Ovako su nam uništili omladinu

1
904

1144Ništa mi više nije jasno, a opet nisam toliko mator da bi me vreme tako kurvinski i bahato pregazilo, a biće da jeste?!

Klinke, moje, ćaletove princeze, do juče tročlana ekipa koja je zajedno opajala svaki muzej, izložbu, izletište, znamenitost, kafić, kafanu, a već danas sam nekako prevaziđen, „aut”, ne govorimo istim jezikom, ne živimo u istom svetu, jbt!

Nije ovo lament nad neminovnim – odrastaju i odlaze sa svojom ekipom, srećan sam zbog toga, već slovo o pošasti koja ih je progutala, generacijski, sve zajedno, postali su kao „deca kukuruza“ klanjajući se veri novog doba – virtuelnoj svakodnevici!
Životima im upravljaju nekakvi „jutjuberi”, zvezde ispraznosti i besmisla!

Da čovek sedne i upita ih za imena pet najznačajnijih pisaca, razmišljali bi pola sata, ali imena tih „gurua“ s tableta mogu da nabrajaju do prekosutra.

OK, svako vreme nosi neko svoje breme, shvatam i to, ali mi se čini da su se u ovom slučaju stvari opasno zajebano otrgle kontroli – decu nam deca uče životnim vrednostima, pravilima ponašanja, životnim prioritetima, samom životu, bre!

Ima neka Zoranah (sa nekoliko a ili h, nisam sasvim siguran), jedna od šamana ovog pokreta koji uglavnom korača unazada, devojka koja je od toga što snimi desetak minuta nekakvih gluposti kako se treba oblačiti, očešljati, piškiti, podrignuti, mirisati, smrdeti… napravila religiju, rekoh!

S takvom grozničavošću iščekuju svaki njen novi uradaka da se uplašim i same pomisli da im zabranim – verovatno bih dobio tablet posred čela, u najboljem slučaju!

Ona je tek jedna od mnogih, i ne, naravno da ne krivim to dete, naprotiv, ni od čega je napravila struku, životno zanimanje, „Vudstok“ današnje klinčadije, već krivim sebe što sam nemoćan da išta učinim i pokažem deci da kao i nekada sviće i smrakava se i ako Zoranah i njoj nalik ne kažu ili ne objasne kako bi trebalo da sviće i smrkava se!

Da Vas podsetimo:  Suština stvaranja Jugoslavije: ujedinjenje Srbije sa NARODIMA iz SHS

Daleko od toga da perem ruke od odgovornosti, apsolutno je na nama roditeljima, ali šta učiniti?!

Mogu da im zabranim sve, toliko još autoriteta imam, ali u tom slučaju ih osuđujem na progonstvo iz društva!

Zaista, ne preterujem, jer došlo je dotle da onaj ko nije u toku sa jutjub baljezgarijama nema šta da traži u vrzinom kolu i…
Pokušavam sa alternativom, ali to je tek hod po tankom ledu jer sistem jednostavno ne pruža alternativu, odgovara mu nacija zombiranih, slabomislećih i ustrojenih na slepi kolosek!

Jasno je meni oduvek bilo da će doći dan kada će lagano pustiti tatinu ručicu i krenuti nekim svojim putem, ništa normalnije od toga, ali nisam očekivao da će se otrgnuti i potrčati dok zbunjeno gledam u dve prazne šake koje su do malopre stiskale dve još manje…

Iskreno se plašim te pošasti jer nije to virus gripa, uhvati sve pa mene, ovo je postala zamena za život, a alternative nema!
Odgovoriti silom – nit želim, niti bih postigao efekat osim neželjenog, a pustiti da stvari idu svojim tokom i nadati se da će proći, e to je tek zabluda, jer put naših klinaca nije ni prtina već kredom iscrtana stazica na betonu…

Ponavljam, krivica nas roditelja jeste golema i nema tu zbora, ali sistem je taj koji ne dozvoljava da je ispravimo, jer on je ponudio mogućnost da ništa postane nešto, da prodavci magle postanu zvanični distributeri budućnosti, da generacije za nama jure u mestu umesto da nas laganim koracima prestižu, kako bi trebalo da je!

Borim se, dabome, ne pada mi na pamet da posustanem, ali kako ali sasečem jednu glavu nikne ih još sedam, pa nekako sebi sve više ličim na Sizifa koji je pustio da kamen kotrlja njega!

Da Vas podsetimo:  PORAZNO! Srednjoškolci u Mitrovici ništa ne znaju o ubistvima 8000 civila na čijim humkama se deca sankaju!

Ostaje mi još jedino da pokušam da se infiltriram među te budne spavače i nalik pomenutom devojčurku napravim šta slično, možda pod imenom Medaaaaahhhhh, pa da banem deci s ekrana i viknem: „Bu, život!“

Jbg, do juče smo bili ekipa snova, nas troje u divnim lutanjima gradom, a već danas sam zastareo model – ja na tabletama, one s tabletom, pa se ponekad i sretnemo, uglavnom kad treba da dopune to čudo, a punjača za mene nigde…

Mihailo Medenica

kaleidoskop-media.com

1 KOMENTAR

  1. Hm,hmm…Mihajlo, ti si srecan covek i ostao si pametan, zahvaljujuci sto si celav. Zamisli da nisi bio ? da te jure skojevci i da ti brane da budes „dete cveca“..“hipik“ pa da te sisaju..na sred ulice,da ti nedaju,da mrzis cevape, a volis hamburger od soje,,da ides u svet snova u dimu hasisa..? Nego, da budes clan „bibliotekeee“,da ides u pozoriste, Atelje 212, brojem hotelske sobe u Londonu,koju su, kolonijalizovali Karadjordjevici,u sred „komonvelta, kolonijalne Engleske“, sto nije poslo za rukom ni Mahatma Gandiju..“mirno spavaj nano“, i pazi, da tako celav, ne udaris u „strop“, tunela u sred mraka Zoranah Mihajlovic..

POSTAVI ODGOVOR

Unesite Vaš komentar
Molimo unesite vaše ime