Objavljivanje pisma Nikole Janića Aleksandru Vučiću od 25.11.1998, kao povod (2)

0
1248
Foto: pixabay.com

“Zakon o informisanju na osnovu koga je Zlatko presudio listu „Danas“ je oličenje današnje vlasti. Kako je u obrazloženjima prilikom njegovog donošenja isticano, donet je i zbog toga da zaštiti čast i ugled nosilaca javnih funkcija. Navodno, mediji danas imaju veliku slobodu, pa moraju da snose i odgovornost za ono što pišu i objavljuju. Kao da je pre donošenja tog zakona svako mogao da izmišlja i lupeta šta mu padne na pamet – pogotovu protiv nosilaca javnih funkcija, a to je, eto, bilo nesankcionisano, pa nam je taj zakon i to takav kakav je baš nedostajao. Naravno, Zakon je počeo odmah svojski i da se primenjuje. Bilo je primedbi da su neki došli pod njegov udar čak i pre nego što je stupio na snagu. Po onome ko su tužioci, a ko su kažnjavani, zbog čega, koliko i na koji način, i najprostija analiza bi pokazala koji je pravi karakter tog zakona. 

       Inače, sam po sebi, ovaj zakon je pobrkao mnoge lončiće. Suprotan je ne samo odredbama važećeg kaznenog zakonodavstva, već i mnogim ustavnim načelima koja se odnose na zagarantovana prava građana. Naravno da takva teoretska razmatranja nisu tema ovog mog pisanja, iako mi je to struka, pa bih mogao i o tome, ali neke stvari ipak treba pomenuti. Pre svega, prema opšte usvojenim načelima kaznenog zakonodavstva koji važe u savremenom svetu, zna se koji je odnos prekršaja kao mandatnog kažnjavanja i krivične odgovornosti. Za neupućene ću samo pomenuti da su krivična dela teži oblik odgovornosti od prekršaja, te da su i sankcije koje se za jedna ili druga dela propisuju u skladu sa tim. U skladu sa tim su i postupci koji ih prate. Krivični postupak je striktno propisan, dok je prekršajni postupak brži i sumaran, što naravno nikako ne znači da neko i u prekršajnom postupku može da bude kažnjen bez utvrđivanja materijalne istine.

       Zakon o informisanju je prebrodio sve te pravne zavrzlame. U svom kaznenom delu propisao je, reklo bi se, drakonske kazne koje nisu u skladu sa prirodom prekršajne odgovornosti. U sprezi sa prekršajnim postupkom, metodom mandatnog kažnjavanja, po tom zakonu brzo i efikasno se izriču teške kazne koje nisu primerene prirodi prekršajne odgovornosti. Tako smo dobili neku vrstu prekog suda, koji, po svemu sudeći, treba da zastraši javne medije. Efekti tog zakona su već sada impresivni – gledajte RTS, a ako hoćete i da čitate, čitajte „Politiku“. Ovu poslednju reč nevoljno i s tugom pišem. Što mi uzeše „Politiku“. Sa njom sam naučio da čitam.

       Za one listove koji su mudriji, pa izbegavaju da budu finansijski uništeni kažnjavanjem na osnovu već čuvenog Zakona o informisanju, država ima i druge metode. Novinski papir u zemlji proizvodi samo jedna fabrika – društvena. Kako saopštavaju nezavisni listovi, oni ne mogu od te fabrike da kupe ni trećinu potrebnog papira, iako su spremni – jer jedino tako i mogu, da plate punu cenu, i to odmah. Za razliku od njih, režimski listovi dobijaju i više papira nego što im je potrebno, po nižoj ceni, pa kad plate i ako plate. „Politika“ je, valjda i zbog toga, i dalje bogata i ugojena, prodaje se po istoj ceni kao i tanušni nezavisni listovi, a štampa se u ogromnom broju primeraka jer se deli besplatno penzionerima, bolnicama, mesnim zajednicama i ko zna kome još. 

       Nezavisni listovi se obrate Saveznom ministarstvu za spoljnu trgovinu sa zahtevom da se dozvoli uvoz novinskog papira, a ovi to odbiju, jer proizvodnja novinskog papira u zemlji zadovoljava domaće potrebe. Ko je tu lud.”

* * *

       Da li ste ikada čuli da tužbu, u konkretnom slučaju iz medijske sfere, zastupa lično potpredsednik Vlade zadužen za tu oblast, a u prisustvu Ministra informisanja u ulozi posmatrača. Gde je tu pretpostavljena objektivnost postupajućeg sudije i nije li to parekselans primer pritiska na sudiju – mada u slučaju nesrećnog Zlatka Jovanovića, koga ovde često pominjem, to ne verujem da je bio slučaj, jer nema sumnje da njega gore pomenuti akteri nisu i odredili da u tom sporu sudi.

       A pomenuti akteri su niko drugi do jedan profesor pravnog fakulteta i aktuelni ministar informisanja za koga nedavno, ona bruka od čoveka, Sima Avramović, reče da je najbolji student u istoriji Pravnog fakulteta u Beogradu.    

       “Nikako da se otkačim od nesrećnog Zlatka i očigledno srećnog Šešelja. Zahvaljujući TV emisiji „Radikalski talasi“, čiji je glavni i odgovorni urednik srpski ministar informisanja, generalni sekretar Srpske radikalne stranke, upravnik sportskog centra „Pinki“ u Zemunu, Šešeljevo ljubimče Aleksandar Vučić – lično, a koja se uredno svake srede prikazuje na „Palmi“ u udarnom večernjem terminu (ima i repriza), o već pomenutom suđenju saznajemo i druge interesantne detalje, jer je ceo tok suđenja snimljen uživo. Tako saznajemo i koja je to televizija snimala suđenje i pored izričite zabrane snimanja izrečene od strane sudije na početku suđenja. Doduše, sudija je kasnije objasnio: ovoj TV ekipi je snimanje dozvoljeno jer ne prave nered u sudnici. Za ostale, eventualno zainteresovane, normalno se pretpostavlja da će praviti nered, te time ometati suđenje.

