Nemci, nesrećni?

A šta onda da kažu Srbi?

0
974

Ko bi od nas Srba – jer ne možemo da tvrdimo da smo kao narod u našoj istoriji (predugo) bili srećni zato što su nas stalno pratili ratovi, progoni, gladovanja, nemaštine i bolesti, revolucije i mnoge druge nedaće – poverovao, da na pitanje da li su danas srećni, Nemci većinom potvrdili da – nisu? Zaista, ako oni to nisu, šta tek treba da kažemo mi Srbi?

2015-04-29_052627
Nemci srećni samo na proslavama

Da li su izjave Nemaca potvrdile prastaru izreku koja postoji i u Srba, a za koju se ne zna tačno ko ju je prvi rekao, da navodno novac ne čini srećnim! Izgleda da ta ili slična izreka postoji u mnogim narodima i da je u raznim oblicima stara i više od tri hiljade godina. Najbliža našem današnjem mišljenju o sreći i novcu je svakako izreka poznatog političara, pisca i naučnika Bendžamina Franklina koji je živeo od 1706 do 1790. godine (da, baš onog koji je, kako smo učili u školi, pronašao gromobran) da „novac nikada nikoga nije učinio srećnim!

Naravno, reći će mnogi, bogataši koji imaju dovoljno novca veoma lako mogu da tvrde, kao zaglupljivanje onih koji novac nemaju, valjda da siromasi ne ustanu protiv vlasnika kapitala, da pare ne čini srećnim. Slične izreke o sreći i novcu pročitali smo i u citatima iz Svetog pisma, iz izreka nekih starogrčkih filozofa, Džordža Bernard Šoa, Aristotela Onasisa, Pol Getija i mnogih drugih.

No, vratimo se našim savremenicima Nemcima u čijoj navodno „nesrećnoj“ okolini koja i njih same čini nesrećnima, žive i naši brojni sunarodnici. Računa se da je oko 400.000 njih još uvek među svojim domaćinima, a ima bar 120.000 naših koji su već uzeli nemačka državljanstva pa ih statistika više ne računa Srbima. Neki izvori govore da je i preko 200.000 „Srbonemaca“ ostalo u Nemačkoj, negirajući tako glupavu tvrdnju srpskih političara i medija koji za naše, od kojih mnogi već duže od pola veka žive negde u tuđini, još uvek govore da su svi oni „na privremenom radu u inostranstvu“. Dokle će biti „privremeni“, do smrti? A već hiljade srpskih grobova po Nemačkoj govore da su u toj državi predugo živeli i tu ostali zauvek –ali kao iseljenici!

Da Vas podsetimo:  Obračun kod Rio Tinta

„Svetski raport o srećnosti 2015.“ (World Happiness Report 2015) Ujedinjenih nacija proveo je svoju poznatu anketu – o sreći ljudi. Prvi na svetu su Švajcarci. Uspeli su da smene Dance, koji su u poslednje dve ankete zauzimali prvo mesto. Em što Švajcarci dobro zarađuju, lepo žive, imaju predivne predele, uređenu pravnu državu, mogućnost stalnog izlaska na referendume po svim „gorućim“ političkim pitanjima itd. – em su čak, u dokolici, izmislili i posebnu „lila kravu“ koja je zaštitni znak za jednu od njihovih čuvenih čokolada! Stručnjaci kažu, da i čokolada čini konzumente srećnima! Znači, nikakvo čudo da su najsrećniji. Slede ih takođe srećni ljudi na Islandu, u Danskoj, Norveškoj, Kanadi i td. Za njima su Finci, Holanđani, Šveđani, Novozelanđani i Australijanci. O plasmanu Srbije nećemo danas. Da se naši čitaoci u inostranstvu koji žive mnogo bolje nego njihova rodbina i sunarodnici u matici, previše ne rastuže.

Stručnjake je zapanjio plasman Nemaca. Zbog sopstvenih izjava o sreći (ili nesreći) pali su na 26. mesto! Plašim se, ako i dalje budu u svojoj državi imali toliko Srba koji im očigledno previše pričaju o svom nesrećnom narodu na Balkanu, Nemci, deprimirani verovatno onim šta su njihovi političari počinili i još uvek čine Srbima da sve teže žive; možda su zbog nekakve griže savesti postati još nesrećniji i srozaće se još dublje na lestvici srećnih!

