Pismo sa Kosova

Mit i račun za telefon

2
1100

Šta će nas održati u životu u ovim nemogućim uslovima, nego vera u Vaskrsenje. Zato sada i na to kidišu

kosovskibojlubardaJednom sam napisala da nama na Kosovu i Metohiji ne treba Vidovdan da bi videli gde smo bili, gde smo trenutno i gde (ne)ćemo biti u skorijoj budućnosti. Sve nam je jasno još odavno, ali svaki Vidovdan nam otkrije još nešto. U dve smo se stvari ove godine uverili.

Prvo, da je centralna manifestacija obeležavanja godišnjice Boja na Kosovu i definitivno izmeštena sa Gazimestana, odnosno sa Kosova i Metohije. Drugo, sada sve vezano za pomenutku bitku treba svrstati ne samo u kategoriju mita, nego više nekakve narodne izmišljotine. Tako se dugogodišnja želja zapadnih političara prenela i na beogradske. Jednostavno je, pošto Srbiji put u Evropsku uniju nema alternativu, tu modu i ona mora da prati. Kakav god pazar u Briselu napravili, nove generacije trebalo bi da stasavaju uz nove priče, a jedna od njih sigurno neće biti o tome koliko i zašto Srbinu toliko znači Kosovo.

U definiciji mita između ostalog piše da je on – za umetnike i pisce – idealno ogledalo ljudskog života. Daleko sam ja i od jednog i od drugog, ali mogu da ispričam dve priče.

Na imanju porodice Slavković iz Prizrena, koje se nalazi u Mušnikovu, Nazmija Rama iz pomenutog sela posadio je maline. Slavkovićima je rođak javio da im je bašta opet uzurpirana, ali su i sami otišli da se uvere u ono što su čuli.

„Pre nekoliko godina, kada je ograđivao imanje, poručili smo mu da to ne radi, da mi to ne nameravamo da prodamo, ali on ne haje. Klasičan uzurpator koji se ponaša kao gazda. Rama je u blizini napravio kuću, ali u njoj niko ne živi. Sada se širi okolo tako što otima srpska imanja”, pričaju Slavkovići. Ovoj porodici je uzuprirana i kuća u Prizrenu. U njoj već skoro 18 godina živi albanska porodica.

BES KOJI TINJA VEĆ GODINAMA

Sredinom juna, sporazum o telekomunikacijama postignut u okviru briselskih pregovora je u potpunosti zaživeo, jer smo dobili račune uračunate u evrima.

Da Vas podsetimo:  PREDLAŽEM PREDSEDNIKU, PREDLOG 1

„Priča se da ćemo moći račune da plaćamo u pošti, kao do sada. Kad li će to da bude?”, pita čovek dok čekamo u redu ispred NLB banke u Gračanici da platimo nove račune.

„Kada se oslobodi, tada ćemo moći da plaćamo račune u pošti, ili kad i nju predaju Šiptarima. Do tada ima da čekamo ispred ovih vrata kao osuđenici, i ja, i ti, i svi ovi ljudi”, dobio je odgovor od čoveka koji je bio iza njega u redu.

Na hiljade ljudi je u ovom trenutku upućeno na dva šaltera pomenute banke da izmiri svoje obaveze prema MTS d.o.o., koja je ćerka firma Telekoma na Kosovu i Metohiji. Šalteri koje pominjem obavljaju i druge poslove sa klijentima, nisu namenjeni samo za naplatu računa. Nervoza koju pokazuje narod dok satima čeka u redu da plati račun za telefon je neverovatna, i tu se vidi sav bes koji u ljudima tinja već godinama.

Posebno su besni ljudi koji su sa Telekomom imali uredno potpisane ugovore kao postpejd korisnici usluga. Potpisali su ugovore u dinarima, sada su im računi u evrima. Potpisali su račune sa jednom firmom, a ona ih je bez njihove saglasnosti prebacila u drugu. Još im za registraciju broja traže takozvanu kosovsku ličnu kartu. Isto je i sa ugovorima za internet. Išli su da se žale u predstavništvo – sada već bivšeg – Telekoma preteći da će da ih tuže, jer su prekršili ugovor koji su potpisali. Odgovoreno im je da imaju pravo da se bune, da mogu da popune Prigovor – tako se zove obrazac – i napišu svoje mišljenje, ali i da njih niko ništa nije pitao i da oni ništa ne znaju.

Parcela od nepuna tri ara koja se nalazi pored reke Slavkovićima je služila kao bašta na kojoj su uzgajali povrće, ali je idealna za gradnju vikendice jer se nalazi podno Šar-planine u delu pod nazivom Paničovo, gde je priroda izuzetne lepote. To je ono što su i planirali da urade, da ih nisu proterali. Zato Slavkovići ne žele da prodaju ni stopu ovog imanja. Kažu da tako nešto ne dolazi u obzir i rešili su da pravdu isteraju pravnim putem. Uzurpator njihovog imanja priča kako je to njegovo i kako je on jedini kupac, odnosno da neće nikome da dozvoli da to kupi.

