Otvoreno pismo redakciji Sarajevskog lista “Oslobođenje”

5
4096

JanicKada mi je nedavno bilo ponuđeno da govorim za „Oslobođenje“, prihvatio sam to ubeđen da su otvorenost i istina od primarnog značaja za sve narode koji žive na prostoru BiH, i da su naročito važni za odnose Federacije i Republike Srpske. Istina o nepoznatim dešavanjima i počinjenim zločinima u bivšoj Jugoslaviji, a kada to kažem mislim na SVE ZLOČINE a ne samo na Srebrenicu, kao i odgovorno i detaljno informisanje o svemu što je prethodilo toj tragediji, jedini je stabilan osnov za bolju budućnost. Intervju, čiji je autor gospodin Ensar Zgodić, novinar „Oslobođenja“, urađen je telefonom, 16. avgusta. No, iako sam više puta tokom razgovora ponovio da želim da budem korektno citiran, i da se iz celine ne izdvajaju pojedine reči ili rečenice, upravo to se dogodilo. I to se vidi u tekstu intervjua koji mi je autor poslao prošle nedelje. Izdvojeno, ili od vas prepričavano ono što sam rekao, u mnogo čemu se transformisalo u nešto što nisam izgovorio. Zato sam prisiljen da na ovaj način raščlanim delove intervjua i čitaocima prenesem svoje prave stavove.

Dakle, u delu gde se govori o Srpskoj dijaspori u Švedskoj, napisali ste: „Bosanski Srbi, okupljeni u okviru iseljeničkog Srpskog saveza u Švedskoj, koji broji više od 27 hiljada aktivnih članova, čine većinu imigracije etničkih Srba u toj zemlji. Rijetki su oni koji su članovi nekih od udruženja bosanskohercegovačke dijaspore. Ovaj podatak iznio nam je Predsjednik saveza, te koordinator Ujedinjene srpske dijaspore Europe Nikola Janić, već četrdeset godina nastanjen u Švedskoj, a koji je ovih dana u posjeti Srbiji, Kosovu i našoj zemlji. Udio etničkih Srba iz naše zemlje u Švedskoj porastao je po izbijanju ratova na tlu bivše Jugoslavije, dok onu drugu polovicu čine ekonomski emigranti„.

Može biti da je u pitanju nesporazum o broju članova, ali je ispravka neophodna. Srpski savez u Švedskoj danas broji nešto više od 12700 članova, a ne 27000. Brojka koju ste naveli odnosi se na članstva svih srpskih organizacija u Švedskoj, kao i članove Svesrpsko – jugoslovenskog saveza, koji je promenio ime u Savez Srba, a nema nikakve veze s nama, tj. Srpskim savezom u Švedskoj, čiji sam ja predsednik.

