Original plagijata

0
1010

2017-01-18_034024Troje visokih funkcionera naprednjačke vlasti u javnosti je optuženo za plagijat doktorata: Nebojša Stefanović, Siniša Mali i Jorgovanka Tabaković. Iako su optužbe ozbiljne i argumentovane, vlast i javnost koju vlast kontroliše te optužbe ignorišu. Zašto?

Prvo, želim da kažem da sam, sa dugogodišnjim iskustvom istraživača i univerzitetskog profesora, optužbe za plagijat pažljivo razmotrio i da priznajem da one deluju uverljivo. Doktorat Nebojše Stefanovića lično sam čitao i uveren sam da taj rad nije na akademskom nivou kakav odgovara doktorskoj diseraciji. Isti utisak stekao sam i na osnovu čitanja delova disertacija Malog i Tabakovićeve. Reč je o radovima pisanim rđavim, birokratskim stilom čija je naučna aparatura tanka i koji ne sadrže značajniji doprinos nauci, a preuzimanje sadržaja radova drugih tolika je da čitav preduzeti istraživački poduhvat čini akademski praktično bezvrednim.

Kod nas su, i inače, s poslednjom reformom univerziteta („Bolonja“), uspostavljeni dosta niski kriterijumi za akademske radove. Ono što je nekada bio diplomski rad, sada je uglavnom master, a ono što je bio magistarski, sada je doktorat. Privatni univerziteti to snižavanje kriterijuma učinili su još intenzivnijim. Nikada nije bilo više doktora nauka nego danas, ali kada čitamo radove nekih od tih najnovijih učenjaka vidi se da oni i o najjednostavnijim temama slabo šta umeju da napišu, pa možemo samo da zamislimo šta li bi tek imali da nam kažu o složenijim pitanjima.

Međutim, deo naše navodne elite, pogotovo političke, i dalje voli da se kiti doktorskim titulama, iako niti ima sklonosti za nauku niti planira da se njome bavi. To je, izgleda, pitanje prestiža u tim krugovima – staviti „dr“ ispred imena, kako bi se uvećao autoritet i status, a što je, verovatno, bio i motiv Stefanovića, Malog i Tabakovićke da se upuste u doktorske studije.

Da Vas podsetimo:  Prekid partnerskih odnosa sa EU poguban za budžetske prihode Srbije

No pošto se otkrilo da su tekstovi njihovih disertacija sumnjivog kvaliteta, svo troje primenili su istu taktiku odgovora na optužbe – ignorisanje i ćutanje. To nije uobičajena reakcija pravih naučnika koji bi, svakako, istrajno nastojali da dokažu manjkavost optužbi za plagijarizam ili za naučnu nekompetentnost. U slučaju troje navedenih političkih funkcionera, pak, imamo ćutanje i skrivanje iza odluka fakultetskih komisija koje su našle da su optužbe ili formalno neispravne, ili su samo proglasili da one ne stoje, bez upuštanja u argumentaciju.

Posebno je pitanje zašto su fakulteti odlučili da idu do kraja u zaštiti „svojih“ političara-doktoranata. U internoj akademskoj javnosti to je ocenjeno kao oportunizam institucije koja hoće da očuva kredibilitet tako što žmuri na oba oka pred akademskim neispravnostima, sve čekajući da oluja prođe. Ali, oluja neće tek tako proći. I kad-tad, kada se promene političke i društvene okolnosti, utvrdiće se istina koja je, ipak, jednostavna i zbog koje će se mnoge kolege stideti.

Podsećam da je lično premijer uzeo u zaštitu Stefanovića, izjavivši da je optužba za plagijat „nešto najgluplje što je čuo“, dok optužbe za Malog i Tabakovićku premijer nije komentarisao, verovatno zato što su ih mediji koji su mu naklonjeni mnogo lakše zataškali.

