Obolelost od stokholmskog sindroma

1
1495

silovanjeDIJAGNOZA

„Samomučilačka spremnost na saradnju sa moćnicima svakako je jedna varijanta stokholmskog sindroma. Emocionalno podčinjavanje i zarazu logikom nasilnika opisao je i imenovao američki psihijatar Ohberg, godine 1978. Stokholmski sindrom je usmerenje u kome se žrtva poistovećuje sa mučiteljem, usvaja njegove razloge, pravda mu pobude, čini sve što se od nje očekuje, pa i ono za šta pretpostavlja da će nadređenom biti po volji. /…/Oboljenje je došlo do posebnog izražaja tokom jedne pljačke banke u Stokholmu, godine 1973. Napadač je uzeo taoce među službenicima i tražio mu se pajtaš pusti iz zatvora./…/ Oslobođeni taoci, međutim, nisu pokazali zahvalnost prema policiji. Odbili su da svedoče protiv otmičara, i još su im išli u prijateljske zatvorske posete./…/Opisujući prihvatanje svršenog čina, Tit Livije u „Istoriji Rima“(1,8) primećuje:“Osećanje uvređenosti često ustupa mesto nežnim čuvstvima“.(1,33)

Ovako piše Milovan Danojlić u svojim „Pismima bez adrese“.

KAKO JE VUČIĆ PRELOMIO?

Za gej paradu u Beogradu, naravno, najveću odgovornost snosi premijer Vlade Srbije, Aleksandar Vučić. On je taj koji je obećao Imperiji Vašington – Brisel da će pokazati kako je Srbija konačno stala na put bez povratka, zvani „EU integracije“ (a o NATO-u da i ne govorimo), i da bi to dokazao potrošio je MILION EVRA narodnog novca, u zemlji koja je na ivici gladi, da bi dokazao kako se i u Beogradu, zaštićeni sa sedam hiljada policajaca (kojih nema na Kosmetu), ljube pederi, sasvim u skladu sa nalozima Kirbija&družine. Naravno, svako ozbiljan je znao da će tako biti čim su naprednjaci počeli da dejstvuju i čim je Tomislav Nikolić, formirajući „naprednjake“, za savetnika uzeo bivšeg američkog, DOS-ovog, ambasadora Viljema Montgomerija. Sve je pisalo i u depešama „Vikiliksa“(2,81-84,96-97). Ovo sad je logičan nastavak naprednjačkog „preumljenja“ s kraja prve decenije našeg stoleća.

Kako Vučić, koji je Briselskim sporazumom izdao Kosovo i Metohiju, da ne dozvoli gej paradu?Predao si Sveto Kosovo, i paradom opet pljuješ u lice Hristu i hrišćanskim vrednostima srbskog naroda. Uz put, naravno, glumataš da ti to ne prija, jer si ključni igrač u cirkusu koji je Milo Lompar nazvao „carstvom zlih klovnova“. Dok si prodavao Kosovo, hapsio si Miškovića i brbljao o Darku Šariću, Miši Banani i ostalima; kad ljudima, po naređenju MMF-a, otkidaš hleb iz usta, pričaš kako si najveći udarac naneo svojim roditeljima, koji imaju penzije trostruko veće od njihovih ubogih vršnjaka…A za vreme gej parade, u kojoj učestvuju članovi tvoje Vlade, mediji izveštavaju da su ti pretukli brata (pouka: Vučić je „novi Karađorđe“; kao što je Karađorđe ubio brata jer je silovao Srbkinje, tako su i Vučićevog brata pretukli žandarmi, jer nije poštovao „red i poredak“) i da tvoj sin nosi majicu sa likom Gavrila Principa (potresno, nema šta!)

Da Vas podsetimo:  Kako deo opozicije zamišlja slobodne medije? NOVINARE VREĐAJU ZBOG ISTINE!

Svi koji vide dalje od nosa i stomaka, ovo znaju.Ipak, ostaje pitanje: kako je Vučić prelomio? Kako je od čoveka koji je grmeo (dobro, galamio!) protiv NATO-a, Amerike i Evropske unije postao glavni sprovodilac naređenja okupatorske Imperije?

O BRAJEN I VINSTON SMIT

Pišući roman „1984“, DŽordž Orvel je govorio o budućem totalitarnom svetu u kome čovek ni misli neće moći da sakrije od Velikog Brata na vlasti. Naime, glavni junak romana, Vinston Smit,se, kao i svi, pretvara da obožava Velikog Brata, ali vodi tajni dnevnik u skrivenom uglu kuće, nalazi ljubav svog života (što je zabranjeno i, kad biva uhapšen, dok ga saslušava zlokobni O`Brajen, jedan od čelnika državne vrhuške, u prvo vreme pruža otpor. Čak i kad, posle muka, pristaje da se proglasi krivim, on u sebi zna da je sistem protiv koga se borio laž. Ali, O`Brajen je kaže Smitu da nije dovoljno što SPOLJA priznaje krivicu. Treba se iznutra „očistiti“: “MI ĆEMO TE STRELJATI, ALI PRVO MORAŠ DA ZAVOLIŠ VELIKOG BRATA!“ kaže mu Veliki Inkvizitor „englsoca“ („engleski socijalizam“- tako se zove poredak opisan u Orvelovom romanu). Jer, ako umre sa mržnjom prema Sistemu, Smit je opet, na metafizičkom planu, pobedio, pokazavši da postoji ljudska sloboda i da se čovek ne može slomiti do kraja.

