Pismo sa Kosova ili u susret izborima

1
946

Srbi mogu da biraju između Srba koji će odmah pristati na sve što „kosovska vlada“ traži i koji će sve to odlagati koliko mogu

kosovo-izbori2-beta_fPredizborna kampanja na Kosovu i Metohiji počela je 1. juna. Nešto pre ponoći na ulicama Gračanice nastao je haos. Pristalice Srpske liste izašle su da lepe plakate na ukupno četiri bilborda u selu i tamo zatekle pristalice Samostalne liberalne stranke Slobodana Petrovića, koji su došli sa istom namerom. Policija je, prema rečima kandidata za poslanika na Srpskoj listi Branimira Stojanovića, bila na strani Liberala i nije dozvolila da se plakati zalepe sve dok opštinska izborna komisija nije potvrdila da je Srpska lista zakupila prostor. U Leposaviću se zbog predizbornih plakata i pištoljem pretilo.

Pored pomenute dve stranke, učešće na izborima 11. juna prijavile su još četiri srpske partije – u međuvremenu je jedna odustala. Kampanja je prljava, i sve se svodi na to ko će veštije da olajava i vređa ove druge. Narod kaže: „Svađaju se Srbi zbog parlamenta ‘države Kosovo’, u kojem imaju zagarantovanih 10 poslaničkih mesta. Svađaju se ko će da sedne u poslaničke klupe i nastavi da daje legitimitet za postepeno nestajanje države Srbije sa ovih prostora“.

Nasuprot njima, Albanci u dva bloka. Jedan čine koalicija Hašima Tačija, Fatmira Ljimaja i Ramuša Haradinaja, drugi – nešto pitomiji – Isa Mustafa, Bedžet Pacoli i Mimoza Husari-Lila. Samoopredeljenje, kao politička stranka, na izbore izlazi samostalno.

SRBI MEĐU SOBOM OČI POVADIŠE

Uoči prošlih izbora, kada je po nas poguban Briselski sporazum izbio u prvi plan, pred narod se izašlo sa pričom da je izlazak na izbore od životne važnosti – kao i podrška Srpskoj listi – jer samo tako možemo da se borimo za bolju budućnost ne samo Kosova već cele Srbije. Podsetiću da je Srbiji tada obećan datum za početak pristupnih pregovora sa Evropskom unijom, a zauzvrat je trebalo da ona Srbe na Kosovu i Metohiji natera da izađu na izbore i počnu potpunu integraciju u „državu Kosovo“. (U novembru 2013. bili su lokalni izbori, a zatim i parlamentarni.) Zaboravila sam da pomenem Zajednicu srpskih opština (ZSO), jer se tada glavna priča vrtela oko toga da ćemo svojim učešćem u radu kosovskog parlamenta formirati ZSO i preporoditi se.

Da Vas podsetimo:  SRPSKI KUVARI ZABLISTALI U ŠTUTGARTU: Na Kulinarskoj olimpijadi osvojili 2 medalje!

Naš premijer je tako postao naš dojučerašnji dželat Hašim Tači, a Srpskoj listi su se u parlamentu pridružili Slobodan Petrović, Nened Rašić, Dalibor Jevtić i još neki Srbi koju su učestvovali na prvim kosovskim izborima – nakon jednostarnog proglašenja nezavisnosti – bez saglasnosti Beograda i debelo profitirali promovišući „državu Kosovo“ po svetu. Sem ličnog interesa, nisu videli ništa drugo. Narod ih je zvao „Tačijevi Srbi“, i malo je reći da su nam se ogadili za ceo život.

Iako i dalje ne razumemo razliku između onih koje Beograd podržava i onih Srba koje baš briga šta zvanični Beograd kaže – i jedni i drugi sede u parlamentu „države Kosovo“, pa mu dođu isti – mnogo nam je smetalo što su ti profiteri amnestirani. Da je neko povodom toga pitao za mišljenje glasače, ali i one koji bojkotuju izbore, imali bi šta da kažu. Pošto sam ženskog roda, ne mogu da ponovim šta je sve tada izgovoreno i šta se još uvek o njima misli i priča, samo mogu da kažem da nije ni malo lepo i pristojno.

