O samoumišljenosti, poštenju i još koječemu ponešto (2)

0
1154
Foto: pixabay.com

Definicije pojmova:

  • „Gospodin Vajmper“ – Ana Brnabić – (čovek koga Napoleon zapošljava da bude posrednik između Životinjske farme i ljudskog društva – vikipedia).
  • Životinjska farma (po Orvelu i po Napoleonu) – vlast podržana od pravomislećeg dela ljudskog društva koji (i vlast i taj deo ljudskog roda) taj status stiču isključivo na izborima, glasanjem za vlast.
  • Ljudsko društvo – društvo u koje pored onih pravomislećih koji su glasali za Vlast, spadaju i oni krivomisleći koje Napoleon naziva ološem, jer ne samo što nisu za ovu vlast glasali, već ga i ometaju u osvajanju još malo toga neosvojenog ovde, u svetu i šire, pa je doveo gospodina Vajmpera da bude posrednik između Životinjske farme i ljudskog društva.

* * *

A premijer Ana Brnabić, u ulozi gospodina Vajmpera, se na takvu ulogu primila pa kaže da je dala nalog svojim ministrima da više ne odgovaraju na pitanja o lažnim aferama koje fabrikuju oni krivomisleći jer „ne stižemo od lažnih afera da pričamo o rezultatima i da na svaku od izmišljenih afera odgovore rezultatom koji su postignuti u korist građana” (Politika 28.11.2019).

I sve bi to bilo u redu kada pravo na istinu – u ovom slučaju da li je afera prava ili lažna, ne bi bilo dato samo jednoj strani – u ovom slučaju gospodinu Vajmperu, koji dalje kaže: „Dok nije bilo namenske industrije – nije ni bilo afera. Ja to vidim kao napad na namensku”, te da je namenska industrija (industrija naoružanja) “danas mnogo jača, solidnija, donosi prihode u budžet, zapošljava ljude i to ne sa malim platama, te da će se sa ulaganjima u to nastaviti”.

Proizilazi, po gospodinu Vajmperu, da do dolaska ovog režima na vlast mi namensku industriju nismo ni imali, ili smo je možda imali u povojima, a proizvodni kapaciteti te industrije su građeni još za vreme „one Jugoslavije“ koja je u to vreme bila četvrta vojna sila u Evropi. Te su mi stvari i lićno poznate, jer sam na neki način u njih bio i uključen – u periodu od kraja osamdesetih do početka devedesetih godina prošlog veka, radio sam u Londonu i rukovodio firmom koja je – pored ostalih spoljnotrgovinskih poslova, radila i vojni program sa Velikom Britanijom – Markoni, Rolls royce, British aerospace i dr. U zemlji smo isključivo sarađivali sa SDPR-om, a ne kao danas i sa privatnim firmama kojima je veza-promoter, šta  god da je, tata Ministra policije čije ministarstvo izdaje i dozvole za obavljanje tih poslova. I danas se sećam ljudi iz SDPR-a sa kojima smo na tim poslovima sarađivali, direktor SDPR-a je bio general Nikodin Jovanović, pukovnici Ranko Popović i Sveta Kovačević, za avio program je bio zadužen general Dobrivojević… Sve su to časni ljudi koji se verovatno krste kad čuju kako se danas radi. Radili smo velike poslove – bilo je dosta kupovina za Jugoslaviju, ali smo ugovorima obezbeđivali i određeni obim kontra kupovina iz zemlje, tako da ja o tim poslovima znam više i od Vučića i od „Napoleona“ i od Ane Brnabić i od „gospodina Vajmpera“, pa čak i od Ministra odbrane, koji onako uspešno igra „dobrog vojnika Švejka“. A sve su to izvanredno inteligentni ljudi (uz rezervu prema ovom poslednjem) koji veoma uspešno igraju svoje uloge. Posmatrano sa profesionalne strane moje advokatske struke, ne retko im zavidim i na uverljivosti koju u tim ulogama postižu, pa nije ni čudo što im običan svet veruje. Ko da ne pomisli tako, kad u ovoj najnovijoj „lažnoj“ aferi povodom svedržavne kampanje protiv televizije N1, Ana Brnabić u ulozi „gospodina Vajmpera“, izađe i na sred televizije kaže „Ja molim televiziju N1 da dozvoli da se njen program vidi na celoj teritoriji Srbije“.  

Da Vas podsetimo:  Od Brisela do Njujorka, od razgovora do najave rata – za nedelju dana

Aleksandra Obradovića koji se usudio da kaže šta se dešava u Krušiku, hapse u spektakularnoj akciji policije na radnom mestu – za nauk drugim radnicima šta ih čeka ako progovore i drže ga u zatvoru odakle biva oslobođen tek u organizovanoj akciji protesta građana, ne daju mu status uzbunjivača jer svoja kazivanja nije rekao nadležnima – ministarstvu koje vodi Nebojša Stefanović, „Skviler“, Napoleonova desna ruka  (vidi: O samoumišljenosti, poštenju i još koječemu ponešto (1), da njegov tata dobija robu iz Krušika pod povoljnijim cenama u odnosu na druge kupce, već medijima, čime je odao vojnu tajnu. Zatim vrše klasičnu zamenu teza – ne raspravlja se o onome što je Aleksandar prijavio, već o tome da li je trebao ili nije da dobije status uzbunjivača. 

Ko shvati razumeće, ali … „Pre nego što dijagnostifikujete kod sebe depresiju i nisko samopouzdanje, obavezno budite sigurni da niste okruženi idiotima” (Sigmund Frojd).

O samoumišljenosti, poštenju i još koječemu ponešto (1)

Dragiša Čolić

PS. Danas su sve dnevne provladine novine izašle – na celoj prvoj strani, sa reklamom sledeće sadržine: „Super vesti – uz sve Supernova pakete kupovina televizora na 24 rate, već od 599 RSD mesečno“. Pošto je opšte poznato da je Supernova kupljena parama poreskih obveznika Srbije, dakle i mojim parama, molim nekog od preostalih „opozicionih“ poslanika u Skupštini Srbije – mogu i Čeda Jovanović ili Nenad Čanak, na primer, da postave poslaničko pitanje – koliko je za tu reklamu naših para potrošeno.     

POSTAVI ODGOVOR

Unesite Vaš komentar
Molimo unesite vaše ime