Sve je Smit izdržao, a onda su ga odveli u tajanstvenu sobu u kojoj se svako suočava sa svojim strahovima. A znali su, mučitelji, da je njegov najveći strah – od pacova. I zapretili su da će mu gladni pacov pojesti utrobu kad ga puste iz kaveza. I Smit se slomio, i urliknuo da to ne rade njemu, nego njegovoj voljenoj. Da na nju pošalje pacova, da pacov njoj progrize utrobu. I posle toga je bio spreman da zavoli Velikog Brata.

Poznati srbski mislilac, dr Srđa Trifković, jednom je zapisao da je pod komunizmom bio moguć „ketman“ (Česlav Miloš): jedno misliš, drugo govoriš i radiš, ali da Zapad kapitalizam ketman ne dozvoljava. Moraš potpuno biti slomljen da bi se uklopio u njihov sistem. Da parafarizam Milana Brdara – oni siluju, ali traže od žrtve da viče „JOŠ!“ i da se pretvara da im je „partner“, a ne žrtva.

Da Vas podsetimo:  Svi smo prolazni, služba ostaje: Kako je stavljena tačka na jedini slučaj ubistva novinara za koji je postojala opipljiva šansa da bude rešen?

Kakve to veze ima s Vučićem?

DARKO HUDELIST, SVEDOK

Poznati hrvatski novinar, Darko Hudelist, objavio je svojevremeno tekst „E, moj druže beogradski!“ u kome je opisao prijateljevanje sa radikalom Vučićem u Beogradu. Evo odlomka svedočenja: “U proleće 2006. Vučić me je pozvao k sebi kući. /…/ Vučić je ležao na naslonjaču pokraj troseda, totalno oneraspoložen, deprimiran i gotovo bolestan. Nikad ga nisam video tako utučenog i obeshrabrenog – ni pre ni posle. Razlog? Prethodnog dana, u nedelju 21. maja 2006, održan je referendum o nezavisnosti Crne Gore, na kojem je 55,5 odsto Crnogoraca zaokružilo odgovor „da“. Bio je to događaj sa kojim se deklarisani srpski nacionalista Vučić nije mogao pomiriti. Ponudio me je uštipcima i postavio mi, sav zabrinut, pitanje na koje mu nažalost nisam mogao dati zadovoljavajući odgovor: “Darko, s ovim bih se možda i mogao nekako pomiriti, ali, reci mi, molim te, šta mi Srbi možemo očekivati dalje? Bez kojih ćemo teritorija još ostati? Ko će se prvi dalje osamostaliti: Kosovo, Vojvodina, Sandžak…?“ Slegnuo sam ramenima, ne znajući kako da ga utešim. A on je i dalje nepomično ležao, u taj sat mog boravka kod njega nije se nijedanput podigao“ (3,86).

Očito, prelom u Vučiću je nastao kada je prihvatio da „might is right“, i kada je pristao da se pomiri sa osnovnim načelom američke spoljne politike, koje je definisao poznati književnik i prijatelj istine, Harold Pinter: “Poljubi me u zadnjicu ili ću ti razbiti glavu!“ Odreći se Kosova, uništiti Srbiju MMF-ludilom, napraviti gej paradu. Veliki Brat mora biti voljen… Stokholmski sindrom, naravno.

UPLAŠENI MIŠEVI

Tom logikom se rukovodio i bivši predsednik Srbije pod okupacijom, Boris Tadić, koji je o Srbima pričao sledeći vic: “U Briselu prave eksperiment s miševima: kako reaguju kad piju votku, viski, konjak i šljivovicu. Ovi koji su pili konjak, odali su se raskalašnosti u kavezu, jurili su mišice, plesali. Ovi koji su se napili viskija bili su mamurni i agresivni, ovi s votkom bili su ravni kao patos i nisu mogli da se maknu dalje. A ovi što su se napili šljivovice izazvali su veliko iznenađenje među naučnicima. Oni su se uhvatili za rešetke kaveza i počeli da viču: “Mac-mac!“ I ja sam taj vic rekao da ću ispričati negde u javnosti kao najbolju karakterologiju našeg naroda. I šta mislite kako će reagovati vaši čitaoci? Devedeset odsto će biti srećno, što me najviše brine. To je 27. mart, to je 1999, to je i sad ovo sa EU. Sve vreme je „mac-mac“!“(4,24)

Da Vas podsetimo:  Novinarke na Zapadnom Balkanu i dalje rade pod pritiscima i pretnjama

To je, u stvari, zahtev za promenu svesti kod Srba, koji, u ime Imperije, ispostavlja Nemačka. Srbi moraju postati uplašeni miševi, koji će morati da se posipaju pepelom po glavi zato što su se usudili da kažu NE Hitleru 27. marta 1941, NATO-u 24. marta 1999, pederskim balovima od 2001. (prvi pederbal je, neuspešno doduše, organizovan već u leto te godine, čim je DOS došao na vlast) do 2014…

Vučić je nastavio tamo gde je Tadić stao. Ali, Tadić je bio pošteniji od Vučića. Tadić nikad nije bio „srbski nacionalista“; uvek je bio građanista – drugosrbijanac. A Vučić se dve decenije busao u svoje patriotske grudi. I onda oboleo od „stokholmskog sindroma“.

