Pendrek srbovanja

0
1749
Foto: Printscreen

Ispostavilo se da je Sorabija zemlja u kojoj mogu nedostajati kiseonik, maske, rukavice, respratori, ali suzavca i pendreka uvek ima izobilno. Prvo se kupi najvažnije, a ostalo koliko pretekne.

Opet, Sorabi će opet propustiti da nauče ove ozbiljne i velike lekcije:

1. Policajci možda jesu Srbi, ali policija nije narod.
Policija je planeta za sebe i što se pre to razume, pre će se smanjiti bol u leđima. U Francuskoj policija bije one mesecima, bije i drugde i niko, osim Soraba, ne viče da je policija narod. Sorabima je promaklo da im ni vojska više nije narod, nego pomoćna jedinica Garde Ohaja.

2. Ustanak ne počinje kad se dvesta-trista ljudi zatekne ispred Skupštine. Ovo je deseti ustanak ove godine, ajd malo da odmorimo, izgubiće se na ozbiljnosti.

3. Policija nije narod, a nije mi jasno zašto su deonstranti „narod“? Srpski narod je heterogen, u njemu ne žive samo protivnici Vučića, niti samo pristalice, niti je to kriterijum ko je narod, a ko ne.

4. Moguće je da stranci ovim demonstracijama malo opominju Vučića, daju mu gas pre pregovora sa Šiptarima, a možda je i nešto drugo. Iako ostavljaju utisak spontanosti, ove demnstracije, kao i svake druge, to nisu. One su spontane za onoga ko je došao posle dva sata, ali nisu za onu grupu koja je prva došla, ona je dovedena. Situacija je sve vreme bila kontrolisana i dozirana na obe strane.

5. Organizovanje 5. oktobra je koštalo stotine miliona dolara, radjene su obuke, podmićivani visoki oficiri vojske i policije i jedva je uspeo. Odakle nekom ideja da će da par hiljada demonstanata spontano da sruši Vučića? Onako, bez troška ikakvog? On ima 40 000 policajaca, a srušiće ga dve hiljade navijača?

6. Moguće je i da se testira reakcija policije, odnosno lojalnost policije Vučiću. Ona, naime, mora da bude lojalna strancima, a ne njemu. Kad mu zatreba pomoć od policije, on mora da cvili za nju, a ne da naređuje. Tačnije: dok je frka, da cvili, a sutra, u Informeru, da naređuje. Demonstracije je zaista dočekala mala grupa policajaca i nekako je pojačanje sporo priticalo. Na kraju je priteklo, ali je Vučić morao nekog da izmoli za to.

7. Nikad mi neće biti jasno zašto se performansi izvode ispred Skupštine, ili Vlade? Tu vlast nije ranjiva. Neka simbolika, šta li? Prirodna težnja demonstranata bi bila da uđu u RTS i emituju svoju priču, ili da odu ispred neke zapadne ambasade i da skandiraju „Vežite vašeg kera“, ili tako nešto. Drugde je besmisleno i čim vidim da neko skače ispred Skupštine, znam da nije doveden da obara vlast, već da se koristi kao sredstvo da se priitisne vlast.

8. U krajnjem zbiru, međutim, Vučić neće propevati. Dok ne počne prebijanje, dok se medijskim manipulacijama vrši posao, dotle je vlast u belom odelu. Kad počnu pendreci da sevaju, proviri guza, ogoli se priroda sistema. Čak ni zagrižene pristalice vlasti ne vole da gledaju kako im policija bije decu. Istina, od kad su kod Slobe počeli da sevaju pendrecii, pa dok nije pao s vlasti, prošlo je mnogo godiina, ali je Sloba imao nasledje onog sistema. Vučić je jedan mobilni, lako rasklopivi balkanski autokrata, koga stranci mogu da promene i bez demonstranata. Ova situacija je veoma neprijatna za Vučića jer, ako se ova tuča bude ponavljala, stancima će, u nekoom trenutku, biti primamljivo da ga oteraju i da dovedu nekog njemu nalik, da simuliraju „novi početak“, radjanje demokratije i ta sranja. On može da izdrži 1 od 5 miiona, može i stotinu klovnova ispred Skuštine i sve ove što imaju svoje skupštine, koje samo čekaju priznanje „svih“ svetskih država, ali tuču, na dugi rok, ne može i zato će gledati da, koliko danas, korumpira vodje protesta. Ko ne veruje, setite se samo studenata: pre tri dana su skakali, danas se toga niko više ni ne seća.

