Pismo broju 6

1
1071
Foto: printscreen

,,Ovo je mudrost. Ko ima um neka izračuna broj zveri, jer je čovekov broj. A njen je broj šesto šezdeset šest,, (Jovanovo Otkrovenje)

***  

Svemogući, nemam mudrost ali imam temelj sabiranja, kao i dušu koja se sapliće od sve što si nam posekao. 

Zbirni broj tvog imena i prezimane je 6. 

Jovanovo Otkrovenje proriče dolazak moćnog čoveka koji će gospodariti svetom. Moja otadzbina za mene je bila svet, i ti si njome zagospodario.

U Jovanovom Otkrovenju se dalje kaze, da će u rukama tog čoveka biti politika, ekonomija i religija. Danas je u tvojim rukama medicina i ključevi bukagija u koje si nas okovao kontrolisanim policijskim časom. Jer eto, ti više brineš o našim životima od nas samih. Tvoj imuni sistem je neprobojan. Korona virus je bio u tvojoj neposrednoj blizini, u jagnjetu tvom, tako bar ti kažeš, i ima onih koji ti veruju, ali sebe nisi satvio u bukagije. Narod si zaključao zbog nedostatka imuniteta, jer da su ga imali ti nebi bio vladar naših koraka.

Dalje nam Jovanovo Otkrovenje opisuje moćnika, i kaže da će ga svi narodi prihvatiti kao ,,spasitelja,, čovečanstva i svi će mu se klanjati kao nekome ko je viši od čoveka. Svako tvoje obraćanje zaključanom narodu izlazi iz tvog nadJA. Glas ti izgubi notu, pogled utone u močvarnu dubinu, crte lica ti se formiraju u izabranika koji će nad humkom održati poslednji govor, i tom sivom predstavom teraš nas da poverujemo da si ti taj spasitelj. Dok nas držiš u bukagijama, i brineš da se ne zarazimo ako nas pustiš na slobodu, ti slobodno letiš od grada do grada, deliš nesebično ono što si uzeo od naših usta ili zadužio što ni naši unuci neće moći platiti, i posle nas tvoji saradnici kore kako ti nismo klanjali kao spasitelju, već smo iza rešetaka, siti i polusiti, tačni i već skoro netačni, u nozdrvama osetili miris tvoje spasiteljske kampanje. 

Ispada da smo te prihvatili kao spasitelja, jer poput predaka, disciplinovano koračamo ka karantinu, kao nekada oni ka Jasenovcu. Aplaudiramo sa balkona lekarima, onim istim, ili sličnim, kojima smo bez Korone davali mito da nas pregledaju i ne odlože u fasciklu dolaska na red posle tri meseca. Aplaudiramo zatočeni. Iz tog zatočeništva pružamo ruke ka slobodi kao i zatočenici što su iz vagona straha i poraza pruzali ruke tražeći snagu u dodirnutom vazduhu, životu van zatočeništva. 

Zaključao si nam roditelje, bake i deke, jer su ti oni, u zalasku svojih umnih funkcija, najviše verovali. U tom zalasku, njihov um se vratio u detinjstvo, u to nevino i naivno doba kada im svaka pričana bajka deluje kao stvarna mekoća pamuka i čista belina. Jer znaš, kada ih pustiš na slobodu, poput blaženih dečijih ručica zaokružiće tvoj lični broj.

Da Vas podsetimo:  OD PONAVLJANJA NEMA VAJDE, AKO PONAVLJAČ OSTAJE PONAVLJAČ...

Jovanovo Otrkovenje kaže da će moćni vodja uvesti poseban sistem kontrole, kao što si ti uveo onlajn nastavu i sudstvo. Onu istu nastavu koju nisi hteo da prekineš zatvaranjem škola, jer si se tada arogantno smejao virusu kog si smatrao većim šarlatanom od šarlatana koje si okupio da nam tumače ,,šarlatanski,, virus. Ono isto sudstvo koje sada radi na o ruk=gotovo i presudjeno, a pre karantina se razvlačilo kao kišna glista dok narod ne zaboravi, dok predmet ne zastari, dok kriminalac ne postane nedodirljiv jahač a žrtva zec u rupi nemoći. 

