Otvoreno pismo glavnom uredniku „Danasa“

2
2440

2016-08-06_035424Dragoljube Petroviću, obraćam se tebi, a ne Snežani Čongradin, zato što sa manitim ljudima nema svrhe razgovarati.

Da je uračunljiva, da je sposobna da razlikuje dobro od zlog, ne bi Snežana Čongradin godinama poganila javni prostor histeričnim ispadima srbomržnje. Njen poslednji članak, objavljen u „Danasu“ drugog avgusta pod naslovom „Nekad i sad“, samo je još jedan dokaz da je u njenom slučaju čak i nadležna, zdravstvena struka, naprosto okasnila. Snežani Čongradin spasa nema, a da budemo iskreni, nije ga ni zaslužila. To što će se do kraja života benadežno batrgati u kovitlacu nepatvorenih protivsrpskih gadosti, još je i najmanja kazna za tako bezdušno i bezljudsko obličje kao što je dotična „kolumnistkinja“.

Ti, međutim, nisi nerazuman.

Jesi sebičan i samoživ, kao i svi koji nimalo ne haju na državu i naciju. Od moralnih načela držiš se podalje, kao i Biljana Srbljanović od lošeg heroina recimo, a sva tvoja pisanija, čak i ona najveštije sročena, redovno su ukorenjena u iskonskoj drugosrbijanskoj jednačini: lična udobnost u obrnutoj je srazmeri sa posvećenošću nacionalnim pitanjima. Ali, kakvih smo se sve mana i falinki nagledali u proteklih četvrt veka, tvoje su još i podnošljive. (U nekim mirnijim vremenima, kada država i nacija nisu ugrožene, to što ti se rodoljublje završava na navijanju za Đokovića još bi moglo da bude i dopadljivo, pa i društveno korisno, makar u novinarstvu.) Ali da si nerazuman, to, vala, ne bi moglo da se kaže.

Ti znaš šta je pravda a šta nepravda, kao što mi je naš poslednji susret, prošle godine na Sajmu knjiga, iznova pokazao. Baš tebe briga i za jedno i za drugo, ali da znaš da razlikuješ pravdu od nepravde, barem u nezvaničnom ćaskanju, to je neporecivo.

Da Vas podsetimo:  Vladan Vukosavljević: U senci Gaze ili O srpskoj političkoj žabokrečini

A uz to si i glavni i odgovorni urednik dnevnog lista u kojem je manita Snežana Čongradin objavila gorepomenutu kolumnu. Zbog toga te, Dragoljube Petroviću, pitam da li si saglasan sa onim što je tvoja moralno rastrojena saradnica napisala?

To čak i nije pitanje političkih stavova, nego pukih činjenica. Tvoja obolela saradnica, na primer, piše da je „tokom rata svaka žrtva, svaki zločin bio opravdan i slavljen kao pobeda srpskog naroda“. Naravno da ona, grdna, nije ni svesna da se u pristojnim sredinama tako oštre ocene ne iznose bez dokaza koji bi ih potkrepili. Ne zna ona ni šta je pristojnost, ni šta je dokaz. Ali ti znaš. Pa bih te zato molio da mi kažeš kako se dogodilo da u listu koji ti uređuješ i za koji ti odgovaraš, izađe takva kolumna, koja ruži i kleveće Srbiju i srpstvo na tako prostački i tako opasan način.

Tvoja sumanuta saradnica tvrdi da smo (mi kao Srbija, valjda) sve ratove koji su oni (državni rukovodioci iz devedesetih, valjda) vodili u naše ime – izgubili. Naravno da ona, sluđena, pojma nema šta to znači pobediti ili izgubiti u ratu. Ne znaju to ni Hrvati, čije se ustaško divljanje ona upire da umanji: njihov je nekadašnji predsednik Stjepan Mesić svojevremeno lepo objasnio da je Hrvatska u Drugom svetskom ratu pobedila dva puta – i kad se priklonila Hitleru, i kada je kasnije odglumila da nikada nije bila iskreno uz Hitlera; zašto bi se onda Snežana Čongradin bolje snalazila sa tako zahtevnim pojmovima?! Ali tebe mogu da pitam, Dragoljube Petroviću: je li Republika Srpska poraz? Da li je Rezolucija 1244 poraz? Ako su to bili porazi, kao što drugosrbijanski izdajnici nerpestano tvrde, a što se onda Zapadni nasilnici dan danas ovoliko muče ne bi li i jedno i drugo ukinuli, poništili, ili barem zaobišli?

