Nestajanje Srbije u NSP-u (2)

0
1313

dr_strangelove_1ed06

Tekst pred Vama drugi je deo materijala koji ima za cilj da Vam na koncentrisano na jednom mestu, čitljivo i jasno ukaže na niz pokazatelja globalističkog osvajanja i prekrajanja Srbije sa kojima se susrećete i registrujete ih gotovo svakodnevno, ali njihova međusobna povezanost izmiče Vašoj pažnji, pre svega zbog obilja informacija koje Vas bombarduju sa svih strana. U prvom delu ovog teksta (1) obrađena su tri osnovna pokazatelja nestajanja Srbije u Novom svetskom poretku, koje prema utvrđenim planovima i prioritetima sprovode sadašnji srpski vlastodršci. To su:

Odricanje od svih vidova državnog suvereniteta (teritorijalnog, ekonomskog, političkog i vojnog).
Drastično povećanje cena hrane, vode i energije.
Potpuna kontrola medija i uticaj na političku svest

No, pored tri navedena i obrađena postoji još nekoliko veoma značajnih pokazatelja koji signaliziraju postojanje procesa poništavanja bitnih obeležja srpskog državnog, nacionalnog i duhovnog identiteta kako bi se lakše ostvarili planovi integrisanja Srbije u totalitarizam Novog svetskog poretka, odnosno njeno tretiranje kao kolonije korporativnog kapitala. Budući da se njihova prava priroda zamagljuje pojavnim oblicima i instrumentima režimske kontrole medijskog prostora nastavićemo sa njihovim razobličavanjem kako bi smo olakšali njihovo praćenje i prepoznvanje.

U ovom delu pozabavićemo se kontrolom izbornog sistema, formiranjem specifičnih “političkih elita” i podrivanjem pravoslavlja kao temelja srpskog nacionalnog identiteta.

novi-svetski-poredak

Kontrola izbornog sistema kao deo evroatlantističkog osvajanja Srbije

Izborni sistem možemo definisati kao složeni mehanizam sastavljen od niza tehničkih elemenata izbornog procesa od kojih svaki na svoj način utiče na karakter izbornog toka i rezultat izbora. U analizi političkih posledica koje proizvodi izborni sistem, pažnja se najčešće koncentriše na broj izbornih jedinica, način kandidovanja i modalitet pretvaranja glasova u mandate. Pored ovih elemenata, sa nesumnjivo najvećim uticajem, izborni sistem sadržii niz drugih činilaca koji snažno utiču na izbornu utakmicu: način evidentiranja birača, izborna tela, dužina trajanja i pravila izbornih kampanja, način finansiranja izbora (i političkih stranaka uopšte), odnos prema glasanju dijaspore, prestanak mandata i popuna upražnjenih poslaničkih mesta,zaštita biračkog prava i drugi. Interakcijom svih ovih elemenata nastaju različite situacije koje utiču na tok izbornog procesa i njegov ishod, odnosno situacije kojima se, prema potrebi, efekti određenog tipa izbornog sistema mogu pojačavati, ublažavati ili potpuno potirati. Otuda je razumljivo što kontrola nad ovim elementima i usmeravanje njihove interakcije znači ne samo načelnu kontrolu izbornog sistema već i mogućnost direktnog uticaja na izborni proces i njegove rezultate, sa čime se Srbija suočila u nekoliko navrata od peto-oktobarskog puča do danas.

(Kao primer možemo pomenuti dve situacije sa Vojislavom Koštunicom. Prva, kada je prilikom oktobarskog puča njegova pobeda nad Slobodanom Miloševićem proglašena za konačnu, iako je izlaznost po zvaničnim podacima bila 48 % što je zahtevalo drugi krug. Do neophodnih 50,24 došlo se apstrahovanjem dela biračkog tela sa Kosova i drugim manipulacijama, pri čemu je izborna arhiva očekivano izgorela prilikom paljenja Skupštine od strane dobro organizovanih profesionalaca. Druga situacija, ali sa suprotnim dejstvom, zadesila je Koštunicu nakon njegove nadmoćne pobede nad Labusom u izborima za predsednika Srbije 2002 god. koja je, po tada aktuelnim izbornim zakonima, ostala nevažeća zbog izlasnosti manje od 50 %, a što je bila direktna posledica velikog broja nepostojećih birača upisanih u biračke spiskove. DSS je tom prilikom ukazala da je samo u Beogradu bilo preko 124.000 ovakvih birača, a na nivou Srbije čak 630.000. (2) Takođe, ne bi smeli zaboraviti ni pobedničku čestitku Van Rompeja upućenu Tomislavu Nikoliću na polovini izbornog dana 20.05.2012. godine, u drugom krugu predsedničkih izbora protiv Borisa Tadića i niz „sumnjivih“ situacija).

