Obrazovanjem u ludaru

0
1351
Foto: pixabay.com

Jedna od aktuelnih tema na građanističkim medijima je naš pad na PISA testu u svetskim razmerama. Pro-režimski mediji bagatelišu tu informaciju. Istina je da naše školstvo rapidno propada. Došli smo u situaciju da se na fakultetima studenti najpre funkcionalno opismenjavaju da bi im posle nekako bila udeljena diploma. Ironija je da se po planovima ministarstva obrazovanja imamo polako uzdići do 2025. godine, ali smo u tom procesu kulturnoga uzdizanja trenutno u klizanju nizbrdo. Valjda da dobijemo na ubrzanju pre lansiranja u vis, kao da smo na skijaškoj skakaonici? Ministar obrazovanja Mladen Šarčević se žali na nemaštinu, kao ključni uzrok žalosnog stanja u školstvu. Besparica međutim nikako ne može da bude uzrok toliko raširene funkcionalne nepismenosti. Na ostavku kao moralni čin ne pomišlja, mada je očito da će kvalitet i obrazovanja i vaspitavanja dece bivati sve površniji i nakaradniji.

Građanistički analitičari obrazovanja pak tvrde da je problem u obrazovanju obrazovnih kadrova, dakle na fakultetima. Pri tome uopšte ne vide bar tri problema u svojim vizijama:

  1. I dalje stoji fakat da se malo ulaže u obrazovanje (kao i u vojsku) a previše u ljudskopravaška NVO i slične štetočinske i parazitske vaspitne propalitete.
  2. Građanisti potpuno ignorišu činjenicu da su predavači na fakultetima građanisti, dakle opet vaspitni propaliteti. To što su naši vaspitači rđavi, oličenje je građanista.
  3. Školstvo su urušili upravo oni – građanisti, rigidnom penetracijom „evopskih modela“ koji eliminišu zdrav razum i disciplinu, i domađu i školsku, kao faktor obrazovanja.

Mogu na Zapadu tako da rade, pošto su PISA testove napravili po svom liku, a pametnu decu uvoze plišano janjičarski. Na istoku, u Aziji, najdalje od „evropskih vrednosti“, obrazovni sistemi najbolje funkcionišu budući da su tamošnja deca najbolji đaci, čak i po EU standardima.

Što se tiče Srbije, celokupna odgovornost za propadanje leži na titoistima, u završnici podeljena ravnopravno na njihovim biološkim i mentalnim naslednicima – vulgarnim naprednjacima i kaćipernim građanistima.
Ako pogledate biografiju „ministra“ Šarčevića, piše o njemu „… Sa 33 godine postao je direktor OŠ „Nikola Tesla“ u Beogradu i rukovodio stručnim aktivima direktora škola. Učestvovao je u osnivanju mnogih škola za potrebu države. Osnivač je više privatnih škola, kako u Srbiji, tako i u regionu. Osnivač je Obrazovnog sistema „Ruđer Bošković“.“

I taj će da nam digne školstvo iz blata!

***

U podzemnom političkom krljanju, bila je aktuelna i prodaja univerziteta „Megatrend“. Mnogo toga ružnog ćete pročitati o ovom privatnom univerzitetu, sem činjenice da je taj privatni univerzitet osnovan u još zvaničnoj komunističkoj SFRJ – 1989. Jedan od uvaženih počasnih doktora nauka ovog univerziteta je i Milutin Mrkonjić, stara komunjara, najbliži saradnik Slobodana Miloševića.

Da Vas podsetimo:  Od Nemanje do Merlinke

Zašto je u socijalizmu porasla potreba za privatnim fakultetima?

Jednostavno, komunistima su dosadile „večernje škole“ i „isturena fakultetska odeljenja“, koja su se sastojala u tome da profesori i „vanredni studenti“ sednu u Novom Sadu u isti autobus, odu u Derventu u petak, svi studenti polože sve ispite, i vrate se mamurni u nedelju uveče. Čemu lomatanje, kada sve može pošteno da se plati u nekoliko rata, i fakultet odradi bez nepotrebnog lomatanja i gubljenja vremena?

Danas se Mića-megatrend hvali da je „većina ministara u vladi Srbije završila njegove visoke škole“, što je u naizgled u direktnoj suprotnosti sa reklamom sa bilborda na gornjoj slici. Postaje razumljivo ako razumemo da oni koji se školuju u Megatrendu ili „Ruđeru Boškoviću“, bez ikakvih moralnih lomova postaju kompradorska  elita, isto kao i izvesni Božin.

