Pamtimo li Stojadina Mirkovića?!

3
2417

Zvao se Stojadin Mirković. Godina- tek 19. Pitomo, pošteno i hrabro dete iz domaćinske i kućevne familije.

Opravili su ga otac i mater za vojsku te ’90. godine- valjalo je odslužiti domovini pa imanju, takav je vazda red bio u Srba, a Mirkovići, domaćini, rekoh, iz Gornje Leskovine više Valjeva…bilo ih je pod plodnom crnicom koliko i nad njom. Više je generacija palo po šančevima nego po njivama, za plugom…

Zvao se Stojadin Mirković! Imao je već 19 godina, momčina…imao je tek 19 godina, dete…dovoljno da preuzme imanje na težačke ruke kad se vrati iz armije, premalo da otac i majka preuzmu sanduk s onim što je ostalo od…

Pamtiš li ga Srbijo?!

Slabo, ako je sreće, a za sunčanih dana kakav je ovaj ni toliko…

Bio je samo Stojadin Mirković, vojnik, vojna pošta- Bjelovar, seljače iz zabiti više Valjeva, neke Leskovine, pod noktima vazda zemlje na koju težak zamiriše kako se rodi…

Bjelovar, 29. septembar 1991. godine! Divan dan za umiranje, još se leto koprcalo jeseni…dal je i u Gornjoj Leskovini bilo tako, mada planina je to, omrazi rano, teško se i uspeti kad udare vetrovi, a kamoli izneti sanduk s onim što je ostalo…

Pamtiš li ga Srbijo? Stojadina Mirkovića! Heroja tišine i senke.
Seljače, tvrdoglavo i neposlušno, more, ukopalo se to i ne mrda iako major komaduje driugačije!

Major Milan Tepić!

Zapovedio je vojsci da se skloni, da ga ostavi, da se sklone, da odrastu, ostare, al Stojadin ko Stojadin- „neposlušan“ na pretke, eno im krajputaša na Ceru, Kolubari…

Major je zapovedao, ali zaludu, nije imao kome, seljače kad nameri nešto pre će bukva uzmaći njemu nego što će je on zaobići…

Da Vas podsetimo:  VANREDNI IZBORI: POLITIČARI NA VLASTI SU STVORILI IDEALNO OKRUŽENJE DA VLADAJU BEZ IKAKVOG POLAGANJA RAČUNA

Bjelovar- 29. septembar 1991.- grad je zadrhtao od eksplozije!

Blag, sunčan dan je uzmakao ko da svanuo nije…

Bolje da nije, barem ne takav, danas bi Stojadin imao…pa sinu bi il kćeri možda spremao svadbeno ru’o…

Pamtimo li ga, Srbijo?!

Možda za ovako sunčanog dana, jednako divnog za umiranje, sećanja uglavnom!Nema veze, sutra je već novi dan- nova nafaka da zaboravimo Stojadina, jer heroja, Boogu hvala, imamo, baš kao i dovoljno dana da ih zaboravljamo…

Gedža je to, tvrdoglavo ko june, odbio komandu da odraste i ostari ali ne mari, tu smo mi a dok je nas stariće- sećanje, priča, zapis o jednom 29. septembru i nekom tamo Stojadinu Mirkoviću koji je u Bjelovaru stradao uz svog majora postavši- krajputaš pamćenja.

Mihailo Medenica

dvaujedan.wordpress.com

3 KOMENTARA

  1. Такви сељачићи и сељаци, тврдоглави као јунци, су исписали историју слободе. Јер нису они као градски свет, који може да се завуче и овамо и онамо, они морају да постоје и издрже на земљи, како год да је. Србија не треба да их се сећа због њих – њима то не треба – него због себе.

    А одакле Стојадину толико срце кажу топлина и људскост које и сад незадрживо зраче са лица његове мајке.

POSTAVI ODGOVOR

Unesite Vaš komentar
Molimo unesite vaše ime