Mislim da ni naslov („Ne postoji preterana odbojnost prema BiH“) ne odgovara suštini i da bi bilo mnogo bolje da ste umesto takvog naslova iskoristili moju izjavu datu u podnaslovu: „Kakav stav budu imali Bošnjaci prema Republici Srpskoj, takav će i Srbi imati stav prema BiH…“ Da ste umesto BiH napisali „Federacija“, sve bi bilo mnogo jasnije i tačnije. Zaista, rekao sam da među Srbima nema preterane odbojnosti prema Bosni, ali sam tome dodao i ono – kakva je danas. Podvukao sam da se Republika Srpska ne protivi opstanku Federacije, te da zato ne vidim zašto bi se onda bošnjački političari protivili postojanju Republike Srpske, dogovorene na mirovnim pregovorima, potvrđene Dejtonskim sporazumom, od Federacije prihvaćene 1995. godine, i u ćelom svetu priznate? RS je jedina sigurnost srpskom narodu koji razmišlja o tome kakav bi im život bio u toj „budućoj“ Bosni, pogotovu kada se u Federaciji danas vraća onaj govor koji je postojao pre rata, i gde su mediji prepuni neadekvatnih priča o završenom ratu? Kao da je u tom ratu sve bilo samo belo ili crno, gde su svi bili anđeli, a jedino Srbi đavoli. Utisak je da jedina Bosna koju bošnjački političari žele, mora biti zelena Bosna. U početku bi se dozvolile neke graoraste nijanse, ali bi i one veoma brzo, „voljom većine“, bile prefarbane u zeleno. Iznenađen sam da političari, bošnjaci koji zagovaraju drugu Bosnu, ne shvataju da je ona za Srbe neprihvatljiva! U sadašnjoj federaciji već je dugo ustaljena praksa, nepisan zakon, da se ćuti o zločinima počinjenim nad Srbima, a čiji su počinioci Bošnjaci. Istovremeno, veličaju se ljudi poput Nasera Orića. Iako su Hrvati činili užasne zločine nad Bošnjacima, i obratno, danas niko o tome ne govori, a skoro jedine žrtve koje se pominju u Federaciji su bošnjačke. Šta ako nekome padne na pamet da već sutra izglasa zakon kojim se i zvanično zabranjuje pominjanje drugih žrtava, osim bošnjačkih? Za eventualna ovakva razmišljanja krivca sigurno ne treba tražiti u Republici Srpskoj. Postoje li drugi, valjani razlozi, da ovo o čemu smo dugo razgovarali niste pomenuli ni jednom rečju?!

Da Vas podsetimo:  SZO: Novi slučajevi raka će porasti za 77% do 2050

Predstavljajući me vašim čitaocima, napisali ste između ostalog i da: „Nikola Janić najviše kritizira način na koji zapadni mediji predstavljaju ulogu Srba u ratovima devedesetih godina prošloga stoljeća, zločin u Srebrenici, optužujući vlasti BiH i međunarodnu zajednicu na čelu sa SAD-om da minimiziraju navodne zločine protiv Srba u okolici Srebrenice i Bratunca.

Poštovana gospodo, nijedan Srbin, pa čak ni lud Srbin (kao što je sigurno da ja jesam Srbin, tako je sigurno i da nisam lud), Bošnjak, niti bilo koji iole pošten čovek, nikada zločine nad jednim narodom počinjene u ratu neće definisati kao zločine, a dokazane zločine nad drugim narodom, počinjene u tom istom sukobu, klasifikovati kao „navodne“. Ovakva konstrukcija obesmišljava sve moralne principe, ljudsko pravo na pravdu i ono što su radili, na primer, bošnjački sudovi, koji su sudili upravo Bošnjacima za klanja srpskih civila u Sarajevu! Šta je sa drugim novinama u Federaciji, naprimer „Danima“ koji su u nastavcima objavljivali dokumenta o „Kazanima“ gde su klani i maljem ubijani stari i iznemogli, nejaka srpska deca i nepokretni invalidi u kolicima?! Jesu li „Dani“ stvarni? Ili su možda i Vrhovni sud Bosne i „Dani“ čista fikcija, navodni sud i navodne novine? Za vas su i oni Bošnjaci koji su osuđeni za ova bestijalna i dokazana ubistva srpskih civila, mada na nelogično niske kazne, ali osuđeni za te zločine, takođe nepostojeći i nevidljivi. Možda zbog toga skoro nikada i ne pišete o njima? Ali šta ćemo sa generalima gospodo? Kanadski general Luis MacKenzi, indijski Nambiar, francuski Morion, švedski Valgren… i drugi oficiri i generali koji su za vreme rata bili u Bosni, govorili su o zločinima nad srpskim civilima širom Bosne! Da li su i oni nestvarni?

Dok se vi koji pišete, iz petnih žila godinama trudite da ostanete na koloseku kojim se stvarnost odvodi u „navodnost“ i umanjujete i negirate srpske žrtve, Denis Tanović, filmski stvaralac, masakrirano srpsko stanovništvo, inače žrtve Bošnjaka, pokazuje javno. Pretpostavljam da mu je „neograničenost“ umetničke slobode dopustila da taj snimak masakra nad srpskim življem, u svom filmu predstavi kao stradanje Bošnjaka. Dobio je i „Oskara“ za svoje delo. Jesu li vaše novine, pišući o tome, pomenule i ovu „zamenu identiteta“?