Kontrola izbornog sistema u Srbiji ostvaruje se kroz delovanje CEntra za Slobodne Izbore i Demokratiju (CESID), evro-arlantskog instituta koji deluje kroz formu nevladine organizacije, a koju finansira niz zapadnih ambasada i globalističkih institucija, među kojima: Evropska Komisija, Evropska Agencija za Rekonstrukciju, Nemački Maršal fond, Fond braće Rokfeler, Helsinški komitet za ljudska prava, NDI, CIDA i drugi. (3)

Da Vas podsetimo:  Oj Kozaro, širi svoje grane – nova nemačka ofanziva

CESID je osnovan 1997. kao jedan od strateških projekata evroatlantizma za rušenje Slobodana Miloševića, a nakon ostvarenja tog cilja prerastao je u klasičnu evroatlantsku ispostavu koja ostvaruje kontrolu osvojenog političkog prostora i obezbeđuje interese svojih nalogodavaca po svaku cenu. (4) Otuda CESID u Srbiji danas ima 165 opštinskih timova, 16 lokalnih i 5 regionalnih kancelarija, kao i 21.000 registrovanih posmatrača, a ostvaruje intenzivnu saradnju sa preko 60 NVO evroatlantskog usmerenja. Na taj način, prema sopstvenim navodima “CESID je u stanju da kroz razgranatu mrežu svojim aktivnostima pokrije svaku opštinu u Srbiji i izvede niz različitih aktivnosti i po obimu i po trajnosti”. (5)

CESID je i član Evropske mreže organizacija koje se bave posmatranjem izbora – ENEMO i kao njihov zvanični posmatrač učestvuje u kontroli izbornih procesa širom sveta. Svoje aktivnosti ova organizacija prenela je i na Crnu Goru i to kako osnivanjem sestrinske organizacije CEMI, tako i direktnim učešćem u kreiranju tesnog rezultata referenduma o crnogorskoj nezavisnosti. Posebno treba naglasiti da je CESID pružao podršku za osnivanje i podizanje kapaciteta organizacija sličnog profila u Rusiji, Ukrajini i Gruziji, zemljama gde su pokušane ili izvedene obojene revolucije! (6) No, da se vratimo Srbiji.

Dakle, svi građani Srbije su svedoci da se CESID, bez ikakvog zakonskog osnova, ne samo otvoreno meša u sve aspekte izbornog procesa već u njemu dobija i noseću ulogu i da mu srpski vlastodršci neovlašćeno daju tretman zvanične državne institucije, čime ovoj evroatlantskoj ispostavi omogućavaju da kontroliše celokupni izborni sistem u Srbiji, pri čemu je tokom tri poslednja izborna ciklusa postalo evidentno da CESID bukvalno diktira rezultate izbora republičkoj izbornoj komisiji.

Aktivnošću CESIDA i njegove mreže može se objasniti apsurdna činjenica da je broj poslanika u Parlamentu koji bezrezervno podržava evrointegracije rastao iz saziva u saziv, dok podrška u biračkom telu ima obrnut smer, konstantno opada, uprkos svim medijskim manipulacijama i naporima srpskih vlasti da “evropski put” predstave kao bezalternativni proces . Ali, još jedan činilac imaojevažnu ulogu u ovakvom razvoju događaja. To je formiranje nove “političke elite”.

