Ovde novinarstvo više ne postoji

0
896

novineNovinar u Srbiji, danas…ne nikako! Jedna od najmanje plaćenih, najtraženijih ali istovremeno i najopasnijih profesija. U vremenu kada kažu da nikada nije bila jača cenzura medija, treba opstati kao novinar. Šta znači opstati, da li bi za novinarsku profesiju to značilo ostati politički nezavistan. Koliko je takvih u ovom trenutku u Srbiji. Čini mi se jako malo. Mnogi će se zapitati a zašto je to tako. A odgovor prvo treba potražiti u finasijama, tačnije u mizernim platama kojima su novinari plaćeni od strane poslodavaca u Srbiji. Prosečna plata novinara po šturim procenama je oko 25 hiljada dinara, a to su ljudi koji „nemaju radno vreme“ jer ni vest ne bira kada će se desiti. Za 25 hiljada dinara jedva obezbede hleb i mleko za mesec dana, a priča o nekakvom stilu života koji staje u tih 25 hiljada ima čvrstu osnovu kao kula od karata. Mnogi će reći da to nije istina, da to nije moguće, zato što ljudi ovu profesiju smatraju kao dobro plaćenu. Ali ne novinari ne žive u svili i kadifi, novinari u ovom trenutku žive u bedi i svi se bore da opstanu.

Možda pre priče o cenzuri medija, treba se pozabaviti položajem novinara u Srbiji. Ako je ikada ovde i postojalo dostojanstvo novinarske profesije, sada je i praktično ukinuto. Novinare nema ko da štiti. Političari sa njima brišu pod, privatnici takođe, fudbalski navijači im prete…nije ni čudo što sve više kvalitetnih novinara izlazi iz ove profesije. Prava novinara u Srbiji ugroženija su nego ikada jer vlasnici privatnih medija, u trci za komercijalnim sadržajem i zaradom po svaku cenu, u vreme finansijske krize otpuštaju zaposlene bez jasnih osnova. Medijski radnici se bore da zarade sa strane neki dinar kako bi prehranili porodice. Nemojte se čuditi zašto novinari uradi neki tekst za hiljadu dinara, koji možda nikada ne bi napisali da su plaćeni i da dobiju platu na vreme. Kao i svi mi moraju da prehrane sebe i porodicu, a ništa im drugo ne preostaje. Svako od nas bi se isto ponašao da se nađe u takvoj situaciji, samo neki hoće a neki neće da priznaju. Zašto se nikad niste zapitali vi koji štrajkujete, šta bi se desilo kada bi novinari u Srbiji štrajkovali, da li bi imao ko tu informaciju da prenese javnosti. Ti isti novinari uvek su tu kada treba objaviti vest da neka firma nije primila platu šest meseci, da radnicima nije uplaćeno zdravstveno osiguranje….od svih tih problema i informacija nemaju vremena da javnosti plasiraju u kakvom se položaju oni nalaze. Zato što najmanje vremena imaju za sebe.

Da Vas podsetimo:  Novi pravilnik o ocenjivanju: Lov na nastavnike ili rešenje?

Kažu da postoji sloboda medija u Srbiji, koliko je to tačno tek treba da se utvrdi. Poslednjih dana mnogi iz Evrope nas optužuju za cenzuru medija, mislim da ovde je upravo prisutna “latentna cenzura” medija koja se sprovodi kroz kontrolu finansijskog preživljavanja medija i novinara. Od toga nema bolje cenzure, samo se tako mogu usloviti novinari da pišu šta političari žele. Cenzura proizvodi autocenzuru kod novinara i to ne može jedno bez drugog.

Iz straha za vlastitu sigurnost, slobodu, poro¬di¬cu, ugodan ži¬vot ili goli život, urednici bi¬raju informacije i prećut¬ku¬ju one koje su „nezgodne“. Laž je da ova zemlja i državne institucije štite prava novinara. Jer kada se otkrije neka velika korupcijska afera, njihovi životi egzistencije ne vrede više ništa. Novinari i urednici su zato, uz veće ili manje opiranje, prihvatali cenzuru i autocenzuru kao svoju neizbežnu sudbinu. Tako će, po svoj prilici, biti i u doglednoj budućnosti. I kao što rekoh na početku, ovde novinarstvo više ne postoji!

Za Korene

Svetlana Simić

 

POSTAVI ODGOVOR

Unesite Vaš komentar
Molimo unesite vaše ime