Obavještajni problemi u BiH

Mediji u Republici Srpskoj, Srbiji, i Federaciji BiH, objelodanili su dokument iz kojeg je vidljivo da je Obavještajno-bezbjednosna agencija BiH (OBA) zavela obavještajni prodor (upravo taj termin se koristi za naziv obavještajne operacije) pod šifrom „Ušće“, a kako bi se suzbio, kako se navodi u obrazloženju, ofanzivan nastup službi bezbjednosti Srbije prema pojedincima i institucijama BiH. Iako se predlažu mjere kontraobavještajne prirode, opredjeljenje za „obavještajni prodor“ kao oblik operativnog djelovanja, ukazuje na namjere druge prirode. Kao što to u Bosni i Hercegovini obično biva, izabrani predstavnici građana, mediji, javnost, odmah su se polarizovali, i ukazali na tešku boljku BiH – duboku podijeljenost. Dok se iz Banja Luke ukazuje da su bosanski obavještajci špijunirali dužnosnike Srbije, i to od 13. jula ove godine, od kada i datira pomenuti dokument, što je nedopustivo, u Sarajevu se tvrdi da je OBA vodila legitimnu kontraobavještajnu operaciju, i da čim prije treba utvrditi da li je objelodanjeni dokument falsifikat ili je originalan, a ako je u pitanju ovo drugo, treba pronaći i kazniti krivca koji ga je iznio iz OBA.

Priča o špijuniranju Srbije počinje 19. avgusta kada je premijer Srbije Vučić u Donjoj Gradini, gdje je prisustvovao obilježavanju 75 godina od pogroma nad Srbima, Jevrejima i Romima u Koncentracionom logoru Jasenovac, oštro prigovorio Mladenu Ivaniću, kao članu Predsjedništva BiH, što OBA vodi obavještajnu operaciju protiv Srbije i da posebnu težinu tome daje što su Srbi, Ivanićevi kadrovi, u to uključeni. Pomenute teme dočepali su se mediji ukazujući da se radi o operaciji „Vruća kasna jesen – rana zima“ koja za cilj ima destabilizaciju Republike Srpske na način da se nakon završenih lokalnih izbora, na kojima je opozicija očekivala trijumf, održe masovni ulični protesti, što bi bio uvod u rušenje vlasti nasilnim putem. S obzirom da se na izborima opozicija provela ko bos po trnju, cio plan pao je u vodu. Međutim, ovih dana obavještajna operacija OBA isplivala je na površinu i došla do „ušća“.

Da se razumijemo, svaka zemlja ima pravo da preko svojih službi bezbjednosti štiti vlastite potencijale od obavještajnog djelovanja drugih. Ono što bode oči jeste da je tačno godinu dana prije početka operacije OBA, odnosno 13. jula prethodne godine, Vučić izbjegao linč u Potočarima, pri čemu nikakav povod nije dao. Ni OBA, ni druge agencije za provođenje zakona u BiH, nisu se potrudile da napad na premijera Vučića i druge zvaničnike Srbije bude rasvijetljen. Drugo, kako to da se prema Srbiji i njenim službama bezbjednosti organizuju obavještajni prodori, a da se istovremeno sa Saudijskom Arabijom potpisuju sporazum o saradnji u oblasti bezbjednosti, a Mektić, ministar bezbjednosti BiH, daje izjavu da je fasciniran metodima deradikalizacije koji se sprovode u Saudijskoj Arabiji. Da ne bude zabune, radi se o zemlji koju i Moskva i novoizabrane američki predsjednik Tramp, karakterišu kao sponzore Islamske države. Vjerovatno je plodna saradnja na polju bezbjednosti bila razlog da BiH sa Saudijskom Arabijom ubrzo potpiše Memorandum o sporazumijevanju o obrazovnoj naučnoj saradnji.

Da li OBA pravi obavještajne prodore prema Saudijskoj Arabiji i njenim službama, ili ne daj Bože prema Turskoj? Koje strane obavještajne službe OBA tretira kao protivničke, a koje imaju status partnerskih? Kakva je, uopšte, njena pozicija u odnosu na druge obavještajne službe? Možda je najbolji odgovor dao Ivo Lozančić, kao poslanik u Parlamentarnoj skupštini BiH, kada je tokom jednog od jalovih diskursa o OBA iznio dovitljivu opasku: Iz ovog što sam čuo, stičem utisak da BiH i nema svoju obavještajnu službu, jer je OBA servis stranih službi u BiH.

U Parlamentu BiH za nadzor nad OBA nadležna je Zajednička bezbjednosno – obavještajna komisija za nadzor nad radom OBA BiH. Povodom nastale afere, predsjedavajući Komisije izjavio je da će se Komisija sastati čim se svi članovi okupe. A da bi se okupili treba da prođu januarski praznici, a do tada će se, valjda, na probleme u obavještajnom sektoru zaboraviti. Uostalom, parlamentarne komisije za nadzor u oblasti bezbjednosti pokazale su se disfunkcionalne, prilikom svakog većeg problema pucale su po nacionalnom ili partijskom šavu. Predsjedništvo BiH odobrava godišnju platformu obavještajne politike, koja sadrži glavna određenja rada Agencije u skladu s međunarodnom praksom. Platformu obavještajne politike priprema Savjet ministara, a usvaja je Parlamentarna skupština Bosne i Hercegovine (član 7, alinije 5. Zakona o OBA BiH). Šta sadrži pomenuta platforma? Da li je dovoljno konkretna za trasiranje rada OBA? Da li će se ovog puta oglasiti Predsjedništvo BiH, Savjet ministara i Parlamentarna skupština? U nizu afera koje su se vezivale za OBA (prisluškivanje 5000 telefonskih brojeva građana BiH, tajno praćenje i video snimanje glavnog tužioca BiH Milorada Barašina itd.) sve se svodilo na to da se aferama bave mediji. Mediji bi afere otvarali, i u medijima bi se afere zatvarale, umjesto da se rješavaju u institucijama.

Problemi u obavještajnom sektoru u BiH treba da se rješavaju na njihovom izvoru, a ne na ušću. A izvor problema je nedostatak ozbiljne društvene kontrole. Stvari su stoga odmakle daleko, a eklatantan primjer zloupotrebe u radu OBA jeste primjena najkompleksnijih operativnih mjera prema glavnom tužiocu Tužilaštva BiH. Snimci su emitovani na jednom javnom servisu. Tužilac je pod pritiskom morao odstupiti sa dužnosti, ali nikada nije procesuiran zbog onog za što su ga teretili i javno diskreditovali. Štaviše, i dan danas je tužilac u istom tužilaštvu. Ali, nakon njegovog uhođenja, svako malo u medijima bi osvanuli transkripti snimljenih razgovora, ili bi snimci bili objelodanjeni na internet portalima. Muhidin Bašić, nekada načelnik Sektora za borbu protiv organizovanog kriminala u OBA, javno je iznio da je njegova služba tajno snimala Barašina i snimke dostavila medijima. Bašić je optužio bivšeg direktora OBA, Almira Džuvu, da je snimke iznio iz agencije i neovlašteno predao Federalnoj televiziji koji su emitovani u emisiji „60 minuta“ 27. juna 2011. godine.

Obavještajne službe pokazuju, mogli bismo reći „urođenu“ tendenciju da same sebi definišu ciljeve, i ne trpe društveni nadzor. To stvara mogućnost da se službe postave iznad društva i da, umjesto da budu u funkciji zaštite građana, postanu represivan aparat u funkciji otuđenih centara moći. Stoga je pitanje kontrole veoma važno.

Predrag Ćeranić

www.fsksrb.ru