodu nacionalne manjine (poput Srba), bile namerna meta određenih elemenata Oslobodilačke vojske Kosova (OVK).

„Postupci progona su obuhvatali ubistva, nestanke i prisilno raseljavanje osoba iz njihovih domova, kao i skrnavljenje i uništavanje crkava i drugih verskih objekata”, rekao je Vilijamson.

Prema podacima Ministarstva za zajednice i povratak, od 1999. godine do danas sa Kosova je raseljeno 226.418 osoba.

Silvija Rašković, direktorka Kancelarije za zajednice i povratak u opštini Istok, u kojoj se nalazi Žakovo, kaže da je proces povratka spor.

„Od 2002. godine, vratilo se njih 1295. Taj proces nije konstantan. U poslednjih pet godina vratilo se samo njih 60”, informiše Rašković.

Ona objašnjava da su najveće prepreke održavanja tog procesa: uzurpacija imovine, zastrašivanje onih koji se vrate, nedostatak dokumenata i problemi vezani za nasledstvo.

Srpsko stanoviništvo živelo je i u selima Binač i Belince, ali su ona nakon rata ostala skoro prazna. U poslednjih nekoliko godina, nešto kuća je obnovljeno, ali su njihovi stanovnici morali ponovo da ih napuste, jer nisu mogli da zarade za život.

Ostali su samo stari i usamljeni

U istočnom delu Kosova, razlozi zbog kojih ljudi odlaze nisu povezani samo sa ratom i nasiljem u periodu posle rata.

Vlajinka Stojić, (82) iz sela Makreš u opštini Novo brdo, navodi da nema mogućnosti za normalan život.

Da Vas podsetimo:  Strašna izjava austrijskog NATO lobiste: Felinger poziva na bombardovanje Beograda

U Makrešu je do 1999. godine živelo oko 300 ljudi, dok ih danas, prema rečima ove starice, nema više od 20.

Njena kuća se nalazi na vrhu brda, uz glavni put. Svedočila je tihom odlasku stanovnika iz sela. Oni su uglavnom odlazili ili u Srbiju, ili neka druga mesta na Kosovu, koja su pretežno naseljena Srbima.

Stojić ističe kako je zbog njihovog odlaska sve usamljenija.

„Tokom godina primećujem sve manje svetla u kućama i manje dima iz dimnjaka“, priča nam ona.

„Dešava se da danima ne vidim nikoga. Oni koji su ostali su uglavnom stari. Četvoro dece mi je otišlo. Izgleda da uskoro neće biti nikoga“, dodala je ona.

Ipak, kaže da je život u ovom selu nekada bio dobar.

„Imali smo ovde prodavnicu i puno zemlje za obrađivanje. Imali smo i stoku. Seoski život je bio dosta dobar“, priseća se ona.

Prodavnica njene porodice je danas zatvorena i služi kao ostava za tegle kiselih krastavčića i stvari koje se ne koriste.

„Pre je bilo mnogo ljudi sa kojima smo mogli da razgovaramo, o dobrim ili lošim stvarima. Sada dane provodim u bašti, brinem o pilićima i psima“, dodaje ona.

U selima poput Makreša, gde se broj stanovnika drastično smanjio, oni koji su ostali, suočeni su sa nezaposlenošću, ograničenim uslugama, lošom infrastrukturom i saobraćajnom povezanošću. Svi ovi problemi su uticali na depopulaciju.

„Živim s penzijom od 90 evra (mesečno). Ali teško je zadovoljiti lične potrebe, iako grad nije daleko. Ovde nemamo podršku, niti se iko o nama brine. Niko iz vlade ili opštine nije došao“, kaže nam Stojić.

Malo je motivacije za povratak

Sreten Stojić (38) radi kao obezbeđenje u školi u Makrešu. Kaže da su starijim stanovnicima sela oči pune suza kad god pričaju o prethodnim vremenima.

Da Vas podsetimo:  Oni ne znaju da se stide!

„Sećam se svoje generacije, u školi je bilo više od 100 učenika. Sada ih je samo osam“, naglašava on.

Mnoga druga ruralna područja iz kojih su ljudi otišli nakon rata se bore da opstanu. Ovo je delom posledica nedostatka ekonomskog razvoja u celoj zemlji.

Prema izveštaju UNHCR-a o raseljenim osobama sa Kosova, ukupno 3.236 Srba i 576 Roma izrazilo je interesovanje za povratak na Kosovo.

Kosovo je 2005. godine osnovalo Ministarstvo za zajednice i povratak koje je pokušalo da animira ljude da ostanu ili da se vrate.

Ali Silvija Rašković upozorava da su investicije u proces povratka jako male – „u poslednje dve godine u opštinu Istok (kada je u pitanju proces povratka) uloženo je samo 170.000 evra“, rekla je ona.

Sreten Stojić kaže da ne želi da se njegovo selo ugasi.

„Ali sa druge strane, teško je ostati”, dodaje on i naglašava: „Depopulacija se nastavlja“.

Izvor: Balkan insight

1 KOMENTAR

  1. Zahvalnost autoru teksta što je spomenuo naše selo čiji su stanovnici rasuti po centralnoj Srbiji i svetu. Samo selo je uništeno do temelja, svako drvo u selu posečeno, soska crkva u brdu iznad sela minirana, a groblje oskrnavljeno i raskopano.

POSTAVI ODGOVOR

Unesite Vaš komentar
Molimo unesite vaše ime