cesid-konferencija

Formiranje novih“političkih elita”kao mehanizam upravljanja

Projekat stvaranja nove “političke elite” započeo je odmah posle peto-oktobarskog puča i imao je dva glavna rodonačelnika. Prvi je bio Zoran Đinđić koji je lansirao tezu da političke partije treba da budu organizovane kao preduzeća i da donose profit, što je označilo pomeranje svrhe politike iz ideološke u materijalnu sferu i otvarilo vrata korupciji kao sastavnom delu političkog, privrednog i javnog života u Srbiji. NJegovo otvoreno i drsko uplitanje državnih potencijala i instrumenata (računajući i pravosuđe) u stvaranje povlašćene tajkunske kaste, višestruko povezane sa političarima na vlasti, otvorilo je trend naglog bogaćenja i jednih i drugih, a težište interesovanja za bavljenje politikom premestilo sa nacionalnog na lični materijalni interes. U politiku su pohrlili neki novi ljudi neopterećeni moralnim kodeksima i ideologijom, ali prepuni ambicija o brzom usponu, moći i bogastvu po svaku cenu. Tragična Đinđićeva smrt nije zaustavila ovaj trend, koji je Zapad podsticao i usmeravao u željenom smeru.

Kao drugog rodonačelnika nove “političke elite” možemo smatrati Čedomira Jovanovića, koga je Zapad isturio kao prototip političara koji uživa naklonost evroatlantizma. Mlad, bez radnog iskustva, sklon lagodnom životu, beskurpulozan i pohlepan uz prisustvo komleksa više vrednosti čije ga pothranjivanje čini idealnim za manipulacije svih vrsta, Jovanoviću su godinama zapadne agenture obezbeđivale mesto u političkom životu i punu medijsku pažnju, uprkos svim greškama koje je činio i aferama koje su ga pratile, šaljući tako simboličnu poruku onima koji dolaze kakvi treba da budu da bi imali naklonost i podršku Zapada.

I to je, nažalost, donelo rezultate. Ukoliko uporedite političku scenu Srbije danas sa onom koja je postojala u trenutku formiranja višestranačja videćete srozavanje na svim nivoima. Novoformirana politička elita sastavljena je od ljudi bez harizme i znanja, bez ideologije i skurpula, bez radnog i životnog iskustva, kojima je prevashodni cilj lagodan život, lako bogaćenje i nedodirljivost pred zakonom. Iz sumnjivih školskih klupa zauzimaju visoka mesta u vladi, skupštini, i ostalim državnim institucijama, a njihovu nesposobnost i teške namerne ili slučajne propuste pokriva tabloidni medijski mulj. Budući da njihov uspon nije plod sposobnosti već odabira, oni su spremni bukvalno na sve što se od njih traži da bi ostali “odabrani”. LJudi poput Nebojše Stefanovića, Marka Đurića, Branka Ružića, Zorana Babića, Siniše Malog i ostalih, samo su vrh ledenog brega koji preti da od Srbije napravi savremeni Titanik. Ovo, naravno, važi i za one koji se nalaze na vrhu piramide, kao što je trenutno slučaj sa Vučićem i Dačićem. Ni jedan ni drugi nikada, nigde i ništa nisu radili osim politike, i jedan i drugi su zarad interesa napustili ideologiju, obojica su “odabrani” za određenu misiju i danas su mnogo bliži prototipu zvanom Čedomir Jovanović, nego sebi sa početka političke karijere.

Da Vas podsetimo:  Stravična pretnja sarajevskim Srbima: Na spomeniku na Kazanima osvanula poruka – „Živi Caco u nama“

Kada već pominjemo Dačića treba istaći i da je njegovo preuzimanje vlasti u SPS-u, kao i načina na koji je to učinjeno, takođe značajno uticalo na ustoličenje nove političke elite spregnute sa korporativnim i sumnjivim kapitalom.

