Narod u Crnoj Gori, posmatrajući borbu za podjelu vlasti koja je u toku, već gunđa. I pomalo se komeša!
Što podrazumijevaju pregovori o formiranju Vlade? Koliko vidim, prvonačalno – podjelu resora. Dakle, sada je na pregovaračima da se izbore za što veće, i što ukusnije, parče vlasti. U pregovorima će da učestvuju lideri tri koalicije koje su na izborima ostvarile pobjedu, ali i predstavnici političkih grupacija koje čine pojedine koalicije. Svako će da ispostavi neke svoje zahtjeve i pitanje je da li ima toliko vlasti da se svi namire.
Ako je suditi po onom danu uoči konstituisanja Skupštine, ovi pregovori biće teški. Veoma teški. Ipak, niko se neće usuditi da prospe to što mu je narod na ovim izborima tutnuo u ruke, ma koliki mu apetiti bili, i obaveze.
Potom slijedi uspostavljanje nove vlasti po dubini resora: smjena starih kadrova i postavljanje svojih. Mnogo je onih koji su postradali zato što nijesu bili potpora režimu: nijesu mogli da se zaposle, ako su i bili zaposleni bilo je to na nižim poslovima nego što svojim sposobnostima i stručnošću zavrjeđuju, ako bi štogod radili privatno razne inspekcije nijesu im se skidale s vrata… Bili su, bezmalo, građani drugog reda. Preporuka za rukovodeće radno mjesto nije bila profesionalna sposobnost i moralnost, nego poslušnost i odanost.
I mnogi od njih promjenu vlasti doživljavaju kao: prošlo je njihovo i došlo naše; čekali smo, ali smo dočekali. Što su to dočekali? Da zauzmu društvene položaje i radna mjesta na kojima su bili oni. Korupcionaško funkcionisanje društva tri decenije, čiji su korijeni u ranijem društvu, duboko se usadilo u svijest ljudi. Kada se fekalije izliju, možemo da ih počistimo ali smrad se još zadugo osjeća.
Podjela resora u Vladi preduslov je prilici da nova vlast liči na prethodnu. Počinje zapošljavanjem svojih, pa privilegovanjem u poslovanju, pa namještanjem poslova, pa „đe sam tu ja“… A to je vozna karta za putovanje od džempera do majbaha.
Ne bi li bilo ljepše, prikladnije proklamovanoj dobrobiti crnogorskog naroda, da se o Vladi ne pregovara nego – dogovara. Pregovori su na pola između dogovora i svađe.
Opozicija režimu Mila Đukanovića došla je na vlast na krilima osjećaja slobode koji su u crnogorskom narodu ispretale litije. Opozicioni politički subjekti bili su odgovorni i vaspitani, nijesu se svađali i svesrdno su bili posvećeni zajedničkom cilju, skidanju sa vlasti režima Mila Đukanovića. Sada kada je taj cilj ostvaren, pred njima je naredni – demontiranje tog režima, oslobađanje institucija sistema i obezbjeđivanje ravnopravnih uslova za materijalni, kulturni i duhovni život svih građana Crne Gore.
Kao što su zajedničkim radom i korektnim međusobnim odnosom ostvarili pobjedu na izborima, pokazavši svijetu formulu uspjeha u borbi za spas naroda u uslovima diktature, sada bi tu istu formulu trebalo da primjene pri uspostavljanju vlasti. Umjesto da vlast nose kao stub koji će rašegati na djelove i svako ponijeti svoj komad, potrebno je da ga nose cjelovitog, podmetnuvši svako svoju grbaču. Svojom raznorodnošću u predizbornoj kampanji usisali su protivnike režima Mila Đukanovića svih političkih i društvenih opcija. Tom različitošću sada treba da uspostave vlast unutar svakog resora Vlade, kako ne bi resori bili podijeljeni po političkim interesima (ali i drugim) pojedinih grupacija njihove koalicije. Na primjer, neka ministar bude iz jedne grupacije pobjedničke koalicije a njegova dva pomoćnika iz ostale dvije. Po dubini ministarstva bili bi zastupljeni ljudi iz sve tri grupacije. Ministar ne bi bio gospodar i ne bi bilo presudno važno iz koje je grupacije. To bi bila uistinu građanska vlast, a ne partokratija koju omogućava podjela resora Vlade partijama.