Na ovim izborima upravo su ti nesrećnici od Srba glavna opozicija Srpskoj listi za onih 10 zagarantovanih mesta. Kampanja traje, a oni oči povadiše. Opet ih razdvaja to što kandidati za parlament „države Kosovo“ na Srpskoj listi imaju punu podršku zvaničnog Beograda, a oni ne. Pomenuta podrška je glavna karta ovih izbora i presudna je kada potencijalni glasači odlučuju koje je zlo manje. U toj ludnici ostaje pitanje: šta se nudi biračima?

Pored Zajednice srpskih opština, koja se i dalje vrti kao glavna tema predizborne kampanje i vezuje za procvat srpskog naroda na Kosovu i Metohiji – samo nikako da to dočekamo – tu je i takozvana vojska Kosova. To je tek rak rana Srba koji i dalje žive u kosovskom vilajetu.

Da Vas podsetimo:  Pismo sa Kosova ili nasilje prištinskih institucija

Bez obzira na parole koje se izgovaraju u predizbornoj kampanji, Srbi na Kosovu i Metohiji ne misle da se njeno formiranje može sprečiti. Može samo da se odloži za godinu, dve. Što je još tužnije, mišljenja smo da ćemo oko toga da se pogađamo kao na pijaci. Spas jedino vidimo u velikim promenama na svetskoj političkoj sceni, pa, ako budemo nečiji interes, možda nas poštede sramote da ćemo sutra biti primorani da decu šaljemo u tu vojsku.

SVET NAM NUDI HARADINAJA

Srbi na Kosovu i Metohiji na izborima 11. juna mogu da biraju između Srba koji će odmah pristati na sve što od njih nova „kosovska vlada“ traži ili onih iza kojih stoji Beograd, i koji će sve to odlagati koliko mogu – tako misli narod. Poraz nam ne gine ovako ili onako, jer nisu još sva poglavlja za pristupanje Evropskoj uniji otvorena.

Dok se Srbi u predizbornoj kampanji glođu oko toga, ratna trojka iz Prištine crta granice takozvane Velike Albanije. Tači, Ljimaj i Haradinaj prete u ime onih koji su ih stvorili i po čijim notama igraju. Oni vode kampanju mržnje prema Srbiji i Srbima, a to je dobitna kombinacija za glasačko telo sa periferija u kojima su ih prekookeanski mentori pronašli i istrenirali, i koje je najbrojnije. Zamislite kako na njih deluje sve ono što pomenuta trojka izgovori. Oni koji su se i svojim (ne)delima dokazali u logoru Klečka, ubijanjem srpskih policajaca ili trgovinom organima, a niko za to da ih okrivi. Oni će glasati za heroje, uzore generacijama koje dolaze, jer oni su živ primer da se Srbi mogu nekažnjeno ubijati.

Bukvalno ceo svet je Ramuša Haradinaja već postavio za premijera „države Kosovo“. Posle svega što se u Makediniji dogodilo, jasno je šta zapad želi i u Prištini.

Da Vas podsetimo:  Nacija koja ne zna za stid

Prihvatanjem koreografije zvane Briselski sporazum, i mi smo se u to kolo uhvatili i sada nam jedino ostaje kao sastavnom delu tog bolesnog društva, da se pravimo da sporo učimo korake i da nam treba vremena.

Visoka politika je svakako nešto više od ovoga što ja pišem, ali to je ono što dominira u ovoj predizbornoj kampanji na Kosovu i Metohiji, i oprostite nam ako nam nije ni malo prijatno. Nema ekonomskog razvoja, rešavanje problema nezaposlenosti, poštovanja ljudskih prava, slobode kretanje, nema ničeg što čini normalan i miran život. Sa jedne strane, samo mržnja, sa druge čista borba za vlast. Zato nam je muka kad se setimo gde smo i kome gurnuti u ruke, kako smo ostavljeni i kakva nas budućnost čeka ako Tači, Haradinaj i Ljimaj pobede na izborima, a zvanični Beograd nastavi sa njima, kako vole da kažu, „sastanke na visokom nivou“.

Janja Gaćeša

www.standard.rs

1 KOMENTAR

  1. Косовски Срби су гурнути у руке приштинских криминалаца, а остатак Србије у руке београдских, тј. западних злотвора. Будућности нема ни за једне. Дозрело за четврти српски утанак јер, како рече Ђого, погледам на исток, погледам на запад – ниоткуд да сване…

POSTAVI ODGOVOR

Unesite Vaš komentar
Molimo unesite vaše ime