Nekritička „humanost“

Migraciјa srpskih guski u maglu

1
2856

azilPočetni, agresivno-sentimentalni javni apeli vlasti, saučesničkih medija i NVO, ali i većeg dela opozicije, uključujući i deo „patriotske“, za nekritičkom „humanošću“, „saosećanjem“, „gostoljubivošću“, „ljudskošću“ prema reci ljudi koja je, preko Srbije, nagrnula u Evropu – odjednom postaju nekako sve tiši. A sve glasnija je briga da će nam se sva ta silna „dobrota“ koju su vlasti Srbije i kooperativni mediji tako agresivno propagirali – obiti o glavu. Kako to da na samom početku Sporazum o readmisiji sa EU uopšte nije bio tema – a sada je, ako ne tema broj jedan, a onda svakako u samom vrhu?

Ovakvo ponašanje, spolja gledano, deluje u najmanju ruku detinjasto. Ispada da je slepa vera u „međunarodnu zajednicu“, „evropske vrednosti“ i slične apstrakcije apsolutno nadjačala „surovu“ realnost potpisanih sporazuma i, uopšte, racionalnog ponašanja. I, gle čuda – u toj slepoj veri su prednjačili upravo oni koji sebe vole da nazivaju „realistima“. Sada odjednom mnogi od njih deluju kao deca čija se omiljena igračka pokvarila, ili omiljeni lik iz crtaća doživeo nezgodu.

Naravno, ne može se pouzdano znati ko je, šta i koliko u samom vrhu vlasti znao, da li je neko obećao nekom moćnom spoljnom faktoru da će širom otvoriti srpske granice neograničenom prilivu migranata, da li je neko primio novac ili obećanja za to. Stoga to jedino možemo da pomenemo kao mogućnost, čak nešto što je skoro očigledno – i da, zasad, tu stanemo. Ali možemo pouzdano da govorimo o klimi koja se stvarala i stvara u javnom mnjenju, i o javnim reakcijama zvaničnika i relevantnih javnih poslenika.

Odjednom su, dakle, oni koji vode glavnu reč u javnom životu zemlje „iznenađeni i uvređeni“ što se Evropska komisija uopšte usudila da pomene da je obaveza Srbije da primi nazad sve imigrante koji ne dobiju azil u EU, a koji su na teritoriju EU ušli iz Srbije.[i] Štaviše, daju se kategorična uveravanja da se to neće desiti, od premijera pa naniže. Opet, ne na osnovu argumenata, potpisanih sporazuma ili sličnih opipljivih stvari, već na osnovu „očekivanja“,[ii] ličnog uverenja,[iii] procene[iv]…

Odjednom se priznaje da možda ipak nisu svi pripadnici migracionog talasa izbeglice koje beže od rata i, stoga, zahtevaju bezuslovnu pomoć svake vrste, već i ekonomski migranti, koji će, kako najavljuje „sveta“ Angela Merkel, ipak biti vraćeni.[v] Čak je i premijer Srbije Aleksandar Vučić počeo da „uvažava realnost“ da među onima koje je, koliko juče, kvalifikovao isključivo kao ljude koji „beže od rata“[vi] ima i ekonomskih migranata, koje treba razdvojiti prilikom ulaska u prvu zemlju EU.[vii] Ali to je razumljivo, s obzirom da je njegova glavna „realnost“ upravo – Angela Merkel.

U svakom slučaju, sve ovo znači da je Srbija širom otvorila svoje granice za bukvalno svakoga, neselektivno i nekritički. (Naravno, isto se zahtevalo i od čitave EU od strane svetskih mas-medija, ali to ovde nije tema.) Ovo je u najmanju ruku hazarderski, a u najgorem slučaju neodgovorno, do nivoa kriminalne neodgovornosti, kao što se, uzgred, na sajtu FSK upozoravalo već više od dva meseca. Ali kako pozvati na kriminalnu odgovornost vlast koja redovno, a da i ne trepne, krši ustav zemlje?

