Kardinal Franjo Kuharić, nadbiskup zagrebački, uputio je nedavno preko hrvatske televizije poruku da u Republici Hrvatskoj nisu ugrožena verska i druga prava Srba i da nema pokatoličenja srpskog naroda.
„Čudim se kako se to krše prava Srba u Hrvatskoj. Nikoga katolička crkva ne sili da pređe iz pravoslavne u katoličku veru ako neko to ne želi da uradi dobrovoljno“, rekao je kardinal.
U Zagrebu je nedavno boravila delegacija Srpske pravoslavne crkve, predvođena mitropolitom zagrebačko-ljubljanskim i cele Italije gospodinom Jovanom, koja je, u razgovoru sa kardinalom Kuharićem i predsednikom Franjom Tuđmanom, iznela argumente i činjenice o teškim danima koje danas preživljavaju Srbi u Hrvatskoj i pod prisilom prelaze u katoličanstvo.
Kardinal Kuharić, i pored toga, kaže da Srbi u katoličanstvo prelaze dobrovoljno i da na to ne utiču ni hrvatska država ni katolička crkva.
Ali, činjenice su neumoljive. Srbi prelaze u katoličku veru samo kako bi sačuvali živu glavu. Primera radi, Srboljub ili Jugoslav, sa ovim imenima, ne mogu živeti i opstati u Hrvatskoj, u kojoj je na udaru sve što podseća na Srbiju i Jugoslaviju.
Pokrštavanje je jedini način preživljavanja malobrojnih Srba. Tako je u Osijeku tokom 1992. godine oko 2.500 osiječkih Srba promenilo identitet i veru.
Živko je postao Josip, Srboljub je odlucio da bude Jasmin, a Nemanja je postao Hrvoje, i tako redom.
Pokrštavanje Srba nastavljeno je narednih godina u Osijeku i u celoj Hrvatskoj, o čemu je međunarodna zajednica uporno ćutala.
Zašto bi to onda priznao i kardinal Kuharić? Možda će i on reći da je njegova crkva pristala na prelaze Srba iz pravoslavne u katoličku veru da bi im pomogla u ratu, kako su to tvrdili njegovi prethodnici u Drugom svetskom ratu, kada su Srbe, u ustaškoj Nezavisnoj drzavi Hrvatskoj, isterivali, ubijali i – pokrštavali ? (MI 11.3.1997.)
Nastaviće se…