Da Vas podsetimo:  Istorija koju uporno zaboravljamo

„Ako nekada poludimo pa odlučimo da prodamo to imanje, Nazmija Rama je jedini čovek na planeti koji to imanje neće moći da kupi. NJemu ga nikada nećemo prodati”, poručuju Slavkovići.

UVEK KIDIŠU OKO VIDOVDANA

Većina Srba i dalje nema signal mobilne telefonije, i, kako stvari stoje, neće ga ni imati. Od pre dva meseca u gotovo svim srpskim sredinama na centralnom Kosovu funkcioniše MTS signal za fiksnu telefoniju (bez signala su ostali 1999. godine kada je NATO bombardovao poštu u Prištini). Mnogi već razmišljaju da otkažu brojeve jer treba da izdvoje jedan dan da dođu do Gračanice, zamene dinare u evro, čekaju u redu da plate račun uz proviziju koja je sada tri puta veća. Da mogu da plate račune u jednoj od poslovnica državne pošte, koje su im ili u selu gde žive, ili mnogo bliže od Gračanice, gužve ne bi bilo, ali ona funkcioniše u sistemu države Srbije, pomenuta ćerka u sistemu „države Kosovo”.

„Ne pitajte za gužvu, ni kako sam. Dolaze nam ljudi i iz Novog Brda. Još 10 šaltera da imamo, bilo bi malo, koliko je naroda”, rekao je šalterski radnik jednoj gospođi koja je prokomentarisala gužvu rečima: „Bruku su nam napravili sa ovim dogovorom o telekomunikacijama”.

U slučaju porodice Slavković posebnu težinu ima činjenica da Nazmija Rama prima penziju države Srbije, dok na Kosmetu otima srpsku zemlju. Prijavljen je u Mladenovcu, i na taj način uživa sva prava kao njen građanin, pa se Slavkoviću pitaju šta je sa njihovim pravima dok poput ostalih obespravljenih Srba čekaju u redu da plate telefonski račun ili da dobiju vizu sa pasošem Koordinacione uprave. (Nazmija Rama ima bezvizni pasoš.) Taj pasoš ni Šiptari više ne priznaju, pa na prelazima prave problem onim Srbima koji nemaju takozvana kosovska dokumenta, a pokažu taj pasoš. Ne priznaju nam ni lične karte izdate u izmeštenim policijskim upravama.Čekamo da na prelazu dobijemo probne tablice, jer sa „RKS” tablicama ne možemo u ostatak Srbije. Plaćamo najskuplju struju u Evropi i strepimo da jedan dan ne zakasnimo sa plaćanjem računa, jer nas odmah isključuju i tako dalje. Sve je to skuvano u Briselu – svako pravo koje ostvarimo na nos nam izađe. Nismo to samo jednom preživeli, to traje svakog meseca, svaki put kad krenemo na put – tortura bez prekida.

Da Vas podsetimo:  Svetionik – rat

U ovoj našoj dimenziji to je mit. Mit koji se plasira ne samo javnosti u ostatku Srbije već svima koji su čuli za pregovore u Briselu, koji Srbima na Kosovu donose bolji život. Zar Evropa, zajedno sa Amerikom, svojim stanovnicima nije pričala mit o obespravljenim Albancima na Kosovu, pravdajući tako bombardovanje suverene zemlje bez odluke Saveta bezbednosti, da ne pominjem Siriju, Libiju, Irak.

Naravno da će im takvima smetati Kosovski zavet i Kosovsko opredeljenje. Vrednosti na kojima oni počivaju daleko su milionima svetlosnih godina od njihove pokvarene politike.

Vera u Hrista nije mit, a to je za nas Srbe Kosovski boj. Na toj veri u Vaskrsenje su Srbi vekovima gradili svoj nacionalni identitet. Srbi na Kosovu i Metohiji već 18 godina žive pod okupacijom NATO. Za nas i nema neke velike razlike ko je okupator: Turci, Nemci, NATO – slobode i pravde ni onda, ni sada. Šta će nas održati u životu u ovim nemogućim uslovima – u trulom svetskom poretku – nego vera u Vaskrsenje. Zato sada i na to kidišu, i to namerno oko Vidovdana.

Janja Gaćeša

www.standard.rs

2 KOMENTARA

  1. Kad pročitam tekst, kao ovaj, koji me baci u vrtlog posledica beščašća i izdaje srpskih političara, imam samo jednu želju – da na Kosovu vežem Vučića i Nikolića, Tadića i Jovanovića, Dačića i Čanka, sve u paru za po jedan veliki stub ( na +40 , bez vode i hrane) i pustim im traku sa rečima – ovde se vera ne izdaje i zemlja ne predaje.
    I tako sve dok im to ne bude jedino što će shvatiti u svom mizernom, izdajničkom životu.

  2. nije adresa nato i brisel,već tito i milošević,a sada i ovi koji veličaju tita i dižu spomenik miloševiću.konačno da se shvati pravi krivac.

POSTAVI ODGOVOR

Unesite Vaš komentar
Molimo unesite vaše ime