Za Miću Jovanovića, izgleda bivšeg vlasnika Megatrenda, postoje dve kontroverze: Prva je da je po struci mesar, što nije dokazano. Druga kontroverza je da je Doktor. Jovanović je u svojoj biografiji tvrdio da poseduje doktorat stečen na Londonskoj školi za ekonomiju 1983. godine, što je Ministarstvo prosvete, nauke i tehnološkog razvoja utvrdilo da je neistina. Na srpskom, „neistina“ znači laž. Jovanović je dao ostavku na mesto rektora Univerziteta Megatrend 2014. godine, ali se na njegovo čelo vraća 2017.

Ako se pažljivije pogleda biografija Miće Jovanovića – Megatrenda, mora se doći do tate Božina, iz aleje narodnih heroja NOB.

„Rođen je 21. januara 1920. godine u selu Novo Korito, kod Knjaževca. Osnovnu školu je završio u rodnom mestu, a gimnaziju je pohađao u Knjaževcu, Zaječaru i Negotinu, gde je i maturirao 1939. godine. Studije je započeo na Tehničkom fakultetu u Beogradu, neposredno pred početak Drugog svetskog rata.

Učesnik je u narodnooslobodilačkoj borbi od 1941. godine i bio je jedan od inicijatora ustanka u Istočnoj Srbiji, kao i jedan od komandanata Timočkog partizanskog odreda, a kasnije 11. srpske udarne brigade.

Odmah po oslobođenju Timočke krajine, 1944. godine, postao je generalni direktor Timočkih rudnika uglja „Timbas“, u čijem se sastavu nalazilo 17 rudnika uglja. Eto šta vam je ljudska sposobnost – direktor kompleksa rudnika sa 24 (dvadeset četiri) godine, bez ikakvog poznavanja rudarstva i organizacije preduzeća.

Ali ne, varate se! Nije to krajnji domet druga Božine!

Posle oslobođenja Jugoslavije, 1945. godine upisao je i završio Pravni fakultet u Beogradu. Čak je i Šešelju trebalo dve i po godine da završi isti fakultet. Božina to rešio za jedan semestar uz utrošak jednog ili dva šaržera municije iz pištolja; za katedrom.

Svoju akademsku karijeru drug Božin je krunisao počasnim doktoratom na kapitalističkom privatnom univerzitetu svoga sina.

Da Vas podsetimo:  Autošovinizam lokalnih medija na jugu Srbije

Nije Mića, čije se ime toliko razvlači po štampi, suštinski problem. Propadanje je počelo sa tata-Božinom. Božin je paradigma našeg školstva i od toga bi valjalo krenuti ako se želi da se od „debilana“ ponovo naprave škole.

***

Druga stvar je metodika nastave. Tu mogu izneti svoj svetli gimnazijski primer. Elem, iz latinskog sam imao keca k’o kuća. Situacija je bila beznadežna. I, odjednom dobijem četvorku (u krajnjem skoru, „bez produžetaka“, trojku). Profesorka je bila prijatno iznenađena. Pitala me da li uzimam privatne časove ili kako? Onda sam objasnio o čemu se radi. Mi smo latinski učili iz knjižurine „Elementa latina“, koju je bilo strah pogledati. Moj otac se inače pohvalno izražavao o tom temeljnom zagrebačkom udžbeniku, samo je zamerao da je glomazan i pisan teškim stilom pa, u očaju, iskopa svoj udžbenik latinske gramatike. Štampan 1904., krupni font sa proredom, ukupno stotinak strana. Nema jedne suvišne reči, ne rečenice. Lekciju možeš da savladaš za 20 minuta ako si u redu, ili 30 minuta ako si u neredu, što sa 15-16 godina nije teško. Pošto sam taj udžbenik nosio u torbi, profesorki pokažem to čudo didaktike. Zamolila me da joj posudim knjigu da je detaljnije pogleda. Pošteno je vratila na sledećem času. Jasno je bilo da 1969. godine ona ne sme da hvali udžbenik štampan u Kraljevini Srbiji 1904. Zato je dovoljno bilo što je uzdahnula i rekla „reči nemam“.

