Peticija (o ugroženim medijskim slobodama u Srbiji)

1
1392

oljaPotpisao sam Proglas NUNS-a o medijskim slobodama u Srbiji i to je, koliko se sećam, tek druga peticija u mom životu. Prvu sam potpisao još početkom osamdesetih kao brucoš FPN-a zahtevajući slobodu za Vojislava Šešelja. Kupovali smo u formi skripte i njegovo „Šta da se radi“, novac je išao za doktorovu odbranu. Kasnije sam u ogledalu umesto svog lika godinama gledao magarca sa povelikim i sve većim ušima pa sam se klonio peticionašenja. Hrabrije mi je delovalo da kad imam gde napišem i potpišem šta mislim, računao sam da je bolje da sam sebe zloupotrebim nego da to čine drugi. Uostalom „kaićizam“ i „lukovićizam“ nikad ne spavaju, kad te majstori traže i čekaju u zasedi uvek te nađu, ko ne veruje nek pita Olju ili Sarapu. Ali ne žalim se, sam sam birao. Prijatelje sam uglavnom sticao slučajno, neprijatelje uvek planski i namerno.

Elem, ovaj put sam se odlučio da potpišem, nek ide život, nek ponovo rastu magareće uši. Žao bi mi, iz higijenskih razloga, bilo da se moje ime nađe uz imena nekih revolucionarnih bardova ulizičkog novinarstva, mislim prevashodno na one asove koji veruju da su petog oktobra dali tako lepe golove da posle toga više nikada ne moraju da oznoje profesionalni novinarski dres. One što su na borbi protiv Miloševića pod parolom „lova nama, sloboda narodu“ stekli i ime i imetak, a danas ćute sakriveni iza paravana menadžmenta i viših državnih interesa, jer kobajagi, o medijskim neslobodama se u Srbiji govori tendenciozno samo kad treba osujetiti neku Vučićevu genijalnu političku doktrinu i kad Zapad hoće da ukori Vladu Srbije zbog, opet kobajagi, proruskog stava.

Istina, ovaj proglas je mogao biti napisan i pre tri ili pet godina, ne bi mu autori imaliB92-UtisakNedelje01072012988-686 mnogo šta sada dodavati, mogao je dodirnuti i materijalni status novinara u Srbiji, mogao je zakačiti i netrasparentnost vlasnišva u medijima, mogla je poneka i na adresu „kolega“ koji mudro ćute i seire nad sudbinom ukinutih, otpuštenih, obespravljenih. Ali i ovakav – kakav je, proglas je važan esnafski dokument, pogotovo važan ako se ukrsti i arhivira zajedno sa izjavom Zorana Babića, šefa poslaničke grupe SNS-a u Skupštini Srbije. Babić je naime, na najavu oštrih ocena u izveštaju Evropske komisije o napretku Srbije na putu evrointegracija kad je reč o medijskim slobodama rekao da „što se tiče slobode medija, mislim da Srbija napreduje, kao što napredujemo u borbi protiv korupcije i kriminala“.

Da Vas podsetimo:  VJT statistika napada na novinare od 2016. do kraja januara 2024.

Evropljani ne misle tako i ocenjuju da je u Srbiji došlo do pogoršanja implementacije medijskih sloboda i slobode izražavanja, da jača tendencija autocenzure u kombinaciji sa nepoželjnim uticajem na uređivačku politiku u medijima.

E sad, nije novost da Babić ne zna o čemu priča, nego pojma nema ni o onom što prećutkuje. Stavljanje većinskog dela demokratske javnosti na „ignore“ i sprdanje sa zdravim razumom svih onih koji ne sriču dok čitaju karta je u jednom pravcu ma koliku podršku danas u biračkom telu uživali. Tačnije bi bilo da je rekao da napreduju u borbi protiv korupcije, kriminala i slobodnih medija. Kad su mediji u pitanju rezultati borbe vide se najbolje.

Bilo kako bilo, uveren sam da je po javni interes danas pogubnije ćutanje Verana Matića i informativne redakcije „Devedeset dvojke“ od svakog teksta u Informeru ili Kuriru, od svakog TV treša Željka Mitrovića.

Stojan Drčelić

Dvaujedan

1 KOMENTAR

POSTAVI ODGOVOR

Unesite Vaš komentar
Molimo unesite vaše ime