VLADA REPUBLIKE SRBIJE
Kabinet predsjednika Vlade Aleksandra Vučića
n/r Aleksandru Vučiću, srpskom premijeru
Predmet: Otvoreno pismo bez persiranja režiseru kvazipatriotske igre po šinama
Aleksandre Vučiću,
Do sada si nebrojeno puta dao razloga da ti konačno i iz Crne Gore stigne pismo zbog tvoje raskošne servilnosti, bezkičmenjaštva i neskrivene ropske svijesti koju demonstriraš pred svojim zapadnim gazdama ali i šefovima koje imaš u regionu.
Neposredni povod za ovo pismo je tvoja zahuktala kvazipatriotska i do bola pokvarena igra po šinama od juče. Prvo si kompoziciju pod nazivom „Kosovo je Srbija“ kao pravi otpravnik vozova poslao iz Beograda prema Kosovu i Metohiji, zatim si umjesto šefa željezničke stanice isti voz zaustavio nadomak njegovog odredišta i na kraju, u maniru pružnog skretničara, ponosno ga usmjerio nazad prema Beogradu, u kom stoluješ poput zapadno-evropskih vlastodržaca iz Srednjeg vijeka.
Žalosna je činjenica Aleksandre, da je tebe, kao i nekolicinu tvojih prethodnika, uopšte i zapala prilika da bude(š)te nasledni(k)ci na srpskom premijerskom mjestu jednog Mateje Nenadovića, Karađorđa Petrovića, Ilije Garašanina, Jovana Ristića, Nikole Pašića ili, meni omiljenog, Ljubomira Stojanovića.
Tvoja novinarska mašinerija ponovo udruženo pokušava da spinuje i laže medijski drogiranu srpsku javnost (ne samo u Srbiji) i ovaj novi srpski poraz i bruku, koju si nam priredio sa vozom, pokušava da predstavi kao tvoju pobjedu. Nažalost, svaki put do sada, tvoja lična rijaliti medijska kompozicija u čijoj lokomotivi na mjestu mašinovođe sjediš lično ti, uspjela je histeričnom propagandnom vriskom da nas izvara, a da narod uopšte i ne primjećuje da nas ti zapravo vrtoglavo i velikom brzinom spuštaš niz tobogan naše sopstvene propasti.
Priznajem ti Vučiću, tužan sam i neutješno žalostan, uvijek kada te gledam kako se samošamaraš, ne tebe radi, nego Srba i Srbije radi. Valjda se svaki čestiti Srbin tako osjeća pred prizorom, kada pućasti arhiklovn podaničke svijesti sa glamuroznom maskom Evropske unije, kakav si ti, krene sam sebi da lupa šamar za šamarom zbog zapadnih vrijednosti u koje si se zakleo svojim gazdama da bi te ustoličili na vlasti u Srbiji, koju su prethodno okupirali i zarobili u tuđina.
U ovom smislu, pokušaj da razumiješ koliko bole i kako razornu moć imaju tvoji samošamari po srpsku svijest i savjest, kada Ti sa pozicije srpskog premijera napućiš usne i počneš da duvaš u jedra Milu Đukanoviću oko navodnog „državnog udara“ u Crnoj Gori na dan parlamentarnih izbora. Siguran sam da si bio ubijeđen da nema tog kantara koji može da izmjeri težinu tvojih riječi, dok si zabrinuto saopštio u lice srpskoj javnosti – da si svojim očima vidio i svojim ušima čuo kakav su pakleni plan „teroristi“ bili spremili Milu Đukanoviću u izbornoj noći. Mjera tih tvojih riječi sigurno nije ni srpski patriotizam, niti srpsko rodoljublje, nego lako mjerljiva, očevidna i tragična činjenica da tvom šefu iz Podgorice samo vraćaš uslugu za svu logističku pomoć koju ti je pružio kada su te zapadni centri moći dovodili na vlast u Srbiji. Nemoj da imaš sumnju u to da prepoznajem, kao Srbin koji živi u nezavisnom Montenegru, vlastodržačke elemente po kojima postaješ najsličniji upravo Milu Đukanoviću. Zaigrao si se i precijenio si sebe ako si mislio da tebi treba da se vjeruje na časnu riječ, dok za lične potrebe štitiš svog prijatelja Mila Đukanovića i u privatne svrhe zloupotrebljavaš ozbiljnu državnu funkciju koju pokrivaš sa pojačanim porivom za izdaju svakog srpskog interesa.
