Obrazovanje za ovo ili ono? Što ne i za one koji se obrazuju?

0
865
Radovan Marjanović / Foto: printscreen (kolubarske.rs)

U vreme kada uglavnom nema zaista novog, novost nije ni treći upisni rok na fakultetima i visokim školama. Na nekima, on je „stanje redovno!“. Uz redovnu zabrinutost što su u pitanju i neki fakulteti gde toga ne bi trebalo biti, jer su u pitanju takozvane fundamentalne nauke (matematika, fizika..). Ili primenjene, za čijim bi svršenim studentima, realno trebala postojati znatno veća „potražnja“ (rudarstvo i geologija, agronomija…).

Ali novost je znatno veći broj „slobodnih mesta“ za takve, čak i za one koji studiraju na teret budžeta! Na drugoj strani, redovna je „popunjenost“ nekih i redovno traženje povećavanja „kvota“ (uključujući i neke srednje škole), koji dobrim delom obrazuju za duže „čekanje na posao“. Bar kod nas (medicina). Na trećoj strani je izvestan nedostatak nekih „profila“, i solidan višak nekih drugih. Tako da ima razloga za noviji pristup, i takođe redovnom traženju „rešenja!“.

U svoje vreme (politički mnogo dalje nego kalendarski), rešenje se videlo u „obrazovanju za potrebe udruženog rada“. Delimičnom i da se ostvarilo, ne samo dobar deo „umetnosti i kulture“ nego i dela „javnih službi“, odvijao se izvan ili pored OUR-a. Od čijih se potreba (i mogućnosti!) nisu videle potrebe društva, a pogotovu potrebe mladih! (Druga stvar je to što se nije htelo videti, kao i sada, da deo obrazovnih institucija i njihovih „kapaciteta“, treba da postoji radi potreba onih koji u njima rade…). Sada je praktično isto. Glasno se priča o „tržištu rada“ kao rešenju, a ćuti o svemu zbog čega nije sve u njemu. Počev sa činjenicom da „tržište“, u principu, nigde nije „sve-lek“.

Setimo se: sindikati i unija poslodavaca, bez posredovanja pa i nametanja rešenja od strane države, nikad se ne bi dogovorili. Ma kakva da je, država ipak više računa o „društvu“, od oboje! „Tržište rada“, ovakvo kakvo je, ukoliko bi se učenici i studenti upisivali shodno njegovim „potrebama“ (zapravo poslodavaca), ugasilo bi najveći deo potrebnih srednjih škola i fakulteta!

Da Vas podsetimo:  ZAKON ILI BANKOMAT, STALNA DILEMA...

Vidljiv nedostatak izvesnih „profila“, sa tendencijom rasta, poziva na ozbiljnija razmišljanja od uobičajenih. Nije zbog nedovoljnih kapaciteta odgovarajućih fakulteta i srednjih škola, nego što već obrazuju „za inostranstvo“. Ali to nije razlog za smanjivanje, nego za povećavanje! Valjda se mladi ne obrazuju ni za „otadžbinu“, ni za „inostranstvo“. Ni za oboje, nego za sebe! Živeće i radiće tamo gde makar „ima mesta“, ako ne i gde im je „bolje“.

„Tržište rada“ i njegove potrebe, u današnjem „svetskom selu“ ili samo u vreme sve češćeg migriranja, i zato ima smisla samo kao „svetsko“. Ili makar „evropsko!“. Ko ne vidi da je delom već tako i da tako i treba da bude, slep je kod očiju. Ili je ono još gore: demagog i licemer! Ukoliko je usto dobrostojeći, svoju decu ne obrazuje ovde, a za inostranstvo. Nego u inostranstvu, za inostranstvo…

Radovan Marjanović
Izvor: kolubarske.rs

POSTAVI ODGOVOR

Unesite Vaš komentar
Molimo unesite vaše ime