9. Vučić mora da hendluje ovo sranje sa demonstracijama, ali SAMO PRED SVOJIM PRISTALICAMA, a ne pred svima, što i nije neki naročito težak zadatak. Može da im kaže da je ovo naredjeno sa Sirijusa B preko Đilasa i oni će verovati. Zbog raznih portala, koji su pošast interneta i jutjuba, Sorabi znaju gde je Sirijus, kako komunicira s Rtnjem, ali ne znaju gde je Aleksinac, recimo. On će biti stožer carstva svetla protiv carstvv tame, na čelu sa Đilasoom i gramziva rulja će to progutati kao od šale. Ovde je on, preko dirigovanih medija, gospodar 90% istine, a onih 10% dele dundjeri i deretićii. Drugim rečima, glas razuma ne postoji. Ove demonstracije ne mogu ni medijski da se eksploatišu od strane simpatizera. Ili će biti proglašeni huliganima na velikimm medijima, ili će ih obesmisliti na patriotsko-šatriotskim. Čim im uvale Sirijus i masone, propali su, a hoće siigurno.

Da Vas podsetimo:  NEMAC ZBOG ŽIVANE DOŠAO NA SELO: “Ja sam danas 70 odsto Srbin i obožavam ovu zemlju!”

(08. 07. 2020.)

Stalno se ponavlja otužna priča o našoj zlatnoj policiji, koja se ponavlja pri svakoj njenoj intervenciji i pokazuje da se i sami vlastodršci plaše murije i da joj podilaze, što znači da je ne kontrolišu, nego njenu upotrebu moraju ponizno da izmole od stranaca.

Naš pub ima platu kao lekar opšte prakse, a žandar kao hirurg, tako da žaljenje policije, u materijalnom smislu, nije umesno.

Drugo: niko, koliko je meni poznato, niko nije silom oodveden u policiju, nego je sam izabrao da to radi.

Treće: Ako imamo nešto što je opremljeno na svetskom nivou, to nisu škole i bolnice, nego policija. Titov, diktatorov milicajac, nije imao nikakvu opremu, vozio je Fiću, kasije Stojadina, ali je uživao, iako je bio brutalan i sirov, poverenje naroda, jer nije petljao s lopovima.

Danas je policija, to znaju i oni sami, u dobrom delu korumpirana, lenja (sav posao obavlja 20% uglavnom sredovečnih policajaca), kadriranje je očajno, a privilegije i plate daleko nadmašuju društvenu korist od policije.. Da se sutra ukine policija, jedva da bi ko primetio, samo bi život lopova i dilera na ulici postao jevtin.

Ovo ne govorim zato što mi je žao demonstranata: svako se bori za svoje ciljeve i to košta. Tukla bi ih i američka policija.

Opet, kuknjava Nešina kako demonstranti uništavaju našu imovinu je odurna: mi više nemamo našu imovinu. Našu imovinu imate vi, ovo je veseli kapitalizam. Mi smo gulanferi, što kažu babe. Policija čuva vašu imovinu. Naročito volim kad milioneri drže moralne vakele sirotinji i kad se bore za njena prava.

Ipak, najveće blago Neše i Vučka nisu vile, lova, mali avioni i vinski podrumi, već praznoglava glasačka gomila baš te nesrećne sirotinje i izvetrelih staraca sa Stokholmskim sindromom.

(09. 07. 2020.)

Sorabi su, u velikom procentu, bez obzira kojoj političkoj struji naginju, rođeni lažovi i mitomani, a još i lako upadaju u egzaltaciju.

Šta znači fraza: „Policija bije narod“!? Kad je pa nekog drugog i tukla? Svaka policija na ovom svetu bije svoj narod. Osim hrvatske, ona bije i Avganistance.

Šta znači: „Policija nikad ovako brutalno nije prebijala“? To je direktna laž. Ko se seća devedesetih, taj zna da je ova policija kamilica u odnosu na Slobinu. Uvek neko nadrlja, ali u ono vreme su bila sistematska prebijanja i na ulici, i u stanicama. Ona policija, DOS-ovska, tokom Sablje, sa umišljajem je prebila hiljade ljudi i to ne jednom sa fatalnim ishodom.

Ne razumem zašto bi patriotska laž, srpska laž, bila bolja od proevropske i kosmopolitske laži? Po čemu smo mi, ako lažemo, bolji od Vučića? Zato što, kao iskreni Sorabi, imamo pravo da lažemo, a on nema?

„Narod“? Svako mu daje definiciju kako mu se hoće. Za Vučićevu bagru, narod su oni, a svi drugi su huligaani. Za iskrene Sorabe, folirante i manekene pravoslavlja, oni su sami narod, a ostali nisu, nego su ovce. U tome se uočava fatalna konstrukciona mana svih popravljača Srbije: oni ne žele suštinske promene, već samo da sednu na mesto ovih danas, pa da sad lažu oni, a ne Vučić.

To je put „u ništa“.

Da Vas podsetimo:  Životni standard i kupovna moć u Srbiji 2013-2023: jesmo li zaista u zlatnom dobu?