Ovako, piramidalno, ustrojena politička elita koja nema pravi dodir sa biračkim telom nego se pokreće odabirom nadređenih, princip je celokupnog ustrojstva Novog svetskog poretka. Ona se lako kontroliše i usmerava, a bezličnih kandidata za uspon ima uvek više nego što je potrebno, što olakšava posao kreatorima savremenog globalizma. Ovaj proces u Srbiji dostigao je kulminaciju nakon poslednjih izbora kada je na hiljade ljudi napustilo stranke u kojima se do tada nalazilo kako bi se priključili pobedničkoj SNS sa ciljem da zadrže postojeće pozicije ili steknu nove, a pobednička ih stranka sve prihvatila čime je, u očima birača, devalvirala sopstvenu izbornu pobedu ali je dobila masu za lakšu realizaciju evroatlantskih ciljeva i ideja.

vesna-pesic-ceda-jovanovic

Podrivanje pravoslavlja kao temelja srpskog nacionalnog identiteta

Autokefalnost kao bitna specifičnost pravoslavlja činila je da su pravoslavnim narodima njihove Crkve oduvek bile ne samo simbol vere, kao što je to slučaj kod nadnacionalnih religija (poput katoličanstva, budizma ili islama) već i sastavni deo nacionalnog identiteta, čuvari tradicije i izvori nacionalne duhovnosti. Ovo je naročito vidljivo kod srpskog i ruskog naroda kojima je svest o neraskidivom jedinstvu Naroda kao tela Crkve i Crkve kao duše Naroda omogućila da uspešno prevaziđu čak i najteža istorijska iskušenja i situacije, poput komunizma ili masovnih ratnih stradanja. Ta svest utkana je ne samo u nacionalno i religijsko sećanje srpskog i ruskog naroda već i u samu srž njihovog nacionalnog bića i predstavlja glavnu branu manipulativnim tehnikama za promenu svesti kojima Novi svetski poredak pokušava da razori tradicionalni i uspostavi novi, degenarativni, sistem vrednosti neophodan za njegove totalitarističke ciljeve.

Blud umesto ljubavi, gramzivost umesto milosrđa, strah umesto vere ne mogu kao sistemi vrednosti biti uspostavljeni tamo gde pravoslavlje ima duboke korene i zato je napad na SPC počeo odmah nakon što je evroatlantizam zario svoje kandže u Srbiju peto-oktobarskim pučem. (7) Po intenzitetu, sveobuhvatnosti, angažovanim resursima i beskompromisnosti taj napad predstavlja sigurno najveću opasnost sa kojom se SPC suočila u svojoj istoriji. Svesni činjenice da Crkva funkcioniše u drugačijim vremenskim, etičkim i socijalnim dimenzijama nego politika, ali da sa njom ima nedvosmislene uzročno-posledične veze kreatori ovog napada deluju fazno, ali sveobuhvatno, usmeravajući svoje aktivnosti na sve oblike postojanja i nivoe delovanja SPC, počev od ustanovljenih kanonskih načela do njenog organizacionog ustrojstva.

Budući kako je primarni cilj ovog teksta da ukaže na postojanje tretirane pojave (za detaljnu analizu trebalo bi znatno više prostora i vremena), kao i da je autor već pisao na ovu temu (8), ovde ćemo ukazati samo na nekoliko bitnih činjenica.

Da Vas podsetimo:  „Loših 100 čine Srbiji veliko zlo...(1)“

Napadi na SPC imaju svoje javne i tajne (vidljive i nevidljive) nosioce a njihovo delovanje usmereno je na sledeće:

– da se napadnu njena doktrina i temeljna učenja

– da se skandalizuju sveštenstvo i monaštvo SPC radi stvaranja jaza između njih i vernika

– da se stavovi SPC koji imaju političke implikacije suprotne zvaničnoj politici diskredituju kao retrogradni

– da se od strane određenih domaćih i stranih službi i tajnih društava zavrbuju uticajni članovi Sinoda kako bi odstupili od ideja izvornog pravoslavlja (pre svega svetosavlja i kosovskog zaveta) i postali glasnogovornici “reformskih promena” radi navodnog usklađivanja sa “savremenim” društvenim kretanjima

– da se izazove duhovni raskol i podstakne stvaranje frakcija

– da se SPC, pre svega onaj njen deo koji se pojavljuje u društvenom životu politički “disciplinuje” od strane vlasti

– da se isposluje poseta Pape Srbiji što predstavlja svojevrsni ritualni čin priznavanja njegovog vrhovnog autoriteta

– da se promenama Ustava i zakonodavstva SPC izmeni njena suština i karakter

Sve navedene aktivnosti imaju za cilj podrivanje pravoslavlja kao temelja srpskog nacionalnog identiteta i duhovne brane otvoreno propagiranoj nameri “menjanja svesti” srpskog naroda. U tom smislu angažovan je veliki novac, mreža NVO organizacija, domaće i strane službe specijalne namene, sva tri ključna katolička reda koji učestvoju u kreiranju Novog svetskog poretka (Jezuiti, Malteški vitezovi i Opus dei), više uticajnih masonskih loža, najmanje dva tajna društva Krolijevskog usmerenja (O.T.O i E.G.C) (9), pa i neki od vodećih srpskih političara.

