Svjetska povijest puna je zločina, kao što je puna dobrih djela, ali zločin u koji je zagazio NATO protiv srpskog naroda 24. marta 1999, prevazilazi sve zločine koje poznaje ljudska istorija. Ratovala su carstva protiv carstava, narodi protiv naroda, ali do tada nije bilo slučaja pod nebesima da se jedna koalicija od oko dvadeset država – brojeći blizu milijardu ljudi i raspolažući neograničenim materijalnim, vojnim, diplomatskim i medijskim resursima – obori na jedan narod brojeći svega pet šest-miliona ljudi! I to, uprkos činjenici da se taj narod nalazio u legitimnoj samoodbrani, i da nije učinio ni najmanjeg zla ni jednoj od država zlikovačke alijanse koja je, po cijenu umorstva cijelog srpskog naroda, htjela da mu otme najsvetiji dio njegovog geografskog, istorijskog, zemaljskog i nebeskog prostora, Kosovo, i da ga dade na poklon njegovim vjekovnim dušmanima, Šiptarima.
Tokom sedamdeset osam dana i noći, bijesnio najstrašniji pakao nad srpskim narodom: bezbrojna jata smrtonosnih ptičurina zakrivala su proljećna nebesa, sijući smrt i razaranja, ubijajući i ranjavajući hiljade ljudi, rušeći im domove, ustanove, bolnice, škole, medijske kuće, fabrike, mostove, hramove, nacionalne parkove, vozove u kretanju, zagađujući prirodu otrovnim materijama… Istovremeno je sa tutnjavom motora i grmljavinom eksplozija, podnebesje ispunjavala najbesomučnija propaganda iz medijskih pećina zagađujući duše otrovom laži, kao optužbama da su Srbe krivi, ne samo za sva zla nesrećne Jugoslavije, nego maltene i za sva zla svijeta. Nikad do tada nije svijetom buktala tolika mržnja niti se orila tolika galama već samim time što nijesu postajala tako moćna sredstva saobraćanja, kao ni sredstva razaranja. Stoga su od strane ozvijerenih zlom opijenih humanista prizivana svakakva kažnjavanja Srba, na primjer da ih treba bombardovati sve dok se ne odbace u kameno doba, kako je doslovno štektao glasnogovrnik proklete alijanse Džimi Šej iz njene jazbine u Briselu, što baš ovih dana, posle Pariza jesenas, ispašta zlo koje su mudre vođe Zapada, nakon Srbije i Bosne, podnjivile u Libiji, u Iraku i Siriji. Ko sije vjetar, žanje oluju, kaže francuska poslovica.
Madeleine Albright et Hashim ThashiTakvom su čudovišnom orgijom, zaista do tada neviđenom pod kapom nebeskom, humanisti i demokrati Zapada proslavljali kraj Drugog i početak Trećeg milenijuma našeg Gospoda Isusa Hrista! Stoga je nedovoljno reći, bez obzira kolike je strahote NATO počinio nad Srbima, da je to bio rat samo protiv njih, jer je bio takođe rat protiv Hrista, protiv pravde, istine i morala, protiv kulture i civilizacije, protiv istorije i prirode pa i čak protiv vasione, ili bar onog njenog dijela u kome na planeti zemlji čovječanstvo obitava. Rat protiv Hrista, jer je ubijan jedan nevini narod koji je vjekovima živio, postajao i opstajao u Hristu i jer su rušeni Hristovi hramovi koji su isti mah bili spomenici civilizacije; rat protiv pravde, istine i morala, jer zasnovan na nepravdi, neistini i suprotno svim etičkim mjerilima već samim tim što je navodno hrišćanski Zapad vodio rat protiv Srba da zaštiti otpadnike od hrišćanstva, i što su apokalipsu nad Srbima predvodile osobe tako visokog morala kao što su skandalozni Klinton i stara bludnica Olbrajtova; rat protiv istorije, budući da su od strane zapadnih moćnika bili totalno ignorisani istorijski korjeni sukoba između Srba i Albanaca, naime da su se ovi nasilno dokopali Kosova u sjenci i službi raznih osvajača i ropskih režima, tursko-feudalnog, italijansko-fašističkog i titoističko-komunističkog; rat protiv prirode, jer su vazduh, zemlja, biljke i vode zatrovavane osiromašenim uranijumom i drugim toksičnim materijama, a time i život predavan vječnom prokletstvu; rat protiv vasione, jer su desetinama hiljada letova NATO eskadrila tokom skoro tri mjeseca nad Balkanom ranjena vječna nebesa time što je razdrt i razbucan ozonski omotač oko zemlje koji štiti živi svijet od ultraljubičastih sunčevih zraka…
Takve su razmjere NATO zločina počinjenog proljeća 1999. nad Srbima, zločina koji ne treba ni zaboraviti ni oprostiti, pa sve da živimo, ne samo jedan trenutni ljudski vijek ili ono što nam je od njega još ostalo, već hiljadu godina! Zločina koji treba pokoljenjima razobličavati od strane ljudi od savjesti i istine, iako bi bio potreban genije Dantea ili Dostojevskog pa da odgovarajuće odslika taj pakao. Ipak se uzdam u srpski genije, mada je dosta zatajio u proteklih sedamnaest godina, da će to učiniti i novu Kosovsku epopeju vaseljenskih razmjera sazdati kako srpska žrtva, pravda i istina, srpsko stradanje i mučeništvo ne bi ostali uzaludni, već sjali poput Gospodnjeg, vjekovima.
Pariz, 24. marta 2016.
Komnen Bećirović
„Komnen Bećirović je autor „Kosovske trilogije“ na francuskom jeziku Kosovske trilogije“ na francuskom jeziku (Trilogie kossovienne) dostupne na sajtu www.tvorac-grada.com