Da Vas podsetimo:  Od Nemanje do Merlinke

Zanimljivo je, međutim, bilo registrovati i podelu koja se stvorila u samoj srpskoj javnosti – ispod nivoa vlasti i onih koji kontrolišu ili oblikuju javnost, po pitanju migrantske krize.

Dakle, imali smo, bar do najnovijih šokova koje nam je priredio „svet“, osnovnu podelu na: 1. zagovornike „otvorenih granica“ i 2. one koji se zalažu za njihovu kontrolu.

Zagovornici „otvorenih granica“ se mogu svrstati u dve podkategorije:

a) one koji se inače zalažu za „svet bez granica“, „Evropu bez granica“, multikulturalizam, „građanstvo sveta“ i sl.

b) one koji smatraju da migrante/izbeglice/azilante treba lepo dočekati, nahraniti ih, napojiti i propustiti ih dalje ka željenom odredištu.

Zagovornici klasične granične kontrole, pak, smatraju da Srbija treba da se – poput npr. Mađarske, Slovačke, Češke – ponaša kao država, da ne dozvoljava da svako ko je naumio može tek tako da pređe njene granice, i da je preveliki rizik da se nekritički (pro)puštaju svi stranci koji nam se pojave na vratima – čak i ako tvrde da im je konačno odredište bogati evropski zapad.

Kao što se vidi, glavna podela je bila unutar prve grupacije, koja se zalaže za otvorene granice. Ono što je zanimljivo je da su tu zajednički jezik našli ljudi anacionalnih i antinacionalnih pogleda i mnoge deklarisane patriote ili nacionalisti.

Ovi prvi, „globalisti“, maksimalno su se zalagali za što bolji tretman izbeglica/migranata, koje čak poistovećuju sa srpskim izbeglicama iz 1990-ih. Iz ovih krugova su se takođe puštali i probni baloni, u kojima se nagoveštavala mogućnost trajnijeg, a možda i trajnog naseljavanja većeg broja izbeglica/migranata u samoj Srbiji, odnosno u „slabo naseljenim“ prostorima zemlje. Drugim rečima, „globalisti“ su bili skoro jednako spremni da pomognu imigrantima da produže svoj put ka zapadu, ili da ih nasele u Srbiji. Pošto su „građani sveta“, i veruju u mantru da je „Srbija svet“ – za njih i onako nema razlike ni ko će prolaziti kroz Srbiju ni ko će se u njoj naseljavati. Zvuči blesavo, ali je bar dosledno. Mada, nismo još videli kako bi im se svideo život usred, ili čak samo pored nekog „većinski-manjinskog“ geta poput onih koji postoje na Zapadu.

„Nacionalisti“, pak, iz ove kategorije, smatrali su da Srbija treba da uradi sve da migrantima pomogne da dođu do željenog odredišta na zapadu. Protivili su se bilo kakvoj strogoj graničnoj kontroli ili režimu, pozivajući se alternativno na „domaćinske obzire“, „ljudskost“ ili na „međunarodne obaveze“ prema izbeglicama, ne uzimajući u obzir mogućnost da se sve pridošlice ne mogu automatski tako klasifikovati, a i činjenicu da svaka nacija ima neprikosnoveno pravo da štiti svoje granice. Mnogi od njih su osuđivali Mađare što su zatvorili svoje granice. Zanimljivi neki nacionalisti…

Da Vas podsetimo:  Opozicija u Skupštini kao lažna dilema

Deo ovog stava je proizilazio iz slepog uverenja da će sve da teče kao po loju, da će zapadne zemlje jednostavno velikodušno otvoriti svoja vrata i pustiti svakog ko se deklariše kao „izbeglica“ da uđe i odmah počne da uživa u blagodatima zapadnoevropske socijalne države. I da će to trajati u nedogled. Stoga su mnogi bili, uprkos blagovremenim upozorenjima,[viii] „zatečeni“ kad su Mađari zatvorili granice, iako je to iz Budimpešte najavljivano još od početka leta, kao i nedavnim pozivanjem Evropske komisije na Sporazum o readmisiji

