O jeziku, rode da ti pojem…

0
541

kulaUstavni sud Crne Gore je proglasio neustavnim izmjene Zakona o obrazovanju od prije dvije godine, kojim je napravljen kompromis oko naziva maternjeg jezika u školskom sistemu.

Iako je 2011. godine ista sudska instanca imala drugačije mišljenje o tada postignutom kompromisu između premijera Lukšića i opozicionih prvaka, sada je Ustavni sud prihvatio predlog Matice crnogorske i proglasio „neustavnim“dogovor kojem nije našao manu prije samo dvije godine.

Znajući da se Ustav nije promijenio, kao i to da ne postoji novih detalja koji bi u međuvremenu mogao da dovede do ovakvog epiloga, ostaje samo da se nagađa šta stoji iz ovakve odluke vrhovnog čuvara Ustava RCG.

Takođe, kako je već primijećeno od pozvanijih i stručnijih komentatora najnovijeg akta Ustavnog suda Crne Gore, pravno ista situacija prije devet godina, protumačena je drugačije. Podsjetimo, tada se Ustavni sud osjetio nenadležnim da tumači prosvetne ciljeve ministarstva i njegove odluke, kada je nasilno uveden „maternji“ jezik umjesto srpskog, uprkos tome što je tada srpski jezik bio jedina ustavna jezička odrednica Crne Gore!?

Svinja koja čeka prirodnu smrt

Roditelji školske djece, koja već dugo trpe eksperimente u prosveti, ne mogu biti sigurni šta vaspitne novotarije školskog sistema mogu da naprave od njihove djece i sa priličnom zebnjom gledaju reformu ovog društvenog segmenta, od kojeg  zavisi, ne samo budućnost generacija koje još nisu ni rođene, već i karakter i kvalitet same države.

O ovome svakako neće razmišljati plitkoumni roditelji, koji se povode samo za trenutnim trendovima u mentalnom kazamatu, koji je oivičen režimskim interesom, oni kojima je anesteziran nerv za shvatanje procesa čiji smo svjedoci i kojima se čast i dostojanstvo mjeri količinom mrvica prosutih sa gospodarskih stolova.

Bez namjere da ikoga vrijeđamo, za ovaj fenomen podaništva i takvog mentalnog poretka, neodoljivo se nameće definicija kojom se takav soj označava „svinjama koje očekuju da umru prirodnom smrću“.

Međutim, roditelji koji istinski brinu o svom potomstvu, ne mogu ostati imuni na reforme koje su u potpunoj koliziji i disharmoniji sa dobrim, tradicionalnim,  kućnim vaspitanjem, reforme koje između ostalog podrazumijevaju nasilno ukidanje srpskog jezika, kao svoj važni cilj.

Nonsens vrijedan pažnje: U nedostatku naučnih premisa za uspostavljanje „crnogorskog jezika“, zakonodavci su tu lakrdiju protumačili demokratskim pravom da svako nazove svoj jezik kako hoće. Ubedljiva statistička većina koja stoji iza srpskog jezika u svim popisima, uključujući i ovaj poslednji vjerovatno ne treba da računa na demokratiju, iako je po njenoj definiciji u prednosti, jer demokratija jeste vladavina većine.

Primjera protivurečnosti u koje se ovaj režim upleo po pitanju naziva jezika je bezbroj i jedan novinarski tekst ih ne može čak ni pobrojati.

Zato sa punim pravom bar možemo konstatovati da su ovakve ujdurme, najbolji dokaz da živimo u totalitarnom režimu, u kome su logika i zakoni nedovoljno snažni argumenti za donošenje odluka, kojima tiranija čuva svoje pozicije.

Crnogorska etika na ispitu

Odluka „Ustavnog suda“ kako se ovdje naziva institucija za pečatiranje nemoralnih odluka u procesu konvertovanja Crne Gore u njen antipod, nije prva kojom će neki istinski sud jednog dana morati da se pozabavi, niti će biti na prvim stranicama neke buduće hronike u kojoj će se sabirati sva poganstva ove vlasti prema sopstvenom narodu i državi. Biće tu puno posla…

Vjerujući, da će bar po biološkim zakonima, režimska vrhuška jednom sići sa grbače osiromašenog i ojađenog naroda, pitamo se kako će sudije Ustavnog suda i svi drugi činovnici mafije, jednog dana pogledati ikoga u oči, što bi iz perspektive tradicionalne crnogorske etike bila sasvim dovoljna kazna za zločine koje čine.