Inače na „Indeksu srećnih“ OUN je notirao ukupno 158 država koje su ocenjivane i po visini prihoda stanovništva, dužini života, socijali i osećanju (čuj- „osećanju“!) opšte slobode, ali i o ličnom stavu stanovnika po pitanju sreće. OUN izveštaj su na osnovu anketa sačinile troje korifeja- jedan je sa njujorškog Kolumbija univerziteta po imenu Džefri Saks a njegove kolege su Džon Herlivel iz Kanade i Ričard Lajard iz Engleske. I naravno, došli su do solomonskog zaključka da novac nije sve da bi neki narod bio srećan. To potvrđuju i Nemci, jedna od najbogatijih nacija na planeti. Pomenuti stručnjaci kažu da je za osećaj sreće važna pravda, poverenje (u šta- u državu, politiku i poredak?), socijalna sigurnost i zdravlje.

Da Vas podsetimo:  Pompezna svečanost kao pokrivalica za nacionalno duhoklonuće

Ako je za utehu, SAD se nalaze iza Meksika na 15. mestu. Čak i Iračani, godinama bombardovani, ubijani i maltretirani od američkih agresora u okviru stvaranja Novog svetskog (američkog) poretka, nalaze se na listi srećnih na 112. mestu, ispred naših komšija Bugara. Njih je očigledno toliko „usrećio“ ulazak u Evropsku uniju, da je i razoreni Irak ispred njih!

Stručnjaci-anketari tvrde, da se osećaj sreće formira još u detinjstvu. Da li zbog toga 82 odsto Nemaca tvrde da nisu ni očekivali bolji plasman na listi srećnih? Poznato je da oni još od malena imaju strožije vaspitanje dece, obdaništa su mesta gde se deca uče redu i radu što se nastavlja i u školama. Disciplina, vrednoća, pouzdanost i vernost su odlike koje još uvek mnogi Nemci smatraju najvažnijim osobinama svog naroda. A kod takvih težnji uglavnom ni detinjstvo nije baš najsrećnije!

Interesantan je odgovor jednog ispitanika koji pogađa u sami centar: „Zarađujem dobro, materijalno sam situiran i ekonomski viđeno dobro živim ali sam, da bi to postigao, pod stalnim pritiskom. Moram da funkcionišem sve brže, tačnije, norma se stalno diže, slobodnog vremena je sve manje. Srećni su samo vlasnici kapitala i proizvodnih sredstava koji, po ugledu na reklamu za Olimpijske igre, zahtevaju brže, dalje i više, kako bi bili sve bogatiji. Kako onda da prosečni Nemci budu posebno srećna nacija? A kada odem, istrošen od teškog rada u penziju, dobiću manje nego što sam radom uložio u lično bogatstvo poslodavca. A od toga „manje“ teško je preživeti“- kaže taj anketirani Nemac.

Bilo bi dobro kada bismo tog Nemca mogli makar za kratko da „preselimo“ u zemlju Srba. Posla nema jer su političari i novopečeni tajkuni uništili privredu i opljačkali državu pa nema ni radnih mesta ni plata. Ali i oni koji ih imaju, teško mogu da od zarada prehrane svoju decu i sebe. Nisu premoreni jer ne rade ništa, bolesni su a lekova ponekad nema, odlazak kod lekara je posebna odiseja jer se na potrebne operacije koje bi produžile život čeka godinama. Čak ni jeftina voda iz vodovoda često nije za piće jer je otrovana, okolina takođe, beda i nemaština su na svakom koraku. Ruše se fasade zgrada, ulice i trotoari su prepuni rupetina, svršeni studenti beže u inostranstvo kad god mogu, pa makar tamo prali posuđe u nekim restoranima, narod umire u proseku sa najmanje napunjenih godina života, na vrhu smo u Evropi po oboljenju od raznih teških bolesti itd. itd. A političari? Obećavaju. Lažu, pljačkom i korupcijom se bogate i, što se nekih megalomanskih „projekata“ tiče, žive u oblacima.

Da Vas podsetimo:  Koliko su realni izbori u decembru

Kako bi tek onda kukao taj Švaba? Kod njih, ako nešto ne valja, na demonstracije izađu desetine hiljada ljudi pa se nešto i promeni na bolje. Kod nas- svi ćute i hukću. Od Turaka pa do danas hukću čuvenu tužbalicu, ali tiho da ih ne čuju drugi: -Ćuti, može da bude još i gore! Zaista? Kako to da nešto bude još gore, kada je ovo danas već postalo najgore? Zato Srbi nikada neće ni biti među prvih 70 naroda na „lestvici sreće“ Ujedinjenih nacija! Jer su, što je gorče od nemačkog iskustva, još kao deca naučili da se kriju, ćute i isčekuju da promene na bolje i srećniji život padnu „sa neba“. E, toga ima samo u bajkama. A propast u koju nas kao narod guraju naši političari i njihovi zapadni nalogodavci je već postala realna!

Predrag Rakočević

Predrag Rakočević

POSTAVI ODGOVOR

Unesite Vaš komentar
Molimo unesite vaše ime