(09. 07. 2020.)

Vučić je definitivno prebrodio krizu.

Slušaćete lelemude kako objašnjavaju kako je ovo početak njegovog kraja, ali je on sebi posao već odradio. Američka ambasada je izrazila zabrinutost zbog napada na policiju, što će reći da je Aca Srbin istrgovao i da će biti veoma fleksibilan u pregovorima u Parizu, a gazde će mu, u kontru, skinuti s grbače demonstrante. I to ne sve – samo one radikalne, dok će policija omlatiti ruzmarine koji dolaze da pobede strah.

Opet ćemo ispasti smešni.

Đole Balašević bi rekao: Na barikadama su uvek najbrži, ali ne i najmudriji.

(09. 07. 2020.)

Ovi mamlazi, koji sede po ulicama, toliko su plitki da čak i ne znaju kad je gotovo, kad je nešto propalo. Sad će danima da izvode performanse, da se takmiče u uljudnosti i normalnosti i da sami izbacuju radiklane elemente sa demonstrcija, umesto da to radi policija, kao svuda u svetu (osim kod Eskima i Bušmana). Nama policija treba samo dan-dva, posle toga sami demonstranti, u strahu od pendreka, postaju policajci.

Sad ‘e danima da nas kilave svojim oslobađanjem od straha, jer ih COVID sprečava da odu na more.

***

Ne čudi me što su protesti propali – da bi uspeli potrebna je ogromna logistika, kao 5. oktobra – ali čudi brzina kojom su slomljeni. Dva dana kasnije i protesti opet počinju zaklinjanjem policiji da neće biti nasilja. Pubovi konačno mogu da odu da odspavaju, da jedu nešto toplo i da vide Zlatibor, ili neku banju.

Opet će sedeti na besmislenim mestima, u besmisleno vreme, baš onako kako je policija planirala i to će još zvati svojom slobodom i misliće za sebe da su avangarda zato što rade gluposti. Ni saobraćaj neće zatvoriti kako treba.

Savet za bistriju decu: demonstracije su ili efikasne, ili postaju takmičenje u tome ko je više civilizovan, normalan, pristojan itd. Vi se takmičite u pogrešnoj disciplini.

(10. 07. 2020.)

Priča Nebojša Jevrić, jedan od najvećih srpskih novinara svih vremena, kako je rekao babi svojoj, staroj Crnogorki, da ide u Novi Sad da, neke 1987-88. godine, ruši „foteljaše“, kako su nazvani autonomaši iz vojvođanskog rukovodstva, na čelu sa Krunićem.

Baba mu je na to rekla: „A što, ovi novi će ti sjedjet na panju“?

To je najdublja tajna svih društvenih promena, tajna nedostupna prosečnim mozgovima. Ti i takvi mozgovi ne shvataju da je politički sistem, sa svim svojim agregatima, omeđen epohom, stanjem duhova i ljudskim materijalom od koga je sazdan jedan narod.

Baš zato, ne mogu sebe da nateram da stanem na stranu niti demonstranata, niti policije, niti sistema, a pogotovu ne na stranu one bagre koja se češe o SNS. Ono što je očigledno je da svaka od tih grupa sebe zove srpskim narodom, monopolišući taj naziv i uskraćujući pravo svima drugima da i oni budu srpski narod. Ne tako davno, gledajući iz persektive mog, sad već dugog života, etnički Hrvat Šešelj je maltene izdavao sertifikate ko je Srbin, a ko ne. Danas to rade razne budalčine sa ikonama i slikom Draže, koju će dogodine – pogađate – odneti u Prizren. Zlosrećni drugosrbijanci misle da je pravi pripadnik srpskog naroda onaj ko ima mali rančić i flašicu vode u ruci i ko se pričešćuje koka-kolom i hamburgerom u Meku (Starbucks, fensi splavovi i restorani s majmunskim podočnjacima na meniju, na Tajlandu itd… statusni simbol odaberite sami).

Policija je, u celoj stvari, najdemokratskija institucija, jer bije sve podjednako, i one sa ikonama, i one sa rančićima, čak i malinare. Oni pendrekom po leđima ispisuju na leđima povelju o jednakosti srpskog naroda.

