Orahovac, od improvizacije do privilegije

1
2127

Orahovac_-_Crkva_Presvete_Bogorodice,_2012Orahovac je varošica koja se nalazi u južnom delu Metohije. Prvi pisani pomen o Orahovcu je iz 1348. godine, u povelji srpskog kralja i cara Stefana Dušana. Godine 1405. naselje je priloženo manastiru Hilandaru na Svetoj gori.

U centru srpskog dela naselja, se nalazi crkva Uspenja Sv. Bogorodice, a ispred nje nalazi se trg. Podignuta je 1859. godine na starijim temeljima hrama.

Ono sto karakteriše jedno mesto, su prirodne lepote ili neka znamenitost po kojoj je to mesto poznato. Orahovcu je Bog podario sjajan geografski položoj i klimu. Zbog male udaljenosti od jadranske obale (svega 130 km) uticaj blage klime prodire uz doline reke Drim, te se naročito osećaju u južnom delu Metohije. Ovde uspeva blagorodna vinova loza, od koje se proizvodi nadaleko čuveno vino! Postoji verovanje, da se u Dečankoj vinici, koja se nalazi u susednom selu Velika Hoča, proizvodilo vino koje se posebnim vinovodom od keramike, dopremalo do Prizrena (30 km), na dvor srpskog cara Dušana. Do bombardovanja 1999. veliki gigant u proizvodnji vina bila je kompanija“Orvin“, koja je parirala velikim evropskim vinarijama u to vreme. Poznato je od priča radnika ove kompanije, da su neke velike vinarije iz zemalja EU (evropska unija), kupovali vino u refuzu i specijalnim vagonskim cisternama izvozili u pomenute zemlje, gde se isto vino flasiralo i etiketiralo kao da su te zemlje nosioci proizvodnje! Pored pomenute kompanije „Orvin“ ovde su poslovale jos uspešne firme, koje su zapošljavale više hiljada radnika svih nacionalnosti. Posle 1999.situacija je manje-više svima poznata. Činjenica je da mnogi žale za tim standardom, koji se tada mogao porediti sa većinom zemalja evropske unije. Ali neko je hteo da bude drugačije i faktori tog poredka koji su sva sreća na izdisaju, nisu uzimali u obzir ljudsku sudbinu u ostvarivanju svojih interesa.

Da Vas podsetimo:  Rušenje na Slaviji uprkos protivljenju dela javnosti

Tako je i sudbina preostalih Srba u Orahovcu, na dnu ljudskih, moralnih i civilizacijskih normi, koje su zagarantovane ostalim narodima EU.

Zivot Srba u Orahovcu mogao bi se opisati jednom rečenicom: Improvizacija!

Mi u Orahovcu ne živimo, već prežvljavamo i opstajemo u nenormalnim uslovima samo Božijom milošću! Život u iskoraku sa nadom u bolje sutra, je veoma težak i stresan. Za nas ne postoji opuštanje, taman kada pomislimo i pokušamo da se oslobodimo obruča i tereta koji nosimo, skoro dve decenije, neko nas „pecne“ po rukama i govori “Hejjj budi se, ovo je stvarnost“! Često nam govore: „ Ljudi vi niste normalni, zašto ste jos uvek tu“?

Da, tačno je da smo izgradili svoj svet u kome smo uspostavili svoja pravila! A pravila se odnose kako sebe ne dovesti u opasnost. Ko ne poštuje pravilnik, nema uslova za preživljavanje! Stalna “ Sizifova borba“ je od nas napravila da smo naviknuti na sve i spremni za svaku situaciju. Neko bi rekao da smo dovoljno iskusni, da ne podlegnemo tenzijama.
Istina je, da smo prihvatili da se borimo za egsistenciju koja skoro da ne postoji, osim nekolicine koji imaju posao. Ogromna većina radno sposobnih, su korisnici socijalne pomoći! To su porodice sa troje ili vise dece. Šanse za posao su ravne nuli.

orahovac-centralni-trgPored svih problema sa kojima se suočavamo, a koji se ne resavaju godinama, osim u izbornim obecanjima su: ostvarivanje vidova osnovnih ljudskih prava, nezaposlenost, nebezbednost! Česta politicka previranja na svim stranama, imaju za cilj da stvore atmosferu nepoverenja i straha, gde smo mi odmah prvi na udaru, gde se demonstrira sila i nezadovljstvo drugih! Zbog toga se sve više mladih, odlučuje da sebi obezbedi bolje mesto pod suncem!

Da Vas podsetimo:  VLADIMIR SE SA BRAĆOM PRESELIO NA SELO I POKRENUO BIZNIS: O njihovim proizvodima pričaju svi, evo i zbog čega!

Nada za boljitkom je nevidljiva! Ali ipak….Uprkos svemu postoje i oni koji nam dolaze u goste i koji kažu „Ovde se oseca sila Božija, blago vama“. U tom trenutku pomislimo, da se trude samo da nas uteše i daju podršku. Međutim kada smo van svoga mesta i doma,nešto nas vuče i sa radošću se vraćamo u svoj rodni kraj. I sigurno je da ne bi smo opstali da nemamo, pre svega veru i strah Božiji. Strah zahvaljujući kome smo sačuvali moralne i ljudske vrednosti, strah koji nas podseća da smo Bogoliki i da kao takvi, imamo obavezu da svojim primerom opstanka, pokažemo drugima kako ostati čovek, Ili kako reče naš blaženopočivši Patrijarh Pavle „Budimo ljudi“!
Sigurno znam da je privilegija živeti gde si rođen i gde nas svetinje koje nas okružuju osvetljuju put kome treba ići i težiti.

Istina, ostalo nas je malo, ali ima dece Bogu hvala. Ovoj deci treba osigurati bezbrižno detinstvo,radost i sreću! Bojim se da mi roditelji sa pravilnikom kojim smo odredili da živimo na ovom mestu, to nismo u mogućnosti! Uteha je, da nije do nas i sve ima svoj razlog. Šta nam je činiti ne znamo, kontrolu nad našim životima poverili smo Gospodu, kome smo zahvalni, jer da smo na milost ovozemaljskim vladarima, onda bi morali da se bojimo za sutra!

Ljubša Šarić – Orahovac

1 KOMENTAR

  1. Braćo Orahovčani, izdržite jer vam je od Boga dato da budete čuvari tradicije, naših ognjišta i svetinja. Ja sam jedan od onih koji ji iz Orahovca otišao šezdesetih godina prošlog veka u svojoj ranoj mladosti u potrazi za boljim životom. Iako sam svuda bio lepo prihvaćen, uvek mi je bilo prazno oko srca tugujući za svojim Orahovcem. Iako ste na teškim mukama, ja vam zavidim što ste tu svoji na svojem, pored naše crkve ispod krša.

POSTAVI ODGOVOR

Unesite Vaš komentar
Molimo unesite vaše ime