Nestaje li srpski jezik?!

0
686
Volim poliglote, ali me “ubiše” Srbi sa – “Happy Birthday” i slično. Pretjerana upotreba stranih riječi u medijima i svakodnevnoj komunikaciji više liči na pomodarstvo, nego na znanje i obrazovanje.
 

Ovo se najviše primijeti kod mladih koji su najotvoreniji za promjene i najpodložniji nekritičkom usvajanju uticaja iz okruženja i tuđinovih dostignuća /prihvatanja tuđeg jezika/.

Stefan Nemanja je na samrtnoj postelji izgovorio riječi koje je zapisao njegov najmlađi sin Rastko – Sveti Sava:

„Čuvajte, čedo moje milo, jezik kao zemlju. Reč se može izgubiti kao grad, kao zemlja, kao duša. A šta je narod izgubi li jezik, zemlju, dušu?

Ne uzimajte tuđu reč u svoja usta. Uzmeš li tuđu reč, znaj da je nisi osvojio, nego si sebe potuđio. Bolje ti je izgubiti najveći i najtvrđi grad svoje zemlje, nego najmanju i najneznačajniju reč svoga jezika.

Zemlje i države se ne osvajaju samo mačevima, nego i jezicima.

Znaj da te je neprijatelj onoliko osvojio i pokorio koliko ti je reči potro i svojih poturio.“

Ovo zavještanje zvuči kao najcrnja slutnja kada je riječ o sudbini jezika. Mogu li strane riječi, kao moćno oružje, „ubiti“ neki jezik , kasnije i cijeli narod.

Hoće li se mali jezici, u koje spada i naš, narednih decenija, pod uticajem globalizacije i engleskog jezika, mijenjati do neprepoznatljivosti?

Sa nestajanjem jezika i ćirilice hoćemo li uopšte opstati kao narod.

PRISJETIH SE! 

Bio sam u svatovima kod jednog poznanika i kad je u svetom hramu na vjenčanju sveštenik upitao mladu da li ona svojom voljom uzima izabranika za supruga?

Mlada je odgovorila sa: “Okej”!

A znam joj majku koja je pala u nesvijest od sreće i uzbuđenja kad je uživo vidjela Boru Drljaču!

“Okej” mlada, hajd’ zdravo, udala si se!

Slavko Jovičić Slavuj
Izvor:slavkojovicicslavuj.blogspot.com

POSTAVI ODGOVOR

Unesite Vaš komentar
Molimo unesite vaše ime