Navijački kukulj i žito

3
2578
Foto: standard.rs

Država bi morala tribine da „očisti“ od kriminala i sa zdravim delom tih momaka napravi obostrano korisne dogovore

Navijački neredi na derbiju sredinom decembra i eventualna obaveštajno-kriminalna pozadina, o kojoj se spekulisalo u medijima, još jednom otvorili su temu navijača i njihovog društvenog i političkog uticaja. Osim toga, aktuelizovano je pitanje zbog čega su navijačke tribine toliko važne kriminalcima i političkim krugovima? Zašto se uopšte desetine hiljada mladića, i pored svih rizika, iz nedelje u nedelju okupljaju na stadionima? Da li su oni svi odreda ljubitelji sporta? Da li je reč o kriminalcima koji jure sopstvene finansijske interese? Ili je posredi neki kompleksniji sociološki fenomen koji zavređuje detaljniju analizu? Krenimo redom.

Vlast nad tribinom njenim nosicima donosi veliku moć. Veber moć definiše kao mogućnost nametanja sopstvene volje u okviru jednog društvenog odnosa uprkos eventualnim otporima. Osim toga, on izdvaja dva njena osnovna pojavna oblika: moć pojedinaca u odnosu na društvene grupe i moć tih grupa u okviru jednog društva. Borba za moć koju donosi kontrola nad navijačkim tribinama u potpunosti odgovara ovoj teorijskoj postavci. Prvo, kontrola navijačke „šipke“ (mesto sa kojeg se upravlja navijanjem) sa sobom donosi i autoritet nad gomilom žestokih momaka koji su spremni da usponom na lestvici navijačke hijerarhije sebi grade ugled i ime. Navijači su skloni bespogovornom poštovanju vrhovnog autoriteta, budući da su navijačke grupe ustrojene po uzoru na vojne formacije.

IDEJNI MILITARIZAM NAVIJAČA

Štaviše, uopšte se i ne trude da u simboličkom domenu kamufliraju svoj idejno-organizacioni militarizam. Naprotiv, u navijačkoj himni i brojnim stadionskim (i uličnim) grafitima navijači Crvene zvezde sebe nazivaju „severnom armijom“, a na njihovom zvaničnom internet forumu (delije.net/forum) glavni nalog, koji ima autorizaciju vrha tribine, nosi naziv „Generalštab“. Toga, naravno, ima i među Partizanovim navijačima; jedna od njihovih glavnih grupa zove se „Južni front“, a jednog od vođa „Grobara“ – Aleksandra Stankovića, zvanog Sale Mutavi – koji je prošle godine ubijen u mafijaškom obračunu tribina je ispratila parolom: „Nismo mi neke gospođe, mi smo vojska

Osim naglašene, formalne i opipljive moći navijačkih vođa, uže jezgro organizovanih navijačkih grupa – koje se u njihovom žargonu naziva „kop“ i obično ne broji više od 1.000 pripadnika – poseduje veliki društveni uticaj koji bismo, služeći se terminologijom iz međunarodnih odnosa, mogli nazvati „meka moć“. Ona se ogleda ne samo u presudnom uticaju na verbalno ispoljavanje stavova desetina hiljada navijača na sportskim priredbama već i u ogromnom uticaju na svest i ponašanje širokih društvenih masa u rasponu od stila oblačenja do političkih stavova. Tvrda navijačka jezgra su svojevrsni „trendseteri“ najdominantnije omladinske potkulture u Srbiji (kao i Republici Srpskoj i Crnoj Gori). Tako dolazimo do zaključka da navijačke grupe imaju veliku društvenu moć, koja je po automatizmu i politička. Uostalom, nije li teza da je raspad bivše Jugoslavije započet masovnom tučom na utakmici Dinama i Crvene zvezde u međuvremenu postala opšte mesto?