Ukidanje srpskog jezika nije samo za Srbe signal za uzbunu, već i za nacionalne Crnogorce koji bi ovom pitanju morali pristupiti sa posebnom  pozornošću, ukoliko žele da i dalje nose to proslavljeno ime, prekaljeno u svakoj vrsti muke koja može da snađe čovjeka. Golgota naroda u Crnoj Gori izbrusila je crnogorsku etiku, koja nikada nije priznavala ni zakon sile, ni silu zakona, ako je bio u suprotnosti sa jasno iznijansiranim tonovima ljudske etičke prihvatljivosti. Možda je mit o crnogorskom čojstvu lažan, kako ga mnogi nekritički i pristrasno predstavljaju, ali svi mi smo savremenici crnogorske etike, koja istina odumire pod salvama dugodecenijske tiranije. Ali je još živa, bar onoliko koliko i srpski jezik!

Rov koji je u Crnoj Gori odavno iskopan,  čak i među djecom istih roditelja, a koji u ovom neslavnom vremenu još uvijek odvaja Srbe i Crnogorce u zasebne busije, sve je širi i teže premostiv, zahvaljujući jedinoj režimskoj produkciji-proizvodnji podjela. Je li vrijeme da se na ovom primjeru Crnogorci udruže sa Srbima? Ili ćemo i dalje da  ćutimo o najizraženijoj diskriminaciji u modernoj Evropi, koja se dešava u našem zajedničkom dvorištu?

Velika matura za srpsku elitu

Predstojeći 1. septembar je posebno veliki ispit za političke predstavnike (pro)srpskih partija. Sviđali se oni nekima, ili ne, oni su jedini zastupnici Srba u ovoj i ovakvoj Crnoj Gori. Poduži je spisak opravdanih zamjerki, a epilog opozicionog djelovanja ne daju za pravo da ističemo zasluge kojih je takođe bilo. Vrijeme je da se stvari postavljaju na svoje mjesto, pa će posebno biti zanimljivo vidjeti da li će i kakvu će inicijativu preduzeti oni koji su najpozvaniji da se uhvate u koštac sa ovim problemom. Primjer prethodnog dogovora, ne daje im više za pravo da vjeruju u riječ i paraf suprotne strane. Pitanje srpskog jezika je velika matura opozicije i srpskih partija, od kojih se očekuje da sa pažnjom oslušnu  raspoloženje svojih birača i postupe po njihovoj volji, makar to iziskivalo da im djeca propuste narednu školsku godinu.

Posebno zbog toga što je proces progona srpskog jezika, možda i ključna bitka režima koji se nemilosrdno obračunava sa cjelokupnom ostavštinom svog naroda, posebno onom koja ima srpske prefikse.

Time bi propala i, ova očigledna, namjera režima da skrene pažnju sa prazne kase, jer epilog mirnog bunta bi morao da se reflektuje i na sve ključne probleme koje svi dobro osjećamo u ovom siromaštvu i nemaštini.

Period do 1. septembra je i ispit za, previše glasne, ambasade SAD-a, zemalja EU i ostalih, koji su, kako smo skoro imali prilike da vidimo, stali u zaštitu jednog homoseksualca i njegove šarene družine u Budvi. Ako su njemu jednom onako hitro stali u odbranu, da li je realno očekivati da stanu u odbranu većinske Crne Gore koja govori srpskim jezikom, ili trećini njenog stanovništva koji su još uvijek nacionalni Srbi, ili ogromnoj većini vjerujućih pravoslavaca, koji se nalaze u okrilju Srpske pravoslavne crkve?

Ako to ne učine, moramo da priznamo da ne shvatamo etiku evro-atlantskih vrijednosti, pa ni kulturu iz koje takva etika proizilazi, pa bi im samo smetali u njihovom progresu, ovako neznaveni i nezreli. Da i na to stavimo konačno tačku, da skinemo maske i stvari nazovemo pravim imenom, u ovom slučaju da zemlje Zapada osuđuju svaku diskriminaciju, osim ako se sprovodi protiv Srba!

Goran Ćetković

In4s portal

http://www.in4s.net/

POSTAVI ODGOVOR

Unesite Vaš komentar
Molimo unesite vaše ime