Da Vas podsetimo:  AFORIZMI-NAŠA SPREMNOST

Naravno da Srbija nije pobedila NATO, ali nekada je velika stvar i izbeći poraz. To je znatno bolje od kapitulacije ili predaje. Za tvoju zlosrećnu saradnicu to su, nesumnjivo, nebitne sitnice, i inače van dometa njenog poimanja. Ali ti, držim, znaš da uočiš razliku između omiljenog drugosrbijanskog narativa i činjenične stvarnosti. Kako se onda dogodilo da njeno ruglo od članka ugleda svetlost dana u tvojim novinama?

Izopačeni um Snežane Čongradin može ratove devedesetih, kada se srpski narod preko Drine, odnosno na Kosovu i Metohiji, borio za goli opstanak, da naziva „miloševićevskom i šešeljevskom bolesnom politikom“. Ali tebe znam kao inteligentno biće. Pa mi, sreće ti, reci: što se brukaš puštajući takve grozote?

Nemoj mi samo, preklinjem te, pričati kako novine moraju da budu otvorene za različite stavove. To što piše Snežana Čongradin, to nisu stavovi. To su naprečac nakamarene ustaške podvale, u kojima su Srbija i Srbi jedini i isključivi krivci za krvoprolića iz devedesetih. Takvim je „stavovima“ mesto na otvaranju spomenika Miru Barešiću. Ne i u dnevnom listu koji izlazi u sredini zakonski obaveznoj da poštuje svačija nacionalna osećanja.

Nemoj mi, isto tako, potezati borbu protiv Aleksandra Vučića i njegovog režima. Kada je gazio Ustav i ljudska prava kosmetskih Srba, nije vam smetao. Kada je na zahtev Brisela suzbijao privrednu saradnju sa Rusijom, nije vam smetao. Kada je primoravao Republiku Srpsku da odustane od referenduma, nije vam smetao. Imate li vi ikakvo neslaganje sa njim?! (Vi ste i oko Savamale saglasni, jer on takođe priznaje da je to bio zločin.)

Od te vaše vajne „pobune“ protiv Vučića ne sumnjam da ućarite ponešto i vi, ali veruj mi, njemu ona najviše koristi. Na njegovom mestu, posle svih izdaja i preokreta kojima je uspeo da se dočepa vlasti i održi se na istoj, takvim „neprijateljima“ kao što ste vi samo bih se radovao.

Da Vas podsetimo:  Slobodan Vladušić: Koga briga kojim jezikom pričaju mrvice?

Ako ti je do borbe sa Vučićem, eno ti mosta na Ibru, eno ti Banja Luke, eno ti Rusije onolike. Mani se Snežane Čongradin.

Prosto reci, Dragoljube Petroviću, ko je u listu kojim ti rukovodiš odgovoran za bljuvotine Snežane Čongradin. Ona je, dokazano, osoba bez imalo časti, poštenja i ljudskosti. Zato je i neophodno da je neko nadzire. A to je posao glavnog i odgovornog urednika. Spletom okolnosti, to si sada ti, prvi takav u „Danasu“ koga lično poznajem, pa sam stoga i uzeo slobodu da ti se ovako javno obratim.

Nadam se da ćeš mi odgovoriti jednako javno. Mada, možeš i onako, u neposrednom razgovoru, kada se sledeći put sretnemo.

Miodrag Zarković

fsksrb.ru

2 KOMENTARA

  1. Hm,hmmm…opsiran i „brizan tekst“,“ima nade za Srbe“..ali opet sam nezadovoljan, ni reci o Republici Srpskoj Krajini,o vladi RSK,i,o nekom broju, nisam zapamtio sedamsto i nesto, nije snazna odluka kao 1244, ali je nekakav tefter RSKpri UN.Ne spominjes Ratka Licinu..itd,itd. A,sad sto se tice, Arkanovog ratnog plena na buvljaku Subotice, pa i sire…hebiga bato, mozda je kolumnistkinjamalo caknuta, ali nije toliko luda kao sto slovis.

    • O cemu Vi to pricate, Lune?

      Tekst kolege Zarkovica je dovoljno jasan i stojim iz svake napisane reci, jer je TEMA njegovog napisa Snezana Congradin (tzv.novinar, srbomrzac) cije nesuvisle meditacije, kao kolumne, objavljuje list „Danas“.
      Otvoreno pismo je upuceno na pravu adresu jer pomenutoj i dalje objavljuju tekstove koji vrve od negativnih emocija spram Srbije i srpskog svojstva.

      Ukoliko ste nezadovoljni nacinom pisanja Miodraga Zarkovic, a Vi hitro uzmite papir i olovku u ruke pa srocite nesto sto Vi mislite da bi trebalo da bude objavljeno. Ne kudite druge, jer nisu u Vasoj glavi kako bi Vam citali misli!

POSTAVI ODGOVOR

Unesite Vaš komentar
Molimo unesite vaše ime