Šta bih ti još napisala, robovlasniče moje otadzbine? Nisam se povinovala tvojoj naredbi iz poštovanja prema tebi, već iz želje da ne kušam virus u čiju prirodnost ne verujem, jer i broj njegovog imena je 6, da od sebe zaštitim narod oko sebe. 

Nisam se uplašila zatočeništva u kom moram bitisati dok bitiše tvoje spasiteljstvo. Ne iz razloga što ne znam za strahovladu, već iz gena koji je vlasnik mog bića. 

Poveriću ti taj gen. Od palete spsobnosti da budeš ekspert u svim umnim granama, oštećen si za spoznaju duša naših predaka.

Moja baka je izrodila 12. dece na teritoriji koja nosi simbol slova U. U ratnom vihoru više je sa svojom decom bila u zbegu i memli pećina nego na svom ognjištu. Kad god je nemoćan narod tražio spas u pećinama, ona je uvek moćno svoje stado gurala na dno pećine. Formula njenog majčinstva je bila, ako zlotvor otkrije pećinu, dok dodje do njenog stada ona će ih sama svojim prstima zadaviti ali ih neće zverima u čeljusti dati. 

Moj otac je bio sedmi po rodjenju. Sem onih koje je još uvek na usahlim dojkama držala, svi su znali zašto ih sabija na dno pećine. Moj otac bi uvek istupio pred nju račima dečaka od pet godina ,,Mater, od mene prvog kreni, možda ih neko spreči da nas kolju, tako ću spasiti braću i sestre,,. 

Taj gen u meni se ne boji zatočeništva, ali mu pristupam disciplinovano ako taj ,,šarlatanski,, virus kako ste ga opisivali ti i tvoji odabrani, odabere mene da sačuvam one oko mene.

Da Vas podsetimo:  Svako da radi svoj posao

Vojska tvoje propagande neumorno nam saopštava ,,Još dve nedelje su ključne,,…sa tvojom uvedenom promenom u izveštaju ,,Posle Vaskrsa će doći do jenjavanja virusa,,…pitam se kako to znate, kada vas virus obmanjuje kao kameleon, kada vam beži kao loptica skočica.

Dok šetam zatočena izmedju leve i desne strane žive ograde mog šumskog zatočeništva, i posmatram razigranost veverica na grani, igru leptira na maslačku, nadmetanje mačke i mačora, vučice koja ih pojuri da ne zaborave ko je gazda prostora, dok gledam let sokola ili orla, daleko je da bih znala čija su to tako moćno raširena krila, dok se borim sa najezdom bubamara koje nisu sa našeg podneblja, žalim za satnicom kad smo lupali u 20 h u šerpe. Bila je to komočna balkonska scena. Žalim za periodom NAT-o agresije. Bio je to period najlepšeg narodnog jedinstva. Šetali smo slobodno. Pevali smo na trgovima. Roštiljali pred ulazima. Sirenu za vazdušnu opasnost smo doživljavali bez stresa, poput školskog zvona da je vreme da udjemo u učionice. Pre nego se sirena oglasi, verni psi su nam svojim lavežom najavljivali da je došlo vreme da udjemo u svoje domove. 

Tvoj policijski čas mi je teži od uranijuma koji nam je agresor posejao. Sa uranijumom smo bili načisto. Nije nam nepoznat. Znali smo da će sa njim u nama biti tako i tako. Sa tobom i tvojim policijskim časom ne znamo šta će sa nama sutra biti. Uranijum u nama nije vlasnik nas, već strano ,,telo,, u našem telu. Na njega gledamo kao na nezvanog gosta, ignor dok ne kucne čas izrade bilansa. Tvoje ,,spasiteljstvo,, je žig na nama. Bez tvoje dozvole nećemo moći ni udahnuti, ni izdahnuti. 

Ovim eksperimentom pod policijskim časom dobio si ono u šta nisi ni sumnjao a to je, kad udariš štapom sile, disciplinovano ćemo krenuti iza rešetaka zatočeništva kao i naši pretci što su ćutke koračali u koloni ka logoru života bez života. Bez pružene sile postaćeš gospodar naših pora.

