Pobeda saveznika u Velikom ratu samo je posledica srpske velike pobede

0
654
Foto: Wikipedia

Uporna EU unifikacija beogradskih kolaboranata, najvidljivija je u proslavi Dana primirja u Velikom ratu, iako je dobro poznato da je to primirje i usledilo zbog srpske vojničke pobede na Solunskom frontu i posledičnog izbacivanja Bugarske iz rata, što je javno obznanio i nemački car Viljem u svojoj poruci bugarskim saveznicima!

Kada su se dugočekane američke trupe odmah uglibile u blatu Flandrije, kao i slavni britanski BEK (britanski ekspedicioni korpus), postalo je jasno da samo Solunski front može doneti željenu promenu u ratu jer Srbi žele da vojnički oslobode svoju okupiranu Otadžbinu i motivisani su za ofanzivu, a saveznike tu ionako predstavljaju kolonijalne trupe a ne sami Britanci ili Francuzi, te se njihovi predstavnici ne plaše javne kritike u slučaju neuspeha same ofanzive.

Ipak, general Franše d`Epere zahtevao je dodatnu artiljerijsku podršku, i to prvenstveno za ojačanje srpske dve armije, koje nemaju nikakvu mogućnost znatnije popune u ljudstvu, a nosiće samu ofanzivu! Prestolonaslednik Aleksandar, znao je dobro da samo vojvoda Živojin Mišić ima iskustveno vojničko znanje za izradu plana ofanzive koji donosi uspeh, te je zato izvršena promena u srpskoj vojsci, i na čelo generalštaba umesto Petra Bojovića dolazi Mišić!

Mišić polako ali temeljito stvara srpski plan ofanzive, planirajući prodor koji će doneti vojničku pobedu i oslobađanje Otadžbine, a ne samo rasterećenje Zapadnog fronta, kako to planiraju u združenom savezničkom štabu u kom i dalje traju zakulisne igre željene premoći! Američki general Peršing, sahranio je sve britanske planove svojim predlogom da Foš bude glavnokomandujući združenih savezničkih snaga!

Tom će odlukom Francuzi postati gospodari svetske ratne igre, uprkos vidljive britanske opstrukcije skoro svake naredbe glavnokomandujućeg! Ali, zato je Franše d` Epere dobio svu neophodnu pomoć, i kako je stizalo to naoružanje, municija, hrana, tako je raslo srpsko nestrpljenje za konačni obračun sa okupatorima, koji su spokojno čekali, dobro utvrđeni iza kamenih bedema i bodljikavih žica, uvereni da ta šaka Srba ne može da razbije tri carevinske zajedničke vojske (Nemačka, Austrougarska i Bugarska), i to na teško prohodnom planinskom zemljištu!

Da Vas podsetimo:  Potresno svedočenje Dragice Božanić kojoj su u danu ubili muža i sina

Ali, Mišić i Tepa atvorenih su očiju videli svaku stopu svoje Otadžbine, i poznavali skoro svaki seoski put kuda će proći srpska artiljerija, dok će pešaci šumom a ne drumom!

Iako je nakon proboja samog fronta, Franše d` Epere naredio da se srpske trupe zaustave i srede liniju proboja, Mišić je izdao onu čuvenu naredbu- Napred u Otadžbinu – , koju su srpski oslobodioci čekali tri godine!

Samo su francuske mazge, po vrletima fronta mogle da prate uporne srpske seljake koji grabe napred, te je i samom generalu d`Epereu napokon postalo jasno da je to zapravo pobeda, a ne ofanziva, i podržavao je potom svaku odluku vojvode Mišića, strateškog pobednika!

Zato Srbi i znaju da samo oni imaju dan pobede u Velikom ratu, a to je onaj 15. septembar kada je probijen Solunski front, jer je sve ostalo samo posledica te srpske vojničke pobede!

Uostalom, srpsku pobedu ponajbolje ilustruje činjenica da je tek proglašena država Mađarska uputila svoju pregovaračku delegaciju u štab vojvode Mišića, koji je poštujući hijerarhiju, te emisare na čelu sa prvim premijerom samostalne Mađarske uputio u Solun, gde su u savezničkom štabu prihvatili sve diktirane uslove po kojima je srpska vojska (kao saveznička!) i prešla staru granicu sa nekadašnjom Austrougarskom, oslobađajući svoje zemlje i pre potpisivanja toga primirja u Kompijenju!

Srbija se dostojno odužila generalu Franše d` Epereu, proglasivši ga za počasnog srpskog vojvodu, priznanje koje je samo on poneo u Velikom ratu!

Danas, vek iza te sjajne srpske pobede, beogradski kolaboranti ikako bi da to ukalupe u Dan primirja u Velikom ratu, biće da se ne naljute dragi Britanci (koji više i nisu u toj evropskoj zajednici), ili možda draga mutti Angela, mlađani Kurtz, mili bugarski prijatelji, ili kaubojski gospodari, koji ničim i nisu doprineli toj pobedi!

Da Vas podsetimo:  Srpskoj pobedi u Cerskoj bici doprineo je AGENT Carske Rusije – PUKOVNIK U AUSTROUGARSKOJ VOJSCI

Dodeljena „pomoć“ u oružju i opremi, plaćena je posle rata do poslednje vojničke pertle, po preskupoj ceni, dragim francuskim prijateljima, jer je bila samo ratna prodaja a ne „pomoć“!

Vladimir FROLOV
Izvor: srpskistav.com

POSTAVI ODGOVOR

Unesite Vaš komentar
Molimo unