ON: „ U ovo vreme trebao sam da budem već u rodnoj Francuskoj.
Šta je uradio moj Tuluz sa Partizanom?
JA: -Pobedili ste.
ON: „Beograd je baš kul.“
JA: – Jeste.
ON: „Šta li rade moji. Majka, otac. Devojka koja je pomalo strepela pre mog puta
u Srbiju sa društvom. Šta su im rekli?“
JA: Ćutim.
ON: “Zašto su nas napali oni momci i otkud im onakav bes i mržnja?
-Ništa im nismo loše učinili niti smo želeli.
JA: – Znam.
ON: „Hej, druže crno-beli, daj mi vašu zastavicu, evo ti naše.
Mi smo braća po ljubavi i ovoj igri. Braća po fudbalu.“
JA: – Izdrži Tatone, živi molim te. Evo, molimo se svi za tebe.
ON : „Šta bi sa mojim drugovima? Konobarom koji me je štitio?
Da li znaju da odlazim nepovratno ? Samo da ne tuguju previše.
Brinem za njih.“
JA : – Samo kad bih znao, Brise, osećanja da pretopim i reči sklopim napisao
bih najlepšu priču na kugli zemaljskoj, za tvoju nevinost i neproživljenu
mladost, tebi u počast. Da nam živiš večno i da te čuva Bog. Samo kad bih znao.
Nenad Simić – Tajka
* Bris Taton (28) – navijač francuskog “Tuluza“,podlegao povredama posle napada Huligana, pre utakmice Lige Evrope u centru Beograda