Jer znam, na žalost, sirpski umovi su isprani, srpske duše su poderane, dug je period gnjilog bitisanja od raspada Jugoslavije do tvog policijskog časa, kad srbadiju pustiš na slobodu, stvaran i režiran broj zombija zaokružiće tvoj broj.

***  

Zašto me ne može pokoriti zatočeništvo u koje si me sabio? 

Ja sam pokušala sve ispravno da uradim. Život mi je prošao da radim ispravne stvari. Niko nije kupio zamnom. Nisam imala pravo da u životu budem nepromišljena. Radnička ruka me je čelično držala na ispravnom putu. Sa svakim žuljem na očevoj ruci ja sam brže odrastala. Da bi otac imao manje žuljeva, majka manje tereta na ledjima, braća intelektualnu budućnost, ja sam savesno odrastala. Da krv predaka nije uzaludno prolivena, ja sam odlučno odrastala. 

Da Vas podsetimo:  ŠTO JE VAŽNIJA DRUŠTVENA ULOGA, VEĆA SU I OČEKIVANJA OD NJENOG IMAOCA...

Ja sam za jednu noć svoje odrastanje zaokružila. Sa svojih 30 godina i dve nemoćne dečije ručice u mojim rukama kada se raspala Jugoslavija. Kada se bratstvo i jedinstvo pretvorilo u bojno poprište. Kada je iz tvog matičnog ureda izlazila huščkačka parola nesalomljive Srbije. Kada se vodila politika zbog koje smo sve izgubili, teritorije, dostojanstvo, obraz, čast i došli u geto u kom nas sada ti edukativno ispiraš i curimo u nepovrat kao i pesak iz peščanog sata. 

Ja sam život posvetila otadzbini. Vladari su se menjali. Greške sejali, ja sam te greške morala kupiti. Vladari su vatru bljuvali, ja sam knedle gutala i po tim žeravicama hodala. 

Zašto mi period ropstva ništa ne znači, kao što mi neće značiti ni sloboda u koju ćeš nas u jednom trenutku pustiti? Zato što ćeš nam tražiti račun. Koji račun odmetnuti sine? Za ovo i ono pre ovoga ili za ono što mu još miris i zvuk ne znamo? 

Kažeš duša te boli da nas Korona virus ne pokosi, pa nas zato držiš zarobljene. Mene odbegli sine boli mnogo više. Cepa se kao izlizano platno, da ne dočekam da gledam svoje potomstvo na slobodi bez slobode. Svoju otadzbinu kao livadu posle apokalipse. 

Sa ustavom bez Ustava, držiš korbač nad mojom otadzbinom, i narodom čiji sam život i ja, ali ja opet više verujem u milost i pravdu, ljubav Korona virusa nego u tvoje spasiteljstvo, iako vam je broj 6 zajednički broj.

*** 

Vojvoda Stepa Stepanović, odlučio se za vojnu karijeru iz samo jednog razloga ,,Samo vojnik može izvojevati mesto njegovom narodu na koje on ima pravo,,. 

Nije stajao ni ispred vojske, ni ispred naroda. Kao vojskovodja stajao je samo ispred neprijatelja za svoju vojsku i svoj narod. A ti, odbegli sine, šta je bio cilj tvoje odluke da postaneš ,,spasitelj,, naroda? 

Da li vojskovodja, spasitelj, drzi svoj narod u ropstvu i bez treptaja spiralno guli kožu sa njega kao što se u dokolici guli jabuka?

Ovo što ti radiš radi slabić nad žrtvom. Svoj strah hrani strahom žrtve. Ovo što ti radiš radiš ne radi dobronamernik.

Marija Grubjašić

1 KOMENTAR

  1. Na papinom prestolu piše “VICARIIVS FILII DEI” što znači “namesnik sina Božjega”, tj. namjesnik Isusov. Prvi je bio sv. Petar koji je utemeljio crkvu i ujedno bio prvi papa.

    VICARIIVS FILII DEI cini broj 666.
    Sto odgovara prorocanstvu u Jovanovom otkrovenju.

    Svako ko ima mrvicu mudrosti moze da shvati o cemu je rec i gde se nalazi presto Satanin.

POSTAVI ODGOVOR

Unesite Vaš komentar
Molimo unesite vaše ime