Tako je u neupućenoj javnosti ostao utisak da „opozicija nešto izmišlja“, a da je sa doktoratima Stefanovića, Malog i Tabakovićke ipak sve u redu. Međutim, svi mi koji smo na univezitetu ili na institutima znamo da ništa nije u redu, a to znaju i kolege koje zvanično brane osporene doktorate, pa i Stefanović, Mali i Tabakovićka.

Ako svi znaju istinu, zašto je ona tako uspešno gurnuta pod tepih? Verovatno je to zbog opšte atmosfere u politici koju je stvorila vladajuća stranka. Ta stranka, naime, pre nego što je došla na vlast nije iznela alternativni program – s obrazloženjem „da ga naši politički protivnici ne bi ukrali“, a pobedila je zahvaljujući jednostavnim obećanjima da će „osloboditi Srbiju od žutih lopova“. No s dolaskom na vlast, SNS je i u unutrašnjoj i spoljnjoj politici samo nastavio tamo gde je DS stao, otišavši na svim poljima korak dalje – od potpisivanja Briselskih sporazuma, do bespogovornog sprovođenja zahteva MMF-a i Svetske banke.

Da Vas podsetimo:  Jasenovcem ne smiju da se bave diletanti

Jedina originalna mera politike te stranke – na kojoj je premijer izgradio popularnost – bilo je hapšenje Miškovića i konstantna ritualna proklinjanja „tajkuna“. Ali, ta, jedina originalna mera vremenom je gurnuta u duboku pozadinu, a sa oslobađajućim presudama Canetu Subotiću, Kariću i Dinkiću retko ko da još u nju veruje.

I tako su za sve koji iskreno politički misle naprednjaci danas zapravo „lažnjaci“ – za patriote oni su „lažne patriote“, a za evrofile oni su „lažni evropejci“. Postmodernim diskursom kazano – naprednjaci i njihova politika zapravo su simulakrum – privid koji je danas ovakav, sutra može biti onakav, a prekosutra opet nešto sasvim treće. Politika SNS-a čista je neodređenost, jer ona može biti politika i LDP-a, i DS-a, i G17+, i DSS-a i SRS-a, a i sve pomalo zajedno, bez ikakvog merila kad koja politika nastupa…

Pošto je, dakle, kod naprednjaka nekako sve simulakrum i sve virtuelno – uključiv i samo stranačko rukovodstvo (koje povremeno glumi Glavni odbor, Skupštinu, odlučivanje i raspravu, a zapravo je sve zamišljaj i rešivost jednog jedinog čoveka) – takvi su im onda i doktorati. Zato se naprednjaci i njihovi simpatizaeri i ne čude previše optužbama da su ti doktorati lažni, jer ni za njih same „Neša, Mali i Jorgovanka“ nisu „doktori“, nisu naučnici ili stručnjaci, već su samo „jedni od nas“ koji smo na istom poduhvatu osvajanja i držanja vlasti; taj poduhvat je počeo kao klasična srbijanska „prepredenost“ („nećemo otkiriti program da ga ne ukradu“), ali je u međuvremenu stranka toliko puta morala da objašnjava rđave poteze da je već odustala od koherentne priče i sada samo praktikuje ono što je kod Orvela nazvano ideal „patkogovora“: korišćenje glasnih žica bez korišćenja mozga.

U takvoj javnosti i u takvoj politici naravno da otvaranje pitanja plagijata visokih funkcionera ne može naići na odgovarjući odjek. Najpre iz našeg javnog diskursa mora nestati politički „patkogovor“, mora nestati tabloidna mećava spinovanih ili vulgarnih „informacija“, da bi se otvorio prostor za raščišćavanje mnogih nedoumica, pa i za nedoumice oko lažnih doktorata. Tek tada će se sve moći postaviti na svoje mesto.

Da Vas podsetimo:  TITOV GENOCID NAD SRBIMA

Ovako, ostaje nam samo da posmatramo beskrupuloznost dela naše „elite“ i da se pitamo – dokle?

Slobodan Antonić

www.fsksrb.ru

POSTAVI ODGOVOR

Unesite Vaš komentar
Molimo unesite vaše ime