U pismu Alije Izetbegovića i Harisa Silajdžića šefovima država Kontakt grupe sugeriše se da je stanje pod kontrolom muslimanske armije idealno i da Dejton ima šansu ukoliko međunarodna zajednica kazni krivce koje su, naravno, oni naveli.
I izetbegović i silajdžić su u pismu istupili u ime cele BiH i institucija kojima rukovode, a da zato nisu konsultovali druga dva konstitutivna naroda.
U seriji intervjua koje je tim povodom dao Štajner nije birao diplomatske reči.
„Reči u pismu da OEBS pravi neprincipijelne kompromise koji vode legalizaciji etničkog čišćenja, da je organizacija želela izbore po svaku cenu i da podržava totalitarne i fašističke projekte, ispod je svakog civilizacijskog nivoa. To je sramno“, rekao je štajner.
Izetbegovićevu procenu da postoji debalans vojnih snaga dva entiteta u korist Republike Srpske, Štajner je odbio rečenicom da „zadivljujuće naoružanje dolazi u federaciju“ i da se „srpsko naoružanje sastoji od hrpe gvožđa i smeća“.
Istovremeno je demantovao da rad zajedničkih institucija blokira srpska strana.
(Tanjug, 6.5.1997.)
Nastaviće se…