Deo te naivnosti može se pripisati široko rasprostranjenom srpskom stavu koji se može sumirati u frazi: „pa neće valjda“. Ili još naivnijem uzdanju u već pomenute „međunarodne norme“ ili „obaveze“ (koje je, uzgred, pukovnik Jevtović na ovim stranicama sasvim čitko i pregledno izložio i demistifikovao, za sve one koji su hteli da čitaju[ix]), iako istorijsko iskustvo govori da, u krizna vremena, svako gleda svoja posla i gleda sebe da zaštiti, ne obazirući se previše, a često ni malo, na „pravila ponašanja“ propisana u raznoraznim dokumentima.

Linija razmišljanja koja se takođe mogla čuti ili pročitati među patriotama/nacionalistima koji su zastupali otvorene granice i „domaćinski“ nekontrolisani prihvat migranata, je da Srbija treba tako da postupa da se „ne bi zamerila muslimanskim zemljama“. Da li to znači da čak i osnovne bezbednosno-društvene interese treba zanemariti da se nekom spolja ne bi zamerili? I, da li će one muslimanske zemlje koje stoje iza ovog imigrantskog talasa – a neke očigledno stoje ili ga maksimalno potpomažu – baš biti toliko impresionirane tom našom „domaćinskom“ velikodušnošću da bi to promenilo njihov osnovni stav prema nama kao nevernicima koje treba preobratiti, pokoriti ili istrebiti? Ili će nas, možda, pre smatrati naivnim ili korisnim budalama? Ne nazire se tu neki veliki dobitak. Uz to, nije nevažan podatak da pomenute muslimanske zemlje imaju i te kako stroge granične režime, i da tek tamo ne može da uđe ko i kad hoće. A vredi i zapitati se kako bi one reagovale na jednako masovan priliv hrišćanskih imigranata. Odgovor nije teško zamisliti. Uostalom, niko ovde nije pozivao na antimuslimansku diskriminaciju, već samo na tradicionalnu kontrolu granica.

Još jedan argument koji se, bar do nedavno, potezao među ovom grupacijom, je taj da „ograde ili zidovi ne mogu zaustaviti toliku masu ljudi“. Drugim rečima, po ovoj fatalističkoj logici – ako su već rešili da krenu za Evropu, ništa se tu ne može uraditi, stvar je gotova, oni će ionako doći. Samo što se još ne kaže da treba dići belu zastavu i skloniti graničare, pošto je sve ionako uzaludno.

Da Vas podsetimo:  Srpsko selo: ponos, stradanje i opstanak

Međutim, ako pogledamo šta se desilo posle 15. septembra, kada su Mađari radikalno pooštrili pogranični režim, vidimo da se migracioni talasi i te kako mogu zaustaviti, ili bar preusmeriti, ako postoji volja. Naravno, već smo čuli i prve reakcije iz ovih krugova, koji kao da navijaju protiv Orbana, a za krah mađarske politike.

Ovo je ne samo manjkavo rezonovanje, već i poprilično opasno. Jer poziva na dalju pasivnost. I, još više od toga: poziva na faktičko podrivanje mađarske pozicije. Jer, ako budemo pasivno čekali da mađarski plan propadne, odnosno ako i dalje budemo dozvoljavali nesmetan priliv imigranata u Srbiju – onda su šanse mnogo veće da će mađarski plan i propasti, uz saučesništvo Srbije. I, kao da se među ovim krugovima takav scenario priželjkuje. Zašto – neka sami objasne.

A zamislimo suprotnu sliku. Zamislimo da su Srbija, Makedonija, Bugarska i Grčka primenjivale granični režim poput mađarskog. Koliko bi imigranata ušlo u ovaj deo Evrope? Ne bi li se pročulo, još u kampovima u Turskoj, šta se može očekivati na toj ruti, ne bi li potencijalni migranti sami zaključili da možda nije pametno da krenu tim putem, da nije vredno rizikovati? Ili da uopšte krenu? Da li bi danas, da smo bar sami preduzeli mere slične mađarskim, imali blokiranu granicu sa Hrvatskom, višemilionske privredne gubitke, mogućnost sukobljavanja sa drugim susedima, mogućnost suspenzije bezviznog režima ako se usprotivimo eventualnom insistiranju EU da nam vrati dobar deo migranata koje smo propustili ka njima?

