Nema cepanja svete kosovsko-metohijske zemlje

4
1113

Svako vreme ima svoje breme, govorio je srpski narod odvajkada. Međutim, čini se da je danas iskušenje veće nego ikad, jer po prvi put do sada imamo samoinicijativni predlog vlasti da se podele Kosovo i Metohija. Za neke iznenađujući a za druge ne, ovaj predlog se pokazao kao presedan. Jer, jedno je kada se deo teritorije silom osvoji ali je sasvim drugo, i sa dalekosežnim posledicama, kada se svojom voljom dâ! Zbunjenom narodu nije jasno kako se vlast izjašnjava suprotno Ustavu Republike Srbije.

Istovremeno, opoziciju čine stranke koje su pokazale kako se uzima od naroda ili stranke udružene u neslozi. Pojedini intelektualci se oglašavaju, ali ujedinjene pameti nema.

Da li vlast zaista misli da će zapad dozvoliti podelu teritorije koja je već okupirana ili da će Priština ispoštovati nekakav sporazum, kad nije do sada? Sve i da se sramna podela desi, vlast u Prištini će ići i dalje, što je njihov „stil“ građenja države na otimanju i krađi tuđe teritorije i istorije. Da li aktuelna vlast zaista misli da je pametnija od umnih i slavnih predaka koji nikada nisu ni pomišljali da se odreknu naše Svete Zemlje, niti da dele matično područje koje je svedok identiteta, porekla i trajanja srpskog naroda. Da li onaj ko bi prodao veru za večeru zna da se večera pojede, a da je vera zauvek i da održava zdravo duhovno tkivo naroda? Kada se iseče koren i drvo se suši. Gospod je dozvolio da bolest udari u naše telo – u teritoriju, kako bi se Srbi prizvali Bogu dok nije kasno i kako bi spasavali duhovno zdravlje koje je bitnije.

I da omogući da naše svetinje potom budu prisvojene kao kulturno blago takozvane države koja prazne strane svoje knjige istorije popunjava prisvajanjem tuđih? Kako da bude njihovo ono što nikada nije bilo, ni postalo uprkos brojnim osvajanjima? Veliki Matija je veliku istinu izgovorio: „Ako nije naše, zašto od nas traže da im ga damo?“

Da Vas podsetimo:  Trovanje je stiglo do tanjira

Oni koji kažu da su Kosovo i Metohija izgubljeni još davno, izgubljeni su i odmetnuti od Boga i roda, otpali sa bogatog srpskog rodoslova. Dužni potomcima i nezahvalni precima čijim je grobovima Srbija popločana, za slobodu u kojoj uživaju. Oni koji su ravnodušni ili ćute, čekajući da drugi donese odluku u njihovo ime, a onda i trenutak za naknadno pametovanje i osudu, nisu ništa drugo do oni koji pomažu u guranju svog naroda u ambis.

Slušajući besedu Episkopa Teodosija sa molebana u Kosovskoj Mitrovici, duša zadrhti od radosti što imamo ovakve pastire koji okupljaju stado i krepe ga jednostavnom istinom: „Ne dajmo da nas podele ideologije ovog sveta, prolazne reči i obećanja koja prolaze kao zvono koje ječi (1Kor 13.1). Crkva je uvek bila ovde da nas povezuje, kao što se pšenica sabira i kao brašno sjedinjuje u jedan hleb, kao što se grožđe sabira u jednu čašu vina.“

Nebeski sud je jedina prava uteha, Slava Bogu! Do tada, uzdajmo se u čuvare naših svetinja, našu Svetu srpsku pravoslavnu sabornu i apostolsku crkvu koja je opet zauzela jasan stav, uprkos svih napada na svoje pastire. Pružimo im podršku, pomolimo se za naše sveštenstvo, monaštvo i narod, vraćajmo se i odlazimo na Kosovo i Metohiju što češće, pomažimo narod i svetinje, protivimo se podeli Kosova i Metohije pazeći sve vreme da u tom trudu ne izgubimo dušu kako bi, kad dođe vreme, pred Gospoda stali bez stida. Da ne budemo pasivni jer imamo veliku ličnu odgovornost! Da svako od nas govori gde i koliko može, bez rezerve, straha ili dvoumljenja. Ovo je ispit za svakog pojedinca, šta mu je u srcu, na usnama i u delima, jer je lični izbor između stradanja i odricanja, izbor za ulaz na Nebesa ili u pakao. Sveta Zemlja se brani na Kosovu i Metohiji ali i u Beogradu, širom Srbije, u dijaspori. Mudro, smireno, ali istrajno, beskompromisno i uporno, sa verom u Boga! Samo tako će Bog čuti naša srca i otvoriće put spasenja.

Da Vas podsetimo:  Kolonijalni upravnik i kolonijalna demokratija

Lela Marković,
Prizrenka, 
pravnik, književnik i
potredsednik Udruženja književnika Kosova i Metohije

4 KOMENTARA

  1. Gubitak i jedne jedine grude Kosmetske zemlje dobrovoljnim pristankom na isto , oznacio bi pocetak kraja Srpske Drzave i Srpskog Naroda ma gdje se on nalazio!!! Ukoliko Narod to dozvoli……
    …….. onda i zasluzuje da nestale !!!!!

