O Sergeju, Tompsonu, četnicima i Slobodanki

0
979
Sergej Trifunović / Foto: YouTune Screenshot

Sergej Trifunović, najnoviji (na)čelnik  PSG – Pokret slobodnih građana, je sa odabranom PSG ekipom, u jednoj beogradskoj kafani, znao da proslavi uspešno prikupljanje potrebnog broja potpisa za predstojeće izbore – a bogami i da se zahvali onima koji su mu pomogli da uspešno obavi ovu nezahvalnu akciju – tu dileme više nema. 

SNS-u se ozbiljno zamera što zanemaruje svoju osnivačku – četničku, bazu: Šešelj, Toma Nikolić,  Vuk Drašković …  Aleksandar Vučić, iako nerado, to mora tako da radi, jer zna – opredeliti se za četnike ili partizane, isto je što i opredeljivati se za Zvezdu ili Partizan. Za koga god da se odlučiš, polovina biračkog tela otpada. Taj deo – Zvezda ili Partizan, je rešio. Za one koji ne znaju – i Nebojša Čović (Zvezda) i Ostoja Mijailović (Partizan) su članovi Glavnog odbora SNS-a. A što se tiče onoga – partizani ili četnici, partizane mu drži Dačić, a četnici su mu nepokriveni (Šešelj je isuviše eksponiran Hagom i nije pogodan za tu ulogu), tako da Vučić sada rešava i taj problem – tu četničku komponentu će mu sada pokrivati Sergej Trifunović, sa svojom ekipom, i to pod firmom opozicije. Milina. Ne može biti bolje, jer poznata je stvar da Vučić nema nikakvih problema sa ideološkim odrednicama stranaka – on prima sve koji hoće sa njim i u tom pogledu je daleko mudriji od opozicije koja se na nekakvim ideološkim osnovama međusobno rastura a u suštini, ni njima nije stalo do toga – njih jedino interesuje međusobni trejting unutar opozicionog bloka, sa kojeg će da startuje kad Vučić jednog dana ode sa vlasti. 

A što se tiče Sergeja i ekipe oni su na pomenutoj proslavi to pošteno odradili – u ambijentu Ravne Gore. Sve je prštalo od pesama tipa – Nema Sime, nema ni Deroka, to su Draži dva najbolja momka … a Deroka mladog kapetana mučki ubi četa partizana … 

Da Vas podsetimo:  Udar na našu zemlju – Više država EU traži mere protiv Srbije ako se utvrdi povezanost sa pobunom na KiM

Poznati hrvatski skladatelj Tompson usled zauzetosti nije mogao i lično da uzme učešće u estradnom delu ovog programa, ali je kažu poručio da je spreman – njima ili onoj drugoj strani, da pošalje svoju kolekciju četničkih pesama. 

I na kraju Slobodanka Turajlić – uvažena levičarka, koja je svojim učešćem dala pun doprinos ovom četničkom bahanluku. Sumnje nema, jer Slobodanka, na pitanje Sergeja – kako ona kao levičarka sve ovo podnosi, potvrdi – postojano!

* * * 

Oj četnici moji mili …

…. jeste li se umorili … Očekujem da ova poznata četnička pesma postane i njihova himna, da se obnovi tradicija bahanluka na Ravnoj Gori … brade, šubare, kokarde, redenici … ražanj … nož za pasom … i probuđenog Vuka Draškovića, kralja trgova i gora – ne pravi pitanje, da ih povede …

Gde? Protiv vlasti? Ne! Oni su istog porekla, doduše fleksibilni, u skladu sa poznatom devizom – politika je kurva!

……

Taj istorijski trenutak ne propušta samoproglašeni generalni zastupnik Draže Mihajlovića Vuk Drašković, koji u Blicu, već danima, odlomcima iz svoje knjige „Noć đenerala“, objavljuje svoju istinu o liku i delu te istorijski kontroverzne ličnosti: Završna reč – Partizani gde ste bili kad je počeo rat –  Iskoristili ste okupaciju za revoluciju – Cilj okupatora bio je da uništi obe gerile – Staljin tražio da primim partizane … ko zna šta će na kraju da ispadne, željno čekam sledeće nastavke, možda se rat i nije završio onako kako se završio.

Moj otac nije bio komunista a bio je u partizanima, pešice je prošao bosanske gudure, preživeo pokolj na Sremskom frontu, ponekad bi samo o tome rekao koju, a nije srao kao ovaj knjiški pacov, bivši komunista, propali političar, koji o tim složenim istorijskim događajima piše u prvom licu jednine, taman kao da je i sam, rame uz rame sa Dražom, u njima učestvovao.

Da Vas podsetimo:  U 2024. godini povoljnija ekonomska situacija, ali je reforma sistema neophodna

Rediguje istoriju a pritom i ne pominje zverstva koja su četnici činili svom sopstvenom narodu. Ignoriše pokolj u Vraniću, selu nadomak Beograda, koji je u noći između 20. i 21. decembra 1943. godine, počinio četnički prvi bataljon posavske brigade avalskog korpusa. Srbi, vernici, za praznik ne rade, a ovi veliki vernici, čiji potomci ne propuštaju ni jednu priliku da nas u to uvere, su te noći svojski radili  – podeljeni u tri grupe, izvršili su pokolje u 14 kuća tog sela, samo zato što su njihove ukućane osumnjičili za veze sa partizanima. U tim kućama pobijeni su svi ukućani, osim petoro koji su slučajno preživeli. Prema zabeleženim podacima ovaj masakr je bio najmasovniji u nizu decembarskih pokolja na teritoriji koju je držao taj čuveni četnički avalski korpus. Tokom te noći u Vraniću su  četnici zaklali 68 dece, žena i staraca. Među njima je bio i jednogodišnji Ljubomir, u kolevci, koji je osam puta ubodnen nožem u grudi i stomak. O tome priča jedan od onih petoro preživelih u poslednjem broju Newsweeka, izdanje za Srbiju, pa eto prilike ovom falsifikatoru istorije da i sa njim polemiše – dok još ima živih svedoka o tome. Ne verujem da će to učiniti, jer ovo je vreme falsifikata.

Vranić je nadomak Beograda, svega tridesetak kilometara daleko. Šta bi bilo da je taj čuveni avalski korpus stigao do Beograda pre partizana i Rusa – poklali bi i moju porodicu, samo zato što je moj otac u to vreme bio u partizanima i tukao se sa Nemcima.

I kome uopšte treba da se te rane otvaraju. Rehabilitovan je Draža Mihailović, mogli su to da urade i ranije – bitna povreda odredaba krivičnog postupka i tačka. A onda ostaviti istoričarima, a ne  Vuku Draškoviću da o tim strašnim događajima kažu svoj sud.”www.opancar.com – maj 20, 2015, Dragiša Čolić u rubrici Opančarski dnevnik 

Da Vas podsetimo:  Srbija na listi vodećih pesimista

Dragiša Čolić

POSTAVI ODGOVOR

Unesite Vaš komentar
Molimo unesite vaše ime