Nemačka i Kosovo

0
906

2016-01-18_051328Neko se može začuditi kada sazna da migranti sa Kosova predstavljaju jednu od najmnobrojnijih grupa izbeglica koje pristižu u Nemačku. Ne u Francusku ili Holandiju, nego baš u Nemačku. Nemačka statistika iz nekog razloga ne voli da širi statistiku o njihovom tačnom broju, iako najverovatnije zna te brojke. Nama preostaje samo da se koristimo zastarelim podacima i saopštimo da je po podacima Evrostata, na početku 2015. godine, kada je sve tek počinjalo, u EU iz Sirije pristiglo 73 310 ljudi, sa Kosova 58 920 ljudi. I iz Avganistana 39 910 ljudi.

Treba računati da će se u budućnosti proporcija umanjivati, jer nije prešlo Kosovo u punom sastavu u Nemačku. Ali u svakom slučaju, kosovara u toj zemlji ima više od 100 hiljada.

I to ne čudi: Nemačka je uvek podržavala suverenizaciju slobodoljubivih šiptara i uložila je u Kosovo velika sredstva. A kakvo osećanje osim iskrene ljubavi može izazvati takva politika? Ne čudi da su i šiptari pohrlili ka Angeli Merkel, kao prema svojoj evropskoj mamici. I sve bi bilo prikriveno da nije izbeglica iz Sirije i Severne Afrike, koji su organizovali lov na Nemice u novogodišnjoj noći. Nemačka se digla na noge i mamica Merkel je morala da nešto kaže teška srca: migranti iz solidnijih zemalja treba da napuste Nemačku. A njen ministar unutrašnjih poslova Tomas de Mezjer je tu odmah pobrojao one zemlje koje Nemačka smatra solidnijim: Albanija, Bosna i Hercegovina, Gana, Kosovo, Makedonija, Crna Gora, Senegal i Srbija.

Što se tiče Srbije, tu je sve jasno. Jednostavno su neki građani odlučili da pre prijema u EU probaju da okušaju sreću pomešavši se sa izbeglicama. No, EU je uvek upozoravala da neće trpeti kršenje pravila. Sada će trkopiši morati da se vrate na startne pozicije i čekati signal koji će se možda čuti već u HHI veku. Vidimo, u Beogradu se neće protiviti deportaciji tih dobrovoljaca.

Da Vas podsetimo:  Opšti muk ili o skrnavljenju srpskog groblja

Sa kosovarima je sasvim druga priča. Ako Nemci ne žele da shvate da je masovno preseljenje bilo smišljeno od strane Prištine kao način širenja dijaspore, koja se potom može beskonačno dojiti, to je njihov problem. Takva količina migranata donosila bi milijarde evra u vidu donacija i od njih bi išao procenat vođama nacije u otadžbini. Onima koji znaju naravi i običaje na Kosovu, to je bilo apsolutno shvatljivo od samog početka. Sada taj izuzetni plan puca po svim šavovima. Povratak poslanih pošiljaca deviza uopšte ne ulazi u planove Prištine i ona pokušava da to predupredi. Reklo bi se da to nije jednostavno jer oni imaju posla sa nemilosrdnom policijskom mašinerijom moćne države.

No, u svakom problemu se može naći rešenje. I ono se već nazire. Kosovo će raditi u potpunom skladu sa nemačkim zakonima. A u projektu zakona o deportacijama koji je sada donet, rečeno je: “Ne treba vraćati one koje neće da primi nazad ona zemlja iz koje su došli u Nemačku ili ako ih u otadžbini čekaju mučenja ili pogubljenja”.

Sumnjam da su taj zakon pisali političari koji dobro poznaju ćud kosovske vlasti. U potpunom skladu sa svojim predstavama o normama međunarodnog prava, Priština će pokazati svojim izbeglim sugrađanima zamandaljena vrata. Nisu ih tamo slali da bi se oni sad vraćali. A ako to bude malo, onda će par njih i kazniti – kao drugo upozorenje za nemačke vlasti.

Drugačije ne može biti. Zato što kod političkih rešenja uvek postoje kratkoročne i dugoročne posledice. I ako je Nemačka rešila da je zavole šiptari, to neće predugo trajati. Dok bude imala soka.

Dmitrij SEDOV

Fond strateške kulture

POSTAVI ODGOVOR

Unesite Vaš komentar
Molimo unesite vaše ime