Srpski narod nije nešto opipljivo i homogeno, on je apstrakcija, koja se jednom javi kroz Brankovića, jednom kroz Obilića, jednom kroz Anu Brnabić, jednom kroz Teslu, jednom kroz Vučića, jednom kroz Kodža Miloša. I sve je to srpski narod. I taj pandur, koji lomi koske, nije ni po čemu različit od 80% Soraba, i oni bi na njegovom mestu isto postupali. On, taj pub, gleda svoja posla, svoju platicu, kao i univerzitetski profesor, plemeniti starci iz SANU, koji kenjaju gurabije, nindže iz SPC koje ravnodušno posmatraju zbivanja, samo dok njima curka. Takvi su i lekari, šalterski službenici, prosvetari… Svi samo rade svoj posao, kao i oni koji su osuđeni u Nirnbergu. U Nirnbergu nije suđeno – ko ume da vidi – ratnim zločincima, nego službeničkoj životnoj filozofiji, koja je uvek i svuda ista. „Mi samo izvršavamo naređenja!“ – to je poklič svakog budžetlije, ili uhljeba, kako to Hrvati duhovito kažu. Lekari daju neispitane vakcine deci, vrše hiljade abortusa, ispunjavaju protokole, čak i kad znaju da je to štetno za pacijente. Po čemu se, onda, razlikuju od pubova? Više su ljudi ubili lekari, nego pubovi. Prosvetni radnici vam decu pretvaraju u male janjičare, u zombije koji hipnotiisani sede pred ekranom i…pa i oni samo rade svoj posao i čuvaju platicu.

Da Vas podsetimo:  Naivni Srbi stvorili montruma pod nazivom Hrvatska

I ovi što skaču ipsred Skupštine su, u velikoj većini, uzeli 100 jura iz bele Vučićeve ručice i našli su izgovor i opravdanje za to. Nisu uspeli da nađu ni jedan razlog da ne uzmu. I oni će da mi menjaju svet, a nisu uspeli da se uzdrže da iz ruke upropastitelja srpskog naroda i države ne uzmu 100 pišljivih jura, koje im je već izvukao iz džepa.

Dakle, na obe strane barikade stoji isti ljudski materijal, samo što se ponekad naruši ekvilibrijum, pa to izgleda kao nekakva borba za vrli, novi svet. Niko ne misli, ni ovi ikonaši, ni ovi sa rančićima da sutra, ako uzmu vlast, ukinu policiju, već samo vidi kako će ona tad da bije njihove neistomišljenike.

Ovo je samo borba za prepakivanje jednog i istog, bez ikakve zamene kvaliteta, pa je samim tim i besmislena. Besmislena je i zato što policija kontroliše dobar deo vođa protesta, udarne grupe, kao i lidere opozicije. Svako ko misli da će neki „narod“ smeniti vlast, sam, bez tuđih miliona i logistike, ima kod mene opkladu. Takav primer ne postoji u srpskoj istoriji.

(12. 07. 2020.)

U Srbiji ima oko 45 000 zaposlenih u policiji. Na ulicu, verovatno, ne mogu da isteraju više od 25 000, a onda tih 25 000 moraju da dele, ako je gusto, na dve smene koje rade po 12 sati i jednu koja odmara. Dakle, u jednom trenutku, na ulice Srbije, može da se izvede 8 000 policajaca i to na relativno kratak rok, dok ne popadaju od umora. Srbija ima 80 000 kvadratnih kilometara, dakle može se izvesti jedan pub na deset kvadratnih kilometara. Pošto on ne ide sam ni u klozet, nego mora imati bar jedan vod stacioniran negde, taj vod bi morao da pokriva oko 300 kvadratnih kilometara, ili prostor od 16×17 kilometara. Beznadežno.

Može i drugačije. Srbija ima oko 170 gradova i gradića, što znači da bi policija, u slučaju širih, ne nužno i velikih nemira, da se razvuče na 170 tačaka. Onih 8 000 bi moralo da se podeli na grupe od 45 policajaca, što je sasvim nedovoljno, pogotovu što vi u Beogradu, Nišu, Novom Sadu i još desetak većih gradova, možete da protestujete na pedeset tačaka.

Misterija je, dakle, zašto se uporno demonstrira samo na nekoliko mesta u Srbiji i to uvek na jednom mestu po gradu? Čak i to je napor za policiju i sad – na ovo obratite pažnju – počinje da se čuje poklik: SVI U BEOGRAD! A šta policiji, zapravo, najviše odgovara, šta je najlakše kontrolisati? Pa jedan protest, ma koliki bio. I, kad čujete naše mudrosere iz opozicije i vođe protesta da urlaju: SVI U BEOGRAD, nemojte da imate dilemu ko ih kontroliše.

Ne računam one budale koje se primaju na parole, ne uključujući mozak.

P.S. Beograd je jedini pokriven kamerama za prepoznavanje lica, zato – SVI U BEOGRAD!

(12. 07. 2020.)

Ovaj članak predstavlja kompilaciju Milenkovićevih objava na društvenoj mreži, povodom aktuelnih zbivanja na ulicama srpskih gradova…

Milan Milenković
Izvor: milanmilankovic.com

POSTAVI ODGOVOR

Unesite Vaš komentar
Molimo unesite vaše ime