Neće biti jednostavno na zakonit način demontirati Đukanovićev režim. Demontiranjem Agencije za nacionalnu bezbjednost, tajne policije, taj proces mogao bi biti ubrzan. Ali i ANB biće teško demontirati, prvenstveno zbog njene povezanosti sa analognim inostranim službama i centrima moći. Pipci hobotnice koja je bila zajahala Crnu Goru biće brže pokidani što njena lustracija bude uspješnije sprovedena. Dokazani kriminal biće omča oko vrata ljudima Đukanovićevog režima koja će ih svući sa položaja u vlasti koji i dalje imaju. Uspostavljanju nove vlasti u Crnoj Gori na putu je „duboka država“.
Pobjednička koalicija biće stabilna ako ispoštuje predizborno obećanje da će žitelje Crne Gore učiniti uistinu slobodnim i ravnopravnim, ako se posveti tom cilju. Ako prevagnu trud i briga za ostvarivanje sopstvenih interesa, ne samo materijalnih, što nam najavljuje borba za resore u Vladi, biće velika muka. Zato je potrebno da nova vlast već sada omogući sopstvenu lustraciju, naroda radi ali i sebe radi.
Narod je ovim ljudima podario vlast sa punim povjerenjem i to u nemogućim izbornim uslovima, u partiji šaha koja je započeta sa kraljicom fore za protivnika. Taj dar oni ne smiju da upotrijebe za sopstveno pozicioniranje u vlasti i benefite koje ono donosi. I sami su rekli: osnovni zadatak im je da demontiraju kriminogeni režim i omoguće poštene izbore, na kojima će svi subjekti učesnici biti ravnopravni. Ravnopravni izbori podrazumijevaju da svi takmaci budu u prilici da pod jednakim uslovima narodu ponude svoje političke programe, ne zloupotrebljavajući medije, državni aparat i fondove, i ne podmićujući i ucjenjujući glasače. Tek na takvim izborima imaćemo realnu političku sliku Crne Gore koja će biti preslikana na vlast. A onda, neću reći kao civilizovani, jer taj pojam je profanisan, nego kao vaspitani ljudi, ljudi lijepog domaćeg vaspitanja, u vlasti će pod jednakim uslovima zastupate interese onih koji su ih izabrali.
Naravno, živimo u realnom svijetu i vidimo da je on danas jedno „globalno selo“, vulgarizovana džungla. Crna Gora je veomala mala i izrešetana je inostranim interesima koje sprovode neki njeni građani. To nijesu samo ekonomski interesi, koji prvi padaju u oči, nego i ideološki, koji su daleko pogubniji za narod. Da bi Crna Gora uistinu bila „raj na zemlji“, što svojom prirodom i čestitošću većine žitelja zavrjeđuju, ljudi koji u njoj vrše vlast moraju biti zastupnici interesa crnogorskog naroda, a ne inostranih, pa bili oni nametani od onih koji vladaju Srbijom, Albanijom, Hrvatskom, Bosnom, Rusijom ili pak od globalističkih centara moći Zapada.
Na udaru inostranih centara moći prvenstveno su političari koji imaju moć u državi. U malim državama, nestvarnog suvereniteta, ljude na vlast, raznim mahinacijama, dovode upravo inostrani centri moći, oni najsnažniji i koji su već zauzeli pozicije u tim državama. Oni gledaju i unaprijed, pa na vrijeme pripremaju potencijalne nasljednike svojih ljudi koji su na vlasti, da ih zamijene kada tome dođe vrijeme. Ako se, pak, dogodi da narod izabere na vlast nekoga koga nijesu predvidjeli, onda mu podmeću saradnike, da oblikuju njegovo vršenje vlasti. U tu sliku uklopiće se i samonametnuti saradnici, koje su na tu poziciju dovele njihove lične ambicije.
Ignorisati inostrani faktor u aktuelnoj podjeli vlasti u Crnoj Gori bilo bi zaista naivno.
Protiv zavisnosti onih koji vrše vlast od inostranih centara moći postoji samo jedan lijek: potpuna lustracija njihovog rada. Po tome u kojoj mjeri će je dopustiti – poznaćemo ih.
Narod u Crnoj Gori, posmatrajući borbu za podjelu vlasti koja je u toku, već gunđa. I pomalo se komeša!
o. Jovan Plamenac
Izvor: in4s.net