Da Vas podsetimo:  Udar na našu zemlju – Više država EU traži mere protiv Srbije ako se utvrdi povezanost sa pobunom na KiM

Da li je vaš list, pišući o Srebrenici na primer, pomenuo da su brojke od osam ili čak dvanaest hiljada stradalih, više nego diskutabilne i da je za dvanaest godina pronađeno i identifikovano nešto više od tri hiljade žrtava? Da su među tim žrtvama mudžahedini, muslimani i Bošnjaci pod komandom Nasera Orića, ali, nažalost, i civili? Pronađene žrtve nisu sve bile civili a nisu ni sve bile iz Srebrenice, kako se to godinama predstavlja. Zar vaša redakcija, na primer, zaista nema saznanja i video zapise o Boinzima 747 koji su posle pada Srebrenice poletali sa aerodroma u Frankfurtu i Kopenhagenu, noseći sa sobom u Kanadu, SAD, Australiju i neke islamske zemlje uglavnom mlade muslimanske ratnike iz Srebrenice? Dugujem istini da kažem da su, posle pada Srebrenice, mnogim džambo-džetovima leteli do pomenutih destinacija i civili, koji su bili u toj zaštićenoj zoni. Dužnost mi je da ukažem na činjenicu da mnogo toga što je o Srebrenici napisano ili rečeno od bošnjačkih političara i u medijima, a koji istovremeno već godinama ćute i ni reči nisu rekli o 3.282 identifikovanih i ubijenih Srba iz sela oko Srebrenice, moralno nije prihvatljivo. Otud ni izraz „navodni“, za srpske žrtve, nije prihvatljiv. Podsećam vas i da takvi izvori informacija za istoriju nikada neće biti validni!

Zato mislim da imam osnov da zaključim da vaša namera nije da budete objektivni. Da je drugačije, verujem da biste naveli da sam u razgovoru više puta podvukao da: bilo koji zločin, od bilo koga počinjen, ne srne biti nonšaliran. Svaki zločin je neprihvatljiv i svi treba da se stide zbog onog što je učinjeno. Uostalom, svestrano i objektivno informisanje je i obaveza i osnov demokratskih zemalja i njihovih medija. To bi, naravno, trebalo da se odnosi i na pisanja o Srebrenici, ali i ona koja se odnose na žrtve svih zaraćenih strana u građanskom ratu u Bosni. Svi oni koji se više od jedne decenije prave gluvi i slepi, moraju biti svesni toga da taj njihov „hendikep“ neće sprečiti da svet, kad tad, upozna godinama skrivanu „drugu stranu medalje“.

Da Vas podsetimo:  Ko se boji cenzusa još?

Takođe, mora se konstatovati i glasno reći da je za vlast i medije u Republici Srpskoj, ali i u Srbiji, već odavno „prošlo vreme“ za ispunjavanje obaveze da javnosti širom sveta omoguće saznanje o svim zločinima i svim dešavanjima iz 90-ih. Samo tako, agresivnim i opravdanim informativnim reciprocitetom, može se zaustaviti ustaljena praksa selektiranja žrtava rata, prema kojoj su zločini nad Srbima i dalje „navodni“. Podsećam vas i da jedna ili dve izostavljene reči, ili „minimalna“ izmena rečenog, ponekad može imati presudan značaj za smisao intervjua. A to je neprihvatljivo. Evo primera: Razgovor samnom ste završili ovim rečima:

Hvali nam se kako ima mnogo prijatelja Bošnjaka, i da kod običnih ljudi uživa simpatije te da ljude ne cijeni prema njihovoj etničkoj pripadnosti. Smatra da dijaspora država nastalih raspadom SFRJ može učiniti mnogo na pomirenju jer su, dodaje on, podjele i mržnja u matičnim državama još prejaki. Da se zakopaju ratne sjekire i smire strasti, Janić zagovara uhićenje i suđenje svih ratnih zločinaca, ma kako se zvali.

