Pismo sa Kosova

0
973

Šta je sa slobodom kretanja Srba po Kosovu i Metohiji? Šta je sa našom viznom liberalizacijom?

kosovogetoSkoro dve godine u Gračanici i okolnim srpskim selima bile su na snazi restrikcije vode, prema kojima smo vodu imali samo šest sati dnevno. Nadležni u Prištini su kao razlog navodili da nema dovoljno vode u Gračaničkom jezeru. Većina nas je verovala da je to još jedan vid pritiska na Srbe, i da se stanje predstavlja dramatičnijim nego što jeste. Zbog svega što se poslednjih nedelja dešava sa vodosnabdevanjem u ovom delu Pokrajine, ispada da smo bili u pravu. Naime, opet imamo rigorozne restrikcije a kao razlog su naveli da ima previše vode u jezeru. Dobro ste pročitali, jezero je prepuno, pa fabrika ne može da preradi dovoljnu količinu vode. Priče da je voda usled padavina zamućena su mogle da prođu prvih nekoliko dana, ali da to traje nedeljama, to niko ne pamti. Redovno snabdevanje vodom imali smo u januaru, dok su temperature bile u minusu.

Nadležni iz opštine Gračanica su pre desetak dana regionalnoj kompaniji Vodovod u Prištini uputili apel da se što pre reši problem sa vodosnabdevanjem, jer se restrikcije vode sprovode bez plana, najave i tačne satnice. Ništa se nije promenilo, vode i dalje nema, a naše vodosnabdevanje očigledno najmanje zavisi od toga da li ima ili nema vode u jezeru.

MURATI I NOVA SRPSKA KRIVICA

Javnosti na Kosovu i Metohiji se poslednjih dana serviraju dve priče vezane za masovni odlazak Albanaca. U prvoj se pominje vizna liberalizacija. Govori se kako je Kosovo jedina „država“ u regionu koja nije na „beloj“ šengenskoj listi, i da to treba da se promeni. Pojedini evropski zvaničnici imali su iste napade inteligencije kada su govorili o razlozima zbog kojih sve više Albanaca napušta Kosovo. Šta se stvarno krije iza ove najnovije ujdurme Albanaca koju je režirao njihov prekookeanski mentor – tek ćemo videti. Priče oko vizne liberalizacije su nebuloze za unutrašnju upotrebu.

Da Vas podsetimo:  Odbrana Republike Srpske kao istorijski imperativ

To njihove kukanje podseća da se oni slobodno šetaju po centralnoj Srbiji, i da su u Briselu beogradski pregovarači potpisali dokumet kojim im garantuju slobodu kretanja. Šta je sa slobodom kretanja Srba po Kosovu i Metohiji? Naše autobuse Albanci kamenuju. Šta je sa našom viznom liberalizacijom? Ja sam za svoju državu građanin drugog reda jer moj biometrijski pasoš ne podleže viznoj liberalizaciji. Gde su naša prava?

Druga priča je vezana za izjavu takozvanog ministra za dijasporu u „vladi Kosova“ Valjona Muratija, u kojoj se kaže i da uzroci masovnog iseljavanja Albanaca leže u privilegovanom položaju manjina, posebno Srba. Od samog početka smo znali da ćemo mi biti krivi za njihovu bežaniju, samo nismo znali da odlaze zato što su ljubomorni na nas.

Svakako je privilegija živeti u getu ograđen bodljikvom žicom. Proterni iz svojih kuća i gradova, gledamo kako nam zatiru tragove, kopaju grobove i ruše spomenike – ratuju sa mrtvima. Otimaju nam svako pravo na normalan život, a naš glas niko ne čuje. Za sopstvenu državu ne postojimo. Svakako je privilegija imati šest sati vode dnevno.

MOJA SEKA NEMA GLAVU

Svoje učešće u radu takozvanih kosovskog parlamenta i vlade predstavnici liste Srpska zamrznuli su nakon smene Aleksandra Jablanovića sa mesta „ministra za povratak i zajednice“. Nije da ga žalim, ali sećate se kako je jedna njegova reč izvučena iz konteksta i oteran je? Zbog Muratijeve izjave niko još ništa ne preduzima, znači da je govorio u ime „vlade Kosova“.

Otvaranje poglavlja u pregovaračkom procesu između Srbije i EU u postojećim okolnostima verovatno će zavisiti i od toga da li Srbi učestvuju ili ne učestvuju u radu parlamenta u Prištini. Pošto dostojanstva odavno nema u odnosu srpskih vlasti prema Kosovu i Metohiji, za očekivati je da ih Vučić vrati u „vladu Kosova“. Car je go, odavno.

Da Vas podsetimo:  Andrej Klincevič: A SRBIJA JE BELA TAČKA…

Kompletnu sliku apsurda upotpunjuje dolazak Tonija Blera u Srbiju i njegovo druženje sa ministrima. Kada se njegovo ime pomene, ispred očiju imam sliku četvorogodišnje Dragane Dimić iz Starog Gracka kod Lipljana, kako je otac privija uz grudi držeći je u naručju, a ona bez glave. Samo krv šiklja iz vrata, dok njen trogodišnji brat, ranjen, ponavlja: „Moja seka nema glavu, moja seka nema glavu!“ Sada je došlo vreme da se Bler u Beogradu dočekuje kao važna ličnost. On je za mene zločinac, i za ljude koje poznajem i srećem, a vlast kako hoće. Mogu i bedž sa njegovim likom da urade pa da ga okače na rever, od njih nas ništa više ne iznenađuje.

Svaki dan na Kosovu i Metohiji bude apsurdniji od onog predhodnog. Koliko god se trudili da pronađemo smisao u onom što se oko nas dešava, nigde ga ne vidimo. Alber Kami u eseju Mit o Sizifu kaže da apsurd nastaje kada ljudi pokušavaju da razumeju nerazumljivosti oko sebe. Tako mi živimo. Sizifa i nas povezuje život pun apsurda.

Ako se neko zapita kako Srbi na Kosovu i Metohiji toliko mogu da trpe, odgovor je jednostavan: Na Kosovu smo ostali i Kosovu se vraćamo zato što imamo svest o sebi. Znamo ko smo, šta smo, znamo da smo na svome. Ovde je naš dom. Okružuje nas nepravda i osećamo strašan revolt protiv besmisla. Svojim ostankom prkosimo, možda sami sebi najviše, ali trajemo.

Da nam samo Gospod da snage da istrajemo.

Janja Gaćeša

standard.rs

POSTAVI ODGOVOR

Unesite Vaš komentar
Molimo unesite vaše ime