Da Vas podsetimo:  Vožd Karađorđe zaštitnik Prvoslavne vere i otadžbine

Velika popularnost navijačkog pokreta u Srbiji delimično je uslovljena istorijskom podlogom. Prirodno je da u društvu koje je još u periodu turske okupacije kao mehanizam nacionalnog samoodržanja stvorilo kult herojstva dođe do masovnog prihvatanja potkulture koja pogoduje iskazivanju lične i kolektivne hrabrosti. Često se navodi da je ogromna popularnost fudbalskih takmičenja u Evropi posledica činjenice da je masovni sport postao kulturološki derivat rata. Šta onda tek reći za navijačku praksu koja podrazumeva odbranu zastava i simbola, bubnjeve kao asocijaciju na ratne doboše, sukobe koji neretko odnose živote itd. Iz istog kulturno-istorijskog obrasca je u Srbiji tokom traumatičnih 90-tih iznikla i velika popularnost takozvane „dizel kulture“, u kojoj je ulični kriminal masovno glorifikovan kao društveno poželjna vrednost. Čak bi se moglo tvrditi da je navijačka kultura tek blaže otelovljenje „dizel kulture“; odnosno da se sa fenomenološkog aspekta radi o njenom sociokulturnom recidivu, prilagođenom nešto mirnijem društvenom i istorijskom kontekstu u odnosu na 90-te.

POLITIČKA INSTRUMENTALIZACIJA

Elem, u zemlji u kojoj se sve vrti oko politike i gde je društvena situacija tradicionalno naelektrisana nikako se ne sme zanemariti uticaj koji tako velike društvene grupe i njihovi predvodnici mogu imati na opštu stabilnost. Dovoljno je setiti se njihove uloge u rušenju Slobodana Miloševića, za koju su navijači Crvene zvezde čak dobili „nagradu za životno delo“ od radija B92. Ali daleko od toga da je Srbija jedini primer instrumentalizacije navijača u političke svrhe. Glavni akteri majdanskog pokreta u Ukrajini bili su upravo navijači, za šta je najupečatljiviji primer požar u Odesi u kom je život izgubilo desetine proruski nastrojenih građana, prethodno napadnutih i okruženih odnavijača Černomoreca i Metalista. Nije nikakva tajna i da su navijači tri glavna istanbulska kluba (Fenerbahče, Galatastaraj i Bešiktaš) imali presudnu ulogu u antivladinim neredima koji su 2013. izveli milione ljudi na ulice Turske. Tada je, po ocenama stručnjaka, došlo do pokušaja izazivanja tzv. „obojene revolucije“ protiv Erdoganove vlade, a navijači ne samo da nisu krili svoju ulogu, nego su se u zapadnim medijima hvalili svojim učešćem. Prema zvaničnim podacima, za vreme trajanja protesta u Turskoj 2013. godine život su izgubile 22 osobe.

Da Vas podsetimo:  VLADIMIR UMELjIĆ: O OTVORENOJ RANI

Ovi primeri (a bilo je toga još, recimo u Egiptu) pokazuju da odsustvo kontrole nad navijačima može imati fatalne posledice i u velikoj meri ugroziti bezbednost građana i države. Upravo zbog toga srpske bezbednosne strukture moraju na određeni način kontrolisati navijačke grupe, ili u najmanju ruku voditi računa o tome da ih spoljni akteri – u realizaciji svojih političkih ciljeva – ne iskoriste kao uličnu pešadiju. S obzirom na stepen isprepletenosti navijačkih i kriminalnih struktura u Srbiji, reklo bi se da takav nastup ne bi bio ništa novo. Poznato je da su jugoslovenske službe već krajem 60-tih godina počele ozbiljno da stvaraju kontakte sa podzemljem. Ipak, između navijača i klasičnih kriminalaca potrebno je napraviti određenu distinkciju.

Ona se pre svega odnosi na to da nisu svi navijači nužno kriminalci i da se njihov potencijal i uticaj na široke društvene slojeve može i pozitivno kanalisati. Za razliku od uličnih kriminalaca, koji su slepi za društvenu reputaciju, navijači se trude da grade pozitivnu sliku o sebi. Dosta vole da javno ispoljavaju svoj patriotizam i da se postavljaju kao zaštitnici nacionalnih vrednosti i tradicije. Više puta su pokazivali svest ne samo isključivo o nacionalnim nego i o društvenim pitanjima u najširem smislu, uključujući se u masovne akcije obnove i izgradnje, organizujući humanitarne akcije i pružajući veliku pomoć tokom majskih poplava 2014. godine.