Pre sto godina su profesori umeli da prenesu znanje. Danas, opterećeni političkom korektnošću nemaju nikakve šanse u sistemu gde su škole bukvalno zagušene ljudskopravaškim „Agent oranž“ koktelima. Deca se još od zabavišta truju njihovim đubretom, a sprečava se bilo kakva sankcija za bezobrazluk. Kad deca shvate da nesmetano mogu da se raspuste, naš društveni fijasko je neminovan.

Nevaspitanje roditelja je posledica nevaspitanja dece.

Onaj neki autor ili autorica piše u udžbeniku istorije za sedmi razred da je janičarstvo imalo i pozitivnih strana, „jer su kidnapovana deca školovana“. I sad se razvila polemika u javnosti o istinitosti iznetog stava. Naravno, svaka budala i/ili skotina će da trabunja koješta iz svog antisrpskog arsenala. Niko od takvih ne odgovara na pitanje da li bi srećan dao svoje dete Turčinu kad dođe da ga otme, jer „ima dobre perspektive za lični napredak“? Šta vredi titoidnim teletabisima dokazivati da su ljudi sakatili rođenu decu da bi ih sačuvali od onakvih dobrih janičarskih perspektiva? Ako nastavnik, vođen ličnom profesionalnom odgovornošću, savetuje decu da taj list iz knjige otcepe, ima dobre šanse da fasuje otkaz.

Da Vas podsetimo:  Čitavi ovi izbori su raspisani zbog Kosova i francusko-nemačkog sporazuma

Deci su potrebne jasne odrednice bez suvišnih reči i rečenica. Janičari su to i to. Kraj. Piše se ćirilicom. Kraj. Ne piše se „jeri“ i „nznm“. Gej nije okej. I kraj. ITD.

Kadrove koji će biti sposobni da nauče šta su janičari, šta pederi a šta komunisti, naš visokoškolski sistem ne može da isporuči jer su ga uzurpirali anti-pedagoški titoidni degenerici. Tako deca defektna izlaze iz školskog žrvnja. Dajte deset puta više para, deca će i dalje biti defektna. Zato što iznad svih lebdi duh doktora nauka Božina Jovanovića.

Engleski jezik svi nauče. Fiziku i matematiku kako ko. Takvi rado i srećni odu u janičare na zapad, da se i ne okrenu za Otadžbinom. Naučio ih Božin. Na kruzerima ima slabo plaćenog posla za srpsku decu koja ne znaju ćirilicu ali znaju engleski i ljubazni su. Nisu crnci, ali ne smeta. U Srbiji ostaju mahom oni sa IQ 90, kupljenom diplomom i pasivnim znanjem latinice.

Kao propratno dejstvo pedagoškog „Agent oranža“ dobijate najsurovije vršnjačko nasilje i mnoge još gadosti koje bolje da ne pominjemo. I onda, ljudskopravaške NVO, krenu u svoje projekte „edukacije“ protiv vršnjačkog nasilja koje su sami najsnažnije uzrokovali. Tim projektima ne uče omladinu da se brane od siledžija, već da budu pederasti, što će zacelo smiriti siledžije.

Poslednji koji se srčano borio protiv ovakvih pedagoških ludorija je pregaženi i zaboravljeni psiholog Srđan Milivojević. Pošto je nasilja i svakojake raspuštenosti sve više i više, nije teško zaključiti ko je bio u pravu.

***

Nije to sve.

Ako se po PISA testu još nekako drže, naši školarci se fizički nikako skeletno ne drže. Srpska deca su najlošije fizički razvijena u Evropi. Škrbave debelguze i slabovide duztabanlije kirive kičme i slabog takmičrskog duha, eto šta su nam deca. I ta gorka istina je rezultat raznih masivnih testiranja. Deci je potreban fizički oporavak, koji je našem školstvu dosadan. Zato su odavno smanjili obim fizičkog obrazovanja, mada za trčanje i skakanje ne treba puno para. Sem ako nećete da grejete bazene za decu elite, kako bi se brčkali i da ne smrde na znoj.

Ovoj državi je potreban degen. Krivošija jevtina radna snaga. Parija spreman da radi noseći pelene za odrasle. Što je krivlji i tuplji, pogodniji je za državni razvoj.

Pitajte Vučića i Anu Brnabić.

Đorđe Ivković
Izvor: Nimbusov Podrum

POSTAVI ODGOVOR

Unesite Vaš komentar
Molimo unesite vaše ime