Napori „novocrnogorskih“ ideologa da dokažu da Crnogorci i Srbi nemaju ništa zajedničko, te da tako naprave jasan otklon u odnosu na istorijsko i duhovno biće stare Crne Gore i iskopaju nepremostiv jaz između pravoslavnog dijela stanovništva – unaprijed su osuđeni na propast.
Čak i najistaknutiji „dvorski“ istoričar, prof. dr Živko Andrijašević, bivši savjetnik Mila Đukanovića za nacionalnu politiku, u jednom od svojih naučnih radova ističe da su se pravoslavni stanovnici Crne Gore, tj. naši preci, nesumnjivo osjećali i deklarisali kao Srbi.
U tom kontekstu, Andrijašević ocjenjuje i da je „dominacija srpske nacionalne svijesti u Crnogoraca nesporna do 1918. godine“!
Dok naši savremenici montenegrini pokušavaju da izmaštaju vlastitu istorijsku i kulturnu posebnost negacijom svega srpskog, valja napomenuti da je ne samo našim precima, već i strancima, bilo savršeno jasno da su Crnogorci dio srpskog nacionalnog korpusa.
I njemačka memorijabila u vrijeme Prvog balkanskog rata govori u prilog ovoj tvrdnji.
Na našu sreću, uspomena na Janka Vukotića i njegove div-junaake živi ne samo na njemačkim razglednicama, već i u narodnom sjećanju.
A dok je tako, ima nade da će nekad i „razvedriti više Gore Crne“.
Sve što je i laiku jasno negiraju samo medijski „trovači“-plaćenici, ministri i politički paraziti koji po ko zna koji put „rješavaju“ odavno riješena stambena pitanja, pristalice Miraševe NVO, režimski koncesionari i armija uhljeba.
Andrija Tomanović
Izvor: in4s.net