Treba li Aleksandre, da ti objašnjavam nešto posebno kako se jadno i nemoćno osjećam kao Srbin na tvoje, i reakcije tvojih satrapa, kada Montenegro u kom živim, hapsi i izručuje Hrvatskoj srpske oficire, državljane Srbije, koji su branili narod, kom obojica pripadamo, od ustaškog noža za vrijeme ratova devedesetih. Živ se ne čuješ Vučiću kada Montenegro tako udari na Srbiju i interese Srba, pa i nas koji živimo u ovoj državolikoj tvorevini koja je sklepana na referendumskoj krađi. Međutim, vrlo si bučan kada na press predstavama, koje svakodnevno organizuješ, prozivaš novinare i političke protivnike, ma kakvi da su, sa premijerskog mjesta. U isto vrijeme, svoje lične dvorske novinare po potrebi puštaš sa lanca da ujedaju svakog ko se drzne da se suprostavi tebi ili nekom iz tvoje blizine. Ti si kada se tiče medija napravio i svojevrsnu revoluciju, jer na svijetu nije zabilježeno da je državnik pozajmio urednika i njegovo medijsko smeće državniku druge zemlje, dok ti nisi Milu Đukanoviću proslijedio Dragana J. Vučićevića i njegov Informer. Na tom primjeru se najbolje vidi tvoje čojstvo i kako si uvijek spreman da ga pokažeš prema osvjedočenim neprijateljima srpskog naroda a junaštvo treniraš nad sopstvenim narodom.
Vraćam se sada vozu koji je kršten obavezujućim imenom – Kosovo je Srbija! Onog trenutka kada je postalo jasno da Ti nećeš biti putnik u njemu, nego njegov otpravnik sa bezbjedne daljine, znao sam da ta kompozicija neće prelaziti administrativnu liniju i ulaziti u južnu srpsku pokrajinu. Ne zato što bi taj voz sa tobom u njemu bio nezaustavljiv, nego zbog toga što je postalo jasno da imaš informaciju kako će reagovati Hašim Tači. Priznaj da je prosto nemoguće da se ti u tom vozu ne šepuriš, a u isto vrijeme znaš da će bezbjedno stići na odredište. Reakcija tvog dobrog poznanika, zlikovca i kriminalca Hašima Tačija je bila skroz očekivana i prirodna, jer si mu svojom pogubnom antidržavnom politikom pružio priliku da čak i on, onakav, u srpskoj krvi ogrezao, može da demonstrira silu i da nam na sjeveru Kosova i Metohije prvi put pokaže par desetina svojih šiptarskih specijalaca (bivših pripadnika OVK), koje su za specijalne operacije obučili vaši zajednički NATO prijatelji sa Zapada. Kada je Zmija odreagovala sa „kobrama“ tebi je tada preostalo samo jedno – da ulogu otpravnika vozova zamijeniš ulogom pružnog skretničara, koji će voz sa obavezujućim imenom usmjeriti prema Beogradu. Tako si nas još jednom i bez ikakvog razloga obrukao kao narod i bez imalo srama nacionalnu bruku u tvojoj režiji gebelsovskim metodama počeo da koristiš u svrhu svoje lične samoreklame i jeftine političke propagande.
Ovo pismo je otvoreno za javnost i sada te javno pitam možeš li se sjetiti kada si kao srpski premijer poslednji put pomenuo Rezoluciju 1244? Osjećaš li krivicu što si nas iz sigurnog zaklona te rezolucije izložio Briselskim sporazumima, koje svako malo, sklapaš sa OVK krvnicima? Dobro je tebi poznato Vučiću da nam je Rezolucija 1244 garantovala a garantuje i danas, pravnu i zakonsku međunarodno priznatu i dokumentovanu borbu za Kosovo i Metohiju u sastavu države Srbije pa objasni konačno zbog kojeg si to višeg interesa pristao na briselske ucjene zapada, iako si unaprijed znao da na briselskim razgovorima neće biti Rusije, najiskrenijeg, najvećeg i najvažnijeg srpskog spoljnopolitičkog saveznika kroz istoriju?
Sramota je Vučiću pred svjetskom javnošću, da jedini sveopšti međunarodno obavezujući pravni dokumenat za rešavanje Kosmetske krize kakav je Rezolucija 1244 jedino pominje Sergej Lavrov i ruska diplomatija, na čelu koje se nalazi ovaj dokazani srpski prijatelj. Ti si druškane nastavio tamo gdje je žuta banda stala i upustio si se u avanturu u koju ni oni nisu smjeli da uđu. Samo zbog toga su žute DOS-ovce vaši zajednički mentori sa Zapada skinuli sa vlasti i doveli tebe i tvoju kamarilu da rasprodate i poslednji nacionalni interes na Kosovu i Metohiji. Tužno i ružno te je bre bilo gledati dok se, glumački nadareno za Oskara, prenemažeš nakon što si uskočio Zmiji u usta, srećom bez novog voza. Prestani više i ne brukaj se, ne tebe radi, nego opet Srba i Srbije radi.