ZAŠTO BORBA PROTIV OPOZICIJE?

U trenucima kad ostane sam, Vučić dobro zna kuda vodi njegov put, zvani „Napred, pa u krečanu!“ I zato on mora da guši svaki opozicioni glas, čak i glas drugosrbijanske vedete Olje Bećković; njegov cirkus ni u jednom trenutku ne sme biti doveden u pitanje, ni od koga, pa čak ni od onih kojima je sada ideološki blizak. Ipak, najveći strah mu je strah od sebe negdašnjeg. Taj strah nije samo politički i psihološki, nego i duhovni. Ne možeš da služiš Imperiji, a da besediš u slavu junaka na Ceru 2014. i da glumataš kako voliš Putina i Rusiju. Gušeći svoj strah, Vučić će se boriti protiv svih koji nisu izdali Zavet. Svuda će mu se priviđati Birnamska šuma. Zato će u Srbiji biti sve više totalitarizma. Ko je čitao Šekspirovog „Magbeta“, zna o čemu govorim.

Kao pravoslavni Srbin, ja mu, iskreno, želim pokajanje. Jer, strašno je postojati pred Bogom Svetog Save i cara Lazara, a izdavati Kosovo i organizovati gej paradu.

Vladimir Dimitrijević

Fond strateške kulture

__________________________

1. Milovan Danojlić:Pisma bez adrese, Službeni glasnik, Beograd, 2012. 2. Nikola Vrzić:Vikiliks/Tajne beogradskih depeša, Naš pečat, Fond Slobodan Jovanović, Beograd, 2011.

3. Darko Hudelist: “E, moj druže beogradski!“, Nedeljnik: Sto najboljih tekstova, jul-avgust 2013.

4. Boris Tadić: Đinđićevom metodom rešavam problem Kosova, „Nedeljnik“,11. januar 2012.

1 KOMENTAR

  1. Pravo da vam kazem, posle naslova, tekst mi se ni ne cita jer… Bez obzira sto cete verovatno oplesti po politicarima na ovu temu, i u velikom cete biti u pravu… Ja vam kazem da je kao pripadnik dijaspore, licemerno govoriti o tome sta je i zasto Srbima u Srbiji i njihovim politicarima, vlastodrscima… Dijaspora nikad ne treba da zaboravi da nije ovde u Srbiji jer je pobegla odavde, i da su snovi o Srbiji dok sisate neku Kanadsku ili Austrijsku kravu u mnogome razliciti od nase realnosti !!! Politicari imaju izbor, i evo prokleo nas bog, svi do jednog nas izdase, a narod je sludjen… Ovo sto je obrazovano, zatrovano je propagandom i laznim evropskim obecanjima, a ovo neskolovano besciljno lupeta i muce jer ne zna ni sta mu se desava, ni zasto, a svi zajedno se vec dugo borimo sa nepravdom, unistenom privredom, ekonomijom i proizvodnjom, zadnje resurse prodajemo za obecanje, i svi smo se povukli vec na zadnje linije odbrane, branimo porodice od gladi i nemastine i ako osecamo da se tako sami, svako za sebe ne mozemo spasiti. Da gospodo gastajbajteri, nije me sramota da vam kazem da je taj viteski narod iz vasih snova u stvari ocajan, depresivan i na izmaku snaga, a sto je najgore, nema nikakvog signala ni nagovestaja da nesto po tom planu moze da se promeni !!! Iz naroda se cedi zadnja kap snage i duse da bi se islo putem za koji narod niko nije ni pitao da li hoce njime da ide… Patriotizam vise ovde ne postoji (cast izuzecima), vec je hit i trend da se preko neke partije domognes sto bolje pozicije kako bi pio krv sopstvenoj drzavi i narodu… I tako jadni i izmuceni, na svetske stubove srama, nevino prikovani, neprijatelji oko nas osetivsi tu slabost sve vise reze i kidisu, samo je pitanje vremena kad ce nam opet neko agresivno skociti za vrat, mozda ovog puta u vidu Vojvodine ili Sandzaka… I zato dobro razmisli kad u Srbiji na bilo koga uperis prst, cak i na tog jebenog politicara, jer on je ostao, a ti nisi !!!

POSTAVI ODGOVOR

Unesite Vaš komentar
Molimo unesite vaše ime