Pismo podrške grdeličkog brda

0
1890

Najdraži predsedniče, reših evo i ja da ti se javim pismom podrške, u svoje ime ali i ime svih brda, planina, brežuljaka, potoka, reka, livada, oblačića, veverica, crvčaka, dabrova, nosoroga, slonova, žirafa, lavova i ptica koje te nesebično podržavaju i iskreno vole, pa se često noću okupimo i u medvedov mobilni zaurlavamo: “Aco- Srbine, Aco- Srbine…”, tako da odjekuje čitava Grdelička klisura!

Kad pomenuh ptice zamolile su me da ti u njihovo ime napišem da otkad si ti na vlasti broj selica se smanjio za 86 odsto, jer zašto bi odlazile na jug trbuhom, odnosno, kljunom za kruhom kada su konačno ovde pronašle perspektivu, posao, sigurnost i budućnost za svoje ptiće!

No, da se vratim na ono zbog čega ti ja, skromno i nedostojno grdeličko brdo pišem, šetajući baš kao i ti dugim besanim noćima po klisuri, obilazeći zatvorene knjižare, muzeje, biblioteke i radove na Koridoru 10.

Želim da iznesem takozvanu brdsku samokritiku, da začepim usta dušmanima, da javno i glasno kažem- ja sam kriv za sve, bio sam zaveden lažima kočničara reformi, pod očiglednim dejstvom opojnih droga i alkohola koji sam konzumirao direktno iz flaše sedeći na hladnom betonu, ali sada je tome kraj, sad znam, sad shvatam, sad kao jedino brdo član SNS-a ne želim više da budem deo problema već rešenja, a jedino rešenje je ono koje si ti, voljeni predsedniče, vizionarski ponudio: “Ako neće breg k Muhamedu- ruši breg, bre!”

Ko sam, bre, ja, pitam se, da kočim napredovanje Koridora 10 i da se onako bahato kao svaki strani plaćenik, domaći izdajnik i narkoman svako malo obrušavam i klizim- Skadar na Bojani?!

Ne! Ne želim više da učestvujem u prljavoj manipulaciji onih kojima ništa nije sveto i da se zbog mene period očekivanog blagostanja pomeri za još dve do dve i po godine- podnosim neopozivu ostavku na funkciju brda u Grdeličkoj klisuri i odlazim!

Da Vas podsetimo:  Beda srpske nacionalne pameti

Nema potrebe da me minirate i rušite, učiniću to sam, brže- jače- bolje, jer i treba da me nema negoli da ovako usporavam put, tačnije, koridor Srbije ka EU i povećanju plata, penzija, džeparca i bakšiša konobara u kafanama duž klisure ali i čitave Srbije!

Ako dozvoliš, obožavani predsedniče, citirao bih Aleksandra Martinovića: “Bio sam magarac”, bio sam izmanipulisano brdo koje je nekima služilo za besramne napade na tebe ali i tome je kraj- ovaj magarac od brda će se koliko sutra obratiti medijima i sve priznati u kamere: i ko me je plaćalo da klizim i rušim one veličanstvene potporne zidove od marcipana, koji su to izdajnički elementi i kompletni idioti dolazili pod okriljem noći, pod fantomkama i sa “bejzbolkama”, da me potopkavaju i ruše, kako sam od Soroša primao novac za nepočinstva koja sam činio, ali ne od onog Soroša koji ti se uselio u kabinet, taj je ekstra lik, već od jednog drugog koji finansira kočničare reformi, i na posletku- ako treba sve ću ponoviti na poligrafu u “Zadruzi”, ukoliko možeš nešto da učiniš po tom pitanju, voleo bih da uđem jer ko nije tamo kao i da ne postoji, a i želim da se kao i ostali učesnici predstavim Srbiji u najboljem izdanju i pokažem koliko si za svog dosadašnjeg mandata učinio za brda ulažući u naš razvoj, pa statistički već postajemo planine, mada naoko deluje da opadamo ka brežuljcima, ali lepota je uvek u oku posmatrača, a u tvom oku je skrivena sva lepota Srbije, baš kao što si ti najveća lepota u oku svih nas brda, reka, potočića, oblačića, veverica, kuna, skočimiševa i da ne nabrajam dalje, potrajalo bi ko Vulinov raport samom sebi…

Da Vas podsetimo:  ŠTO JE VAŽNIJA DRUŠTVENA ULOGA, VEĆA SU I OČEKIVANJA OD NJENOG IMAOCA...

Eto, naaaaaajvoljeniji predsedniče, toliko od mene za ovaj put, već sledećeg ću ti pisati kao brdo u ostavci, odnosno, ravnica kojom će ponosno protrčati ne samo Koridor 10 već i njih još 17, jer kad ti uzmeš flomaster i staneš pred mapu- putevi i koridori samo vrcaju…

Što se ono kaže: “Kad neće Muhamed k bregu- breg će k Muhamedu”, tako da čekam prvi naredni miting da se osvešćen i napredan obratim narodu s bine i da zajedno s medom, vukom, tigrom, nosorogom i lamom ponosno viknem u mobilni: “Aco- Srbine…”!

Zauvek tvoje brdo iz Grdeličke klisure! Pardon, brdo u ostavci a već za koji dan ravnina ko pogled Maje Gojković kad ne može da seti iz prve u kojoj je stranci…

Mihailo Medenica

dvaujedan

 

POSTAVI ODGOVOR

Unesite Vaš komentar
Molimo unesite vaše ime