MOBILIZACIONA SNAGA

Osim toga, njihova brojnost i potencijal da u najkraćem roku mobilišu i izvedu na ulice desetine hiljada ljudi mogu biti iskorišćeni i u slučajevima kad je potrebno da se nacija psihološki pripremi za teške dane, da se fingira postojanje velikog unutrašnjeg pritiska tokom pregovora o osetljivim pitanjima (što su prištinske vlasti u više navrata činile tokom briselskog dijaloga) ili prosto da se u važnim trenucima pokaže nacionalno jedinstvo, odlučnost i snaga. Ovo poslednje je veoma važno ako imamo na umu da se u dolazećoj godini navršava 100 godina od proboja Solunskog fronta i oslobođenja Srbije, dok se 2019. obeležava 800 godina samostalnosti SPC. Meku moć i kulturni uticaj nije dovoljno projektovati samo prema spoljnom svetu već ih je potrebno na adekvatan način primeniti i na unutrašnjem planu, posebno u eri sve veće popularnosti psiholoških ratova i gradualnih društvenih subverzija.

Da Vas podsetimo:  Ista meta, isto odstojanje - Beograd na vodi, Zrenjanin bez vode

Dakle, država bi trebalo ne samo da adekvatno bezbednosno „pokrije“ navijačke grupe i preseče svaki eventualni pokušaj spoljnog kontakta sa njima, već i da aktivno koristi njihov potencijal za oblikovanje društvenih stavova. Naravno, ni u jednom trenutku ne bi trebalo gubiti iz vida koliku opasnost po društvo predstavljaju kriminalci koji se kriju iza paravana fudbalskih navijača i koliko je važno da se oni adekvatno sankcionišu. Međutim, koliko god u svetlu poslednjih događaja zvučalo čudno, među navijačima ima dosta pametnih, časnih i patriotski orijentisanih momaka koji su se jednostavno pronašli u navijačkom svetu i pratećem stilu života. Među Zvezdinim navijačima čak postoji neka vrsta kreativnog tima, odnosno pripadnika koji ne učestvuju u tučama, već se bave osmišljavanjem koreografija, parola, organizacijom gostovanja i slično.

Navijačkim grupama bi trebalo dopustiti da neometano obavljaju svoje aktivnosti sve dok njihovo ponašanje ne izlazi iz granica društveno prihvatljivog ponašanja i fleksibilno definisanih zakonskih okvira. Klasičan primer pogrešnog delovanja je represivno suzbijanje svih navijačkih aktivnosti na način kako je to radio ministar policije Dragan Jočić, kada je zabranjivano da se na stadion unose bezopasni navijački rekviziti poput zastava i bubnjeva. To samo može da izazove kontraefekat i revoltira celokupan navijački pokret, čime se postavlja klica društvenog konflikta, koju određeni strani i domaći elementi mogu iskoristiti za svoje ciljeve.

Suma sumarum, tribine je potrebno „očistiti“ od kriminalnih elemenata, odnosno razdvojiti žito od kukolja i sa zdravijim delom tih momaka napraviti obostrano korisne dogovore koji bi sprečili da navijačke grupe budu zloupotrebljene i obezbedili da njihov društveni potencijal bude iskorišćen na pravi način.

Aleksandar Vujović

standard.rs

3 KOMENTARA

  1. kako je sdb ili ti udba organizovala arkana tako je i ove ostale kriminalce.iza svih problema su oni,pravilno su raspoređeni po svim njihovim firmama.

  2. Hm,hmm..nije rec o “ kriminalu“ rec je,o svesno,dirigovanim,grupama, po modelu “ musolinijevih falangi“, ka putu u fasizam,koji nije vise “ puzajuci“.

POSTAVI ODGOVOR

Unesite Vaš komentar
Molimo unesite vaše ime