Pokaj se što si jasno, glasno i svesrdno podržao Briselski sporazum tj. veleizdaju Kosova i Metohije i cijele Srbije! Pokaj se što već godinama u svim dokumentima koristiš riječ – Kosovo, bez tako važnog nastavka – Metohija! Pokaj se što sjediš sa okupatorom i koljačem Tačijem ispred kojeg piše – Kosovo (sa žutom zvjezdicom)! Pokaj se što si silom tjerao Srbe na Kosovu i Metohiji da izađu na okupatorske izbore tzv. „Republike Kosovo“! Pokaj se što je tvoj lični politički projekat Srpska (g)lista koja je dio šiptarske vlasti na okupiranom Kosovu i Metohiji! Pokaj se što si pristao na ukidanje srpskih državnih institucija na sjeveru Kosova i Metohije! Pokaj se zbog tvog ličnog progona i pritisaka na časne srpske političare na sjeveru Kosova i Metohije, koje nisi mogao da kupiš i kojima ne opraštaš ni dan danas što ti se nisu pokorili!
Ako ti najbliže okruženje češka uši pričom da Srbijom vladaš jer si trenutno najbolji i najsposobniji srpski političar i državnik, lažu te Vučiću i nemoj da se zanosiš tim glupostima. Vidim da se već nekoliko puta javno pred kamerama pitaš kako to da ti narod kliče – Vučiću pederu – a onda te taj isti narod glasa?! Odgovor je prost Aleksandre – ti si samo nesrećna posledica činjenice da se Srbi plaše da na vlast opet ne dođe petooktobarska banda, koja je slično tebi harala po Srbiji. Mada, ako onima koji su te doveli na vlast padne na pamet da te mijenjaju, bićeš prošlost, ne brini. Iskren da budem, a zaključuješ i iz ovog pisma, da bih kao običan Srbin koji ne živi u Srbiji, mnogo volio kada bi što prije postao politička prošlost, jer sam siguran da tebe ima ko da zamijeni u mojoj Matici. Pogledaj malo bolje oko sebe Vučiću, i vidjećeš da je Srbija puna časnih domaćina koji bi iskreno i čista srca pozvali da krenemo pješke prema Prizrenu i koji neuspješno poslate vozove ka Kosovskoj Mitrovici ne bi koristili u predizborne igre. Nisi ti kalibar da sa Šiptarima pregovaraš i da im prosto saopštiš – SPREMAJTE SE, SPREMAMO SE – jer oni samo taj jezik razumiju a i u svijetu se jedino tako stiče poštovanje.
Na kraju, zamolio bih te da se nikada ne kandiduješ za predsjednika Srbije, ne zbog toga što pretpostavljam da bi na tim izborima pobijedio konkurente, nego zbog toga što bi isuviše velika bruka bila da se posle premijerske ustoličiš i na tu državnu funkciju. Priznajem, strah me je i da bi tada moglo da ti padne na pamet da uvodiš kancelarski sistem u Srbiju, obzirom da ti je Angela Merkel iz Berlina uzor po mnogo čemu.
Imao bih ti dosta čega još napisati, nego sam sjestan da zbog svega što si uradio i što trenutno radiš mom milom SRPSTVU I SRBIJI, nisi vrijedan ni ovog slova ni vremena koje sam potrošio dok sam ga pisao lično se obraćajući tebi. Na tebe neću potrošiti ni jedan evro za poštansku markicu da bih ti ovo pismo poslao poštom, već ću ti ga samo proslijediti mejlom. Znam da ćeš ovo pismo pročitati, jer ti sve pratiš, sve vidiš i nikom ne ostaješ dužan. A ako ćemo pravo i ti si zadužio mnoge Srbe u Crnoj Gori da ti se ovako ponekad jave, a ne da čekaju kada ćeš im preko Kancelarije za Kosovo i Metohiju ili nekog iz BIA-e poslati po koju hiljadu evra kojim ih kupuješ da ćute, baš kako su to radili i oni koji su mešetarili prije ovih tvojih, iz ere žutih specijalnih misionara tvog prethodnika na čelu Srbije.
U Podgorici na Svetog Serafima Sarovskog, Ljeta Gospodnjeg 2017
Vladimir Vuković, urednik portala Princip (www.princip.me)