       U ulozi tužioca, prof. dr Vojislav Šešelj, potpredsednik Vlade Srbije, predsednik Srpske radikalne stranke, profesor Pravnog fakulteta u Beogradu lično. Zastupnik tuženog, Biljana Kajganić, advokat. Sudija, nesrećni Zlatko – lično. Suđenje prati republički ministar za informisanje Aleksandar Vučić, lično. Došao je da sa lica mesta posmatra kako se Zakon o informisanju primenjuje u praksi. 

       Tužilac, samouvereno i razbarušeno, onako kako i dolikuje navedenim funkcijama, obrazlaže prijavu nadugačko i naširoko – koga je tužio, zašto je tužio i sl. Zlatko ponavlja za njim, kao on diktira zapisnik, a ne Šešelj. Ovako je to izgledalo:

Šešelj: Tužio sam odgovorna lica u listu Danas“ 

Zlatko: Tužio sam odgovorna lica u listu „Danas“, 

Šešelj: zato što su 

Zlatko: zato što su, 

Šešelj: objavljivanjem neistina u svom listu  

Zlatko: objavljivanjem neistina u svom listu, 

Šešelj: naneli štetu mojoj časti  

Zlatko: naneli štetu mojoj časti, 

Šešelj: i ugledu moje ličnosti  

Zlatko: i ugledu moje ličnosti………… 

Šešelj: Tužbu podnosim na osnovu Zakona o informisanju 

Zlatko: Tužbu podnosim na osnovu Zakona o informisanju, 

Šešelj: a koji je zakon zasnovan na Ustavu  

Zlatko: a koji je zakon zasnovan na Ustavu …………….. 

Šešelj: Tražim da se odgovorna lica najstrože kazne  

Zlatko: Tražim da se odgovorna lica najstrože kazne. 

Šešelj: Po zakonu! 

Zlatko: Po zakonu!, 

Šešelj: i Ustavu! 

Zlatko: i Ustavu! 

Šešelj: To što odbrana ističe da su oni samo preneli  

Zlatko: To što odbrana ističe da su oni samo preneli, 

Šešelj: ono što je objavila agencija Fonet 

Zlatko: ono što je objavila agencija Fonet, 

Šešelj: njih ne oslobađa odgovornosti 

Zlatko: njih ne oslobađa odgovornosti. 

Šešelj: I ono što odbrana ističe 

Zlatko: I ono što odbrana ističe, 

Šešelj: da je „Blic“ oslobođen optužbe u sličnoj stvari  

Zlatko: da je „Blic“ oslobođen optužbe u sličnoj stvari, 

Šešelj: nema veze 

Zlatko: nema veze. 

Šešelj: U našem pravnom sistemu  

Zlatko: U našem pravnom sistemu, 

Šešelj: ne važi precedentno pravo 

Zlatko: ne važi precedentno pravo. 

Šešelj: To važi u nekim drugim neprijateljskim zemljama 

Zlatko: To važi u nekim drugim neprijateljskim zemljama. 

Šešelj: Uostalom, što je odbranu briga 

Zlatko: Uostalom, što je odbranu briga, 

Šešelj: koga ću ja da tužim 

Zlatko: koga ću ja da tužim. 

Šešelj: Mogu i njih da tužim  

Zlatko: Mogu i njih da tužim, 

Šešelj: ako hoću 

Zlatko: ako hoću. 

Šešelj: Možda ću i da ih tužim  

Zlatko: Možda ću i da ih tužim. 

Šešelj: Rok mi još nije istekao  

Zlatko: Rok mi još nije istekao. 

Šešelj: I Nebojšu Čovića mogu da tužim  

Zlatko: I Nebojšu Čovića mogu da tužim ………. 

Šešelj: Mogu da tužim koga hoću 

Zlatko: Mogu da tužim koga hoću. 

Šešelj: I Bila Klintona ću da tužim 

Zlatko: I Bila Klintona ću da tužim. 

Šešelj: Oni su rekli da sam ja 92.  godine klao  

Zlatko: Oni su rekli da sam ja 92.  godine klao, 

Šešelj: a nisam 

Zlatko: a nisam.  

Šešelj: I Tonija Blera  

Zlatko: I Tonija Blera, 

Šešelj: i Havijera Solanu  

Zlatko: i Havijera Solanu ……….. 

Šešelj: Sve ću da ih tužim  

Zlatko: Sve ću da ih tužim. 

Šešelj: Čim postanu dostupni našem pravnom sistemu

Zlatko: Čim postanu dostupni našem pravnom sistemu 

Šešelj: Hvala 

Zlatko: hvala, 

završava Zlatko unošenje relevantnih navoda tužioca u zapisnik.

(Sve prema odlomcima iz knjige Opančarska hronika, Dragiiša Čolić, Beograd 2012)

 

Predrag Rakočević
Dragiša Čolić


Pročitajte i:

Objavljivanje pisma Nikole Janića Aleksandru Vučiću od 25.11.1998, kao povod

Pismo Nikole Janića Vučiću 1998. – tadašnjem ministru informisanja

POSTAVI ODGOVOR

Unesite Vaš komentar
Molimo unesite vaše ime