Dakle, što zbog nesposobnosti, što zbog naivnosti, što zbog nesnalaženja, a možda i zbog prljavih dilova dela vlasti sklopljenih sa određenim moćnim međunarodnim krugovima – dospeli smo tu gde smo.

Sad je jasno da su oni koji su od početka tražili da se ovom problemu pristupi hladne glave, racionalno, pa, ako hoćete, i „realno“, u skladu sa klasičnim ponašanjem država-nacija – bili u pravu. (Ne)činjenje na osnovu slepe vere u razna obećanja, „dobru volju“ spoljnih aktera, ili u nadmoćnost nekakvih „međunarodnih normi“ u vreme krize je isto što i uleteti u maglu poput jata guski. A one su se izgleda u Srbiji poprilično namnožile.

Aleksandar Pavić

Fond strateške kulture

______________________________

[i] http://www.rts.rs/page/stories/ci/story/2/%D0%A1%D0%B2%D0%B5%D1%82/2044777/%D0%95%D0%9A%3A+%D0%9C%D0%B0%D1%92%D0%B0%D1%80%D1%81%D0%BA%D0%B0+%D0%B8+%D0%B7%D0%B5%D0%BC%D1%99%D0%B5+%D0%95%D0%A3+%D0%BC%D0%BE%D0%B3%D1%83+%D0%B2%D1%80%D0%B0%D1%9B%D0%B0%D1%82%D0%B8+%D0%B8%D0%B7%D0%B1%D0%B5%D0%B3%D0%BB%D0%B8%D1%86%D0%B5+%D1%83+%D0%A1%D1%80%D0%B1%D0%B8%D1%98%D1%83.html

[ii] http://www.rts.rs/page/stories/ci/story/124/%D0%94%D1%80%D1%83%D1%88%D1%82%D0%B2%D0%BE/2044271/%D0%A1%D1%82%D0%B5%D1%84%D0%B0%D0%BD%D0%BE%D0%B2%D0%B8%D1%9B%3A+%D0%9D%D0%B5+%D0%BE%D1%87%D0%B5%D0%BA%D1%83%D1%98%D0%B5%D0%BC%D0%BE+%D0%B4%D0%B0+%D1%81%D0%B5+%D0%B8%D0%B7%D0%B1%D0%B5%D0%B3%D0%BB%D0%B8%D1%86%D0%B5+%D0%B2%D1%80%D0%B0%D1%82%D0%B5+%D1%83+%D0%A1%D1%80%D0%B1%D0%B8%D1%98%D1%83+.html

[iii][iii] http://www.b92.net/info/vesti/index.php?yyyy=2015&mm=09&dd=21&nav_category=11&nav_id=1042230

[iv] http://www.nspm.rs/hronika/aleksandar-vulin-u-briselu-niko-u-eu-ne-ocekuje-da-izbeglice-budu-vracene-u-srbiju-to-nije-jednostavno-niti-moguce.html

[v] http://fakti.org/globotpor/quo-vadis-orbi/merkel-ekonomski-imigranti-morace-da-se-vrate-kuci

[vi] http://www.politika.rs/rubrike/dogadjaji-dana/Vucic-Srbija-nece-biti-ksenofobicna.sr.html

[vii] http://mondo.rs/a832100/Info/Srbija/Migranti-Vucic-kritikuje-EU-zbog-izbeglicke-krize.html

[viii] http://www.fsksrb.ru/fond-strateske-kulture/ostalo/madjarski-zid-ili-sta-ce-dalje-biti/

[ix] http://www.fsksrb.ru/fond-strateske-kulture/politika/igre-sa-izbeglicama-u-izigranoj-srbiji/

1 KOMENTAR

POSTAVI ODGOVOR

Unesite Vaš komentar
Molimo unesite vaše ime