Nemate para za sir? Eto vam ljubavi!

0
923

Mi Srbi ili smo nezahvalni, ili slepi kod očiju. Ne vidimo kako vlast prosto izgibe od brige i rada za nas! „Ja radim za Srbiju… ne radim ni za SAD, ni za Rusiju, ni za Kinu, ni za EU, već za Srbiju!“. (Zorana Mihailović). „Ja nisam ni proruski, ni proevropski, ja sam prosrpski!“. (Ivica Dačić).

Šta je kod toga, prave ljubavi, nego nezahvalnost pitati: za koga bi radili, čiji bi bili, ko ih plaća? Podrazumeva se da ministri u svakoj vladi, rade za svoju državu i njen narod. Ako je to ne samo normalno nego i pohvalno, zašto ne prihvatiti da Putin, Merkel, Makron, Tramp…, rade za svoje zemlje? Čelnici Evropske zajednice za Evropsku zajednicu, vlasti samoproklamovane republike za samoproklamovanu republiku…? Ne za Srbiju! Normalno je i voleti svoju zemlju, i njene građane. (S tim da nisu samo jedne etničke, religiozne ili stranačke pripadnosti). Normalno je i da se taj rad, pripadnost, ljubav…, dokazuje postupcima. Ne samo izjavama koje lepo zvuče, a ništa ne znače. Ne koštaju onog čije su, dok onog na čiji su račun, i te kako mogu koštati!

Ali kad nema dokazivanja postupcima izjave se gomilaju, svaka je sve gromoglasnija kako bi se izdvojila iz hora. Ne vodi se računa o poznatoj stvari: podizanje glasa, kao i lupanje u grudi, ne mora podizati uverljivost onog što se kaže. Ni sprečavati druge da se sete kako između Srbije i njih, stoje njihove stranke. One su odlučile da će biti ministri, njima duguju zahvalnost, nekakav rad…, i više nego Srbiji. Ili da radeći za Srbiju ili prosrpski, valjda nešto rade i za sebe i porodicu. Ako se „ne živi samo od ljubavi“, ne živi se ni samo od ljubavi za Srbiju. A ne vidimo da ne žive, naprotiv.

Da Vas podsetimo:  Opozicija u Skupštini kao lažna dilema

Pitaju li Srbiju oseća li da rade za nju, ili prosrpski? Nije tačno reći: „Naravno, na izborima!“. Pita samo Predsednik, koji na izbore izlazi sam, sa svojim imenom i prezimenom. Jasno je da iza njega stoji stranka, ali u njegovoj dubokoj senci. Ili stoje oni, u ugodnoj hladovini, bez ikakvih naznaka da će posle izbora biti ministri, i za šta će biti ako budu bili. Bar deo onih koji su glasali za aktuelnu vlast, garantovano ne bi glasao za pomenuti „dvojac sa kormilarom“. A tek za Vulina i Đorđevića… Nažalost, dobar deo birača ne pokazuje sklonost emocionalnom, a ne racionalnom ponašanju. On racionalno prihvata da ljubav nije uvek slepa, ali zaboravlja da počesto jeste i takva. Zato i prolaze pomenute izjave, umesto stvarnih izveštaja o radu odnosno pripadnosti. Na primer, ako je nešto iz Zoraninog resora završeno posle trideset godina, koliki je njegov i njen udeo? Ili kako će Dačić da se bavi odnosima sa zemljama Kvinte, kad je njihov izveštaj njegov šef javno nazvao najglupljim od svega što je pročitao? (I bez „otrovnog“ podsećanja da je čitao i par doktorata).

Svrake propagande mnogima su popile mozak, ne sećaju se narodnog: „Ko se hvali, sam se kvari!“. Ili nepotrebno teorijskog: O ljubavi se ne priča, ona se ispoljava. Kad se počne pričati i ona demonstrirati pred trećima, obično je nema. Ili je na zalasku… Pravničkog: niko nije sudija u svom slučaju? Ako ovakvim izjavama ti mnogi i ne poveruju, oni čije su neće patiti. Znaju da će biti pitanja: Za koga li radi onaj, ko ne kaže da radi za Srbiju, za narod?

Radovan Marjanović
Izvor: kolubarske.rs

POSTAVI ODGOVOR

Unesite Vaš komentar
Molimo unesite vaše ime