Šta je to, po vama, toliko posebno u Bošnjacima da vi njihov odnos prema meni vrednujete vise od odnosa koje imam sa pripadnicima drugih naroda? Kakva su to posebna svojstva kod vas, u odnosu na druge narode i ljude, da bi se neko, bilo ko, u ovom slučaju ja, hvalio prijateljstvom sa Bošnjacima? Sva prijateljstva, a posebno ona koja su postojala između Srba, Hrvata i Bošnjaka pre izbijanja građanskog rata i koja su se održala i opstala nasuprot svim strahotama, vredna su divljenja i pohvale. Zato bi mnogo korektnije bilo da ste napisali onako, kako zapravo i jeste: „Za pohvalu je da su mnoga prijateljstva sa Bošnjacima opstala. Kod običnih ljudi, Bošnjaka u Švedskoj, Nikola Janić je cenjen što je u više od 70 debata i TV programa na Švedskoj Televiziji, i u desetinama njegovih autorskih tekstova objavljenih u švedskoj štampi, iznosio istinu o dešavanjima srpskom narodu pri čemu nije napadao Bošnjake kao muslimane, ili umanjivao njihova stradanja. Nikada ljude ne cijeni prema njihovoj etničkoj pripadnosti. Smatra da dijaspora država nastalih raspadom SFRJ može učiniti mnogo na pomirenju jer su, dodaje on, podjele i mržnja u matičnim državama još prejaki. Da se zakopaju ratne sjekire i smire strasti, Janić zagovara uhićenje i suđenje svih ratnih zločinaca, ma kako se zvali ili kojoj etničkoj grupi ili veri pripadali.“

Verujem da bi unošenjem ovih, masnim slovima napisanih reči koje sam ja zaista izgovorio, doprineli nečemu što je egzistencijalno važno i potrebno svim entitetima u BiH, Federaciji i Republici Srpskoj. Nažalost, to niste učinili! Bez obzira na naša različita mišljenja i stavove, šaljem pozdrav uz verovanje da ćete shvatiti šta vodi zlu, a šta obostranom poštovanju.

Nikola Janić
, Izdavač i glavni urednik časopisa „Koreni“ (www.koreni.rs)

5 KOMENTARA

  1. Jeste, da smo u svakoj evropskoj zemlji imali barem po jednog Janića, slika o Srbima bi u tamošnjim medijima sigurno bila drugačija. Janić je svim srcem i dušom stao u odbranu srpskih interesa i ja ga zbog toga posebno uvažavam i poštujem.

  2. Pohvala za portal Koreni, na čelu gospodinom Janićem, koji na izuzetno objektivan način piše, izveštava i reaguje baš na način kako treba! Samo napred, bez cenzure!

  3. Koliko je Srba koji ovako trezveno reaguju kao gospodin Janic? Kada bi bio svaki desetohiljaditi Srbi kao on, koji bi digao svoj glas protv lazi i manilulisanja, sigurno bi nas vise postovali i cenili!

  4. Zapad ne zeli da prizna da su vecinom po sumama oko Srebrenice poginuli pripadnici formacijama Nasera Orica. Takodje ima puno slucajeva da su oni koji su kao ubijeni u srebrenici zive, u Danskoj, Svedtskoj i Norveskoj. Pogledajte dokumentarac koji je snimila norveska televizija i sve ce vam biti jasno: Nordic World AS : Sarajevo Ricochet. Videcete istinu Srebrenice.


    Sarajevo Rikoset (Sarajevo Ricochet) by Dobrilo

  5. Dobro ste primetili sve izreceno. Ma nema zapadu bolje teme od „srpskih zlocina“ u Bosni…muka, ali muuukaaaa mi je vise od tog proseravanja. Ah da oce taj Putin da im zabiberi corbu pa da je kusaju generacije zapadnjackih debila….

POSTAVI ODGOVOR

Unesite Vaš komentar
Molimo unesite vaše ime