  2. Србија је ”Божије ограђено имање”!
    Свако ко покуша Србију /Косово и Метохију/ да подели,
    биће сам по себи и у себи раздељен.
    Америку ће супер вулкан испод Јелуостона и труст дуж
    Сент Андрејске раселине поделити на ”северни” и
    ”јужни” део, дожвеће – Армагедон!
    Ако се Руси дрзну да било шта подрже, због својих
    ”гасних” интереса – ”северни и јужни ток” – поделиће
    са на ”западно” и ”источно” од Урала!

    Драган Славнић

  3. Neko je rekao: „U svetu postoji samo diplomatija – topovnjača“!
    Srbija u poslednjih 100 godina nije u stanju da definiše svoj nacionalni prostor u teritorijalnom smislu.

    Zašto je to tako?
    Zato što nemamo elitu koja „govori“ jezikom koji svet razume.
    Moramo da znamo šta su naši objektivni potencijali i dometi, pa da probamo da definišemo šta je realno i održivo.

    Šta je „naše“ a šta nije“naše“ je vekovna srpska dilema.

    Prizren je naš, ali zato Skadar nije naš.
    Peć je naš, ali zato Cetinje nije naše.
    Đakovica je naša, ali zato Skoplje nije naše.
    Priština je naša, ali zato Prilep nije naš.

    Dok god budemo živeli u mitovima a ne u stvarnosti, ono što je „naše“ biće sve dalje od nas samih…

  4. Неки ће сјајан текст госпође Леле Марковић можда покушати да отпишу као „излив емоција“, АЛИ:
    Јевреји су две хиљаде година, пружајући један другоме руку изговарали „Нека останем без ове деснице ако те заборавим Јерусалиме!“.
    Говорио на Газиместану Слоба или Вучић, униште ли Шиптари натпис са ЛАЗАРЕВОМ КЛЕТВОМ или не, сваки Србин се рађа са ЛАЗАРЕВОМ КЛЕТВОМ и носи је у себи. Да је Кнез Лазар Хребељановић, од народа уздигнут у Светог Цара Лазара, комбиновао и прекомбиновао, данас не би било ни Срба да живи у њиховом сећању. Уместо да погине са својим јунацима, Кнез Лазар је могао да сачува животни комфор као турски вазал, можда не он, али свакако његови потомци да приме ислам и Цркве претворе у џамије. Ипак, Кнез Лазар је повео Србе у Косовски бој у коме је, према НЕ фалсификованим историјским изворима ПОБЕДИО иако се са својим изгинулим јунацима уздигао у Царство Небеско.
    Што се тиче неке здраворазумске логике коју сеју присталице брзопотезног ткз. „компромисног решења“, чак иако се сложимо да ће то донети икакав трајнији мир, упорно се потискује чињеница да се тиме ТРАЈНО ПОКЛАЊА непријатељу велики део од оних двадесетак хиљада милијарди долара, колико вреде материјална богатства на КиМ.
    За разлику од Србима наметаних теза, Енглези не гледају на своју историју као на „преживеле митове, које зарад светле будућности, треба заборавити“. Ако је то исправно, откуд онолика количина англосаксонске митологије која се непрестано сипа са њихових „хистори канала“ и тв-серија?! И што не глорификују свог премијера Идна, који је Минхенским споразумом веровао да је трајно умирио Хитлерове апетите? Зашто онда глорификују Идновог наследника Черчила који им је уместо Идновог „трајног благостања“ донео „крв, зној и сузе“!?
    Што сви режимски пропагандисти упорно прећуткују да „олако обећана брзина“ има за циљ да се СВЕ оконча што неповољније по Србе пре новембарских избора у САД, на којима, по свему судећи побеђује Трамп. Осим ако не поверујете клинтонашкој медијској халабуци, која нас већ две године убеђује „да је Трамп скоро пао и само што није итд.“, већ видимо да је Трамп почео да руши тврдокорне флоскуле које нам више деценија доносе разноразни „Хојт Јиеви“. Пошто „ништа немамо па немамо шта ни да изгубимо“, сачекајмо онда да то „ништа“ поклонимо Шиптарима и њиховим клинтонашким менторима Мадлен(ки) Олбрајт и Веслију Кларку (правим господарима „Репубљике е Косовес“) после новембарских избора у САД. Очигледно је да и наши непријатељи добро знају ко на тим изборима побеђује, иначе не би толико журили да свој „посао“ обаве пре њих. А нама саветују „да одемо 1944-те у четнике“, тј. да се на крају определимо за погрешну страну. Јер не верујем, да Александер Сорош боље зна шта је добро за Србију од Српске Православне Цркве, која је Српство одржала већ више од шест векова!

POSTAVI ODGOVOR

Unesite Vaš komentar
Molimo unesite vaše ime