Na delu je promena u nemačkoj istorijskoj nauci: u NDH, po novim „istraživanjima“ nije izvršen genocid nad Srbima!
Nemački istoričar Aleksander Korb na Humboltovom Univerzitetu u Berlinu s najvišom ocenom summa cum laude odbranio je doktorsku tezu iz oblasti istorijskih nauka pod naslovom „U senci svetskog rata. Masovno nasilje ustaša nad Srbima, Jevrejima i Romima“. Njegove radikalno nove teze glase:
1. u tadašnjoj hrvatskoj državi 1941–1945. „nije se dogodio genocid nad Srbima“;
2. klerikalna komponenta (hrvatski katolički klir i Vatikan) „nije igrala nikakvu bitnu ulogu“ pri masovnom nasilju nad Srbima u hrvatskoj državi 1941–1945, tako da je i nasilno pokatoličavanje Srba imalo „isključivo sekularni karakter“.
Korb, dakle, ulazi u radikalnu koliziju s ogromnom većinom svih dosadašnjih naučnih radova i njihovih zaključaka.
Ova analiza postavlja Korbove teze na proveru s tri tačke gledišta: a) naučno-istorijske, b) jezičko-filozofske (teorija definicionizma), i v) politikološke.
Naučno-istorijski gledano, Korb bira jednostran, selektivni pristup ovoj problematici i već na početku drastično redukuje tj. isključuje enormni deo primarnih istorijskih izvora i naučne literature. Tome pripadaju svi srpski izvori, zaključno sa svedočanstvima preživelih srpskih žrtava, s obrazloženjem da su ista ili „srpsko-nacionalistička“ ili „srpsko-komunistička“, sve izvore svedoka-očevidaca iz redova tadašnjih okupatora – nemačkih nacista i italijanskih fašista – s obrazloženjem, da su isti „srpsko-nacionalistički“ ili „srpsko-komunistički“ manipulisani, kao i sve primarne istorijske izvore i naučnu literaturu, koji svedoče o ulozi hrvatskog katoličkog klira i Vatikana, jer su „antiklerikalni“.
Jezičko-filozofski, Korbov dokazni postupak nedvosmisleno pripada principu „uzurpacija vlasti nad definicijama i psihagogijama“, koji teorija definicionizma prepoznaje kao pokušaj interesnog redefinisanja, virtualizovanja stvarnosti i psihagoškog etabliranja te nove „stvarne stvarnosti“ u svesti ciljne grupe putem njene internalizacije. Korbov rad je time pre relativistički jezičko-filozofski traktat u naučno-istorijskim haljinama, nego naučna istorijska studija.
Politikološki se može konstatovati, da je i njegovim nespornim trudom promena paradigme u nemačkim društvenim i humanističkim naukama dostigla novi kvalitet, sasvim drugi nivo samovoljne i virtuelne refleksije stvarnosti.
Analizu Vladimira Umeljića, koja je prvobitno objavljena u Zborniku Matice srpske za društvene nauke br. 141 pročitajte OVDE.
Koliko je ustaskih para dobio za svoje izucavanje o Jasenovcu. Dno, dna od coveka.