Opančar agencija, javlja …

0
1617

Razgovor gnjuraca – U ulozi gnjurca – Marko Đurić, potpredsednik Glavnog odbora SNS, u izmišljenom razgovoru sa Vukom Jeremićem, što bi u narodu rekli – priča sam sa sobom, mora da mu nije dobro. Znate onu komunikaciju: Šta radiš? – Dobro!, Kako si? – Ništa! …

A Marko Đurić sve češće ima tu osobinu da priča sam sa sobom. Pre neki dan se beše namerio na Boška Jakšića, jedinog preostalog novinarskog barda Politike, a povodom njegovog teksta “Na kojoj adresi stanuje Marko Đurić”, pa je Bošku, u gore pomenutom stilu, ponosno odgovorio – Moja adresa je Srbija! Htedoh ja da mu nešto odgovorim, jer i meni je adresa Srbija, ali nisam – Boško će to bolje, ako ne bude imao pametnija posla.

A pošto ni ja trenutno nemam pammetnija posla, da se vratim na ono o čemu sam započeo – na njegov “razgovor” sa Vukom Jeremićem, iako – to moram da napomenem, ni jedan ni drugi nisu moj “cup of tea”, što bi rekla Aleksandra Kovač, za one koji ne razumeju srpski.

Elem, kako javljaju Telegraf i Tanjug, a prenosi Politika, Jeremić reče da je Srbiji potreban plan za budućnost, a Marko mu otpisa da je njegova (Vukova) dodirna veza sa narodom jedino želja da taj isti narod „ponovo oguli“.

Tu već započe moje zbunjivanje, jer do sada je za “guljenje kože” srpskom narodu, “pljački veka koja se odigrala u režiji onih koji danas predvode Savez za Srbiju”, kako proizilazi iz stavova koje zastupa, organ svih organa Srpske napredne stranke, po difoltu bio zadužen onaj tajkun Đilas koji i nije bio u vlasti u vreme “lopovskih privatizacija” – glavni je bio Siniša Mali, sada Ministar finansija… u vreme privatizacije srpskih banaka, posebno Nacionalne štedionice, glavni izvođač radova bio je Mlađan Dinkić, koga je Vučić uzeo već u svoju prvu Vladu, ali je pod pritiskom javnosti morao da ga makne na neko manje vidljivo mesto – savetnik za projekte sa Bliskim Istokom (JAT – Etihad, Beograd na vodi, prodaja PKB-a …), Vesića koji se razigrao rušeći Beograd, koji novogodišnjim i sličnim jelkama rasvetljava Beograd šest meseci godišnje “jer tako se radi u svim metropolama sveta …” pa ispada da su Đilas, a posebno Jeremić, imali veze sa guljenjem kože narodu u Srbiji koliko i na ishod biciklističkih trka Tur de Frans u pomenutom periodu.  

Da Vas podsetimo:  Stopa smrtnosti od zagađenja vazduha je u Srbiji duplo veća nego na svetu

I ne samo to, u naletu inspiracije reče Marko da Jeremićeva tajkunska koalicija, treba da položi račune i za gubitak Crne Gore 2006. i nelegalnu secesiju Kosova i Metohije 2008… i ko zna šta bi mu još palo na pamet da mu se nije istrošila baterija.

Krađa znamenitih ličnosti se nastavlja. Ono što je prošlo u Beogradu – otkrivanje spomenika Borislavu Pekiću uz saglasnost njegove supruge Ljiljane i podizanje spomenika Zoranu Đinđiću, uz saglasnost supruge mu Ružice – priča se da uskoro kreće inicijativa i za podizanje spomenika Oliveru Ivanoviću, naravno uz prethodnu saglasnost njegove supruge Milene, nije prošlo u Subotici.

Kako izveštava “Peščanik”, Bogdanu Labanu, nezamenjivom gradonačelniku Subotice, onom o čijim smo metodama rukovođenja prošle godine, negde u ovo vreme, imali priliku da se upoznamo iz snimljenog video zapisa i uverimo kako se on razračunava sa svojim političkim protivniucima – batinama i pretnjama polomiću te … i slično, palo je na pamet da malo zapere svoju političku karijeru, pa je pokrenuo inicijativu da se pokojni Danilo Kiš, jedan od naših najvećih pisaca iz druge polovine prošlog veka, proglasi za počasnog građanina Subotice i da mu se u tom gradu podigne spomenik, „za trajno i istaknuto životno delo kojim se doprinosi podizanje ugleda Grada Subotice u zemlji i inostranstvu.“

Od te počasti Kiša je spasila supruga Mirjana Miočinović, pismom koje je uputila gradonačelniku, Bogdanu Labanu:

“Kao testamentalna i sudska naslednica i zaštitnica autorskih prava i svega ostalog što se odnosi na delo i ličnost Danila Kiša (na osnovu rešenja Drugog opštinskog suda u Beogradu br. 0-864/ od 14. 9. 1990) zahtevam od Vas i Skupštine grada Subotice da se bespogovorno povuče odluka donesena 18. o.m. kojom se Danilu Kišu posthumno dodeljuje zvanje počasnog građanina tog grada. Moj je zahtev motivisan razlozima moralne, umetničke i ideološke prirode. Smatram, s pozicija sopstvenih uverenja, da Vi, gospodine Gradonačelniče i Vaš skupštinski sastav ne zadovoljavate nijedan kriterij na kojem se zasniva pravo odlučivanja o stvarima koje su plod dara i čestitosti…”

Da Vas podsetimo:  "Prijatelji dece Srbije": U kampanji 79 slučajeva zloupotrebe dece, prva po broju lista SNS

Ovu reakciju Mirjane Miočinović podržalo je u otvorenom pismu i preko 200 kulturnih i javnih građana Srbije.

Bravo!

Dragiša Čolić

POSTAVI ODGOVOR

Unesite Vaš komentar
Molimo unesite vaše ime