S obzirom na veliku sličnost (praktično istovetnost) srpskog i ruskog pravoslavlja, valja napomenuti da se efekti svih oblika delovanja protiv SPC pažljivo proučavaju od ideologa Novog svetskog poretka kako bi se napravila odgovarajuća matrica za napad na rusko pravoslavlje, koje je praktično najavio Karl Bilt na samitu šefova diplomatija zemalja EU u Atini, početkom aprila 2014. (10)

Nažalost, sve ove aktivnosti usmerene prema SPC nisu ostale bez određenih rezultata, što je poslednjih godina postalo vidljivo čak i slabije obaveštenom verniku. I biće još vidljivije. Ali, kako smo već naglasili, Crkva i Pravoslavlje funkcionišu u drugim vremenskim dimenzijama i bitka protiv zla tek je otpočela. Uostalom, vrlo jasan opis današnjih vremena poznat nam je kako iz izvornog pravoslavnog učenja, tako i proročanstava mnogih pravoslavnih mistika i svetaca, koji nam ukazuju i na ključ pobede – Veru u svakom od Nas!

patrijarh-pavle

Umesto zaključka

Kao neko ko već dvadesetak godina prati globalističko osvajanje Srbije autor ovih redova želi da ukaže na ogroman značaj koji je imala poseta Vladimra Putina Srbiji u smislu spremnosti srpskog naroda da nastavi antiglobalistički otpor. Veličanstveni doček koji mu je priređen, pozitivne vibracije koje su preplavile godinama namrštenu Srbiju, priče o dubini njegovih očiju i osmesi na svakom kišom nakvašenom licu pokazali su da još postoji nada i spremnost na borbu. Direktna veza koja je tom prilikom uspostavljena između srpskog naroda i predsednika Putina u trenu je zbrisala godine truda srpskih evroatlantskih plaćenika da u srpsku svest usade kompleks kolektivne krivice i ropski mentalitet. U tom smislu i osvajačima i njihovim namesnicima u zemlji poslata je jasna poruka da na Srbiju mogu gledati samo kao na privremeno okupiranu teritoriju i ništa više od toga!

A okupacije su ovde uvek dolazile i prolazile…

Dragan Milašinović

Dragan Milasinovic

CEOPOM / FSK

____________________________________________

Odrednice:

(1) – http://srb.fondsk.ru/news/2014/09/07/nestaiane-srbiie-u-novom-svetskom-poretku.html

(2) – Поменуте податке тражите на адреси : http://www.setimes.com/cocoon/setimes/xhtml/sr_Latn/features/setimes/features/2002/10/021015-SVETLA-001

(3) – http://www.cesid.org/lt/articles/o-nama/

(4) – http://srb.fondsk.ru/news/2014/06/07/cesid-blagoievih-i-sredstva-za-obnovu.html

(5) и (6) – Извор под (3)

(7) – Наравно, овде се мисли на нападе у оквиру планова реализације Новог светског поретка. Сами напади на српско и руско православље трају вековима, али у другој конотацији и  историјским околностима.

(8) – http://srb.fondsk.ru/news/2013/10/31/spc-kosmet-i-novi-svetski-poredak.html

(9) – Ordo Templi Orientis (O.T.O)  и  Ecclesia Gnostica Catholica (E.G.C)

(10) – http://www.novosti.rs/vesti/planeta.299.html:486028-Bilt-Rusija-gradi-pravoslavni-bastion-protiv-Zapada

 

POSTAVI ODGOVOR

Unesite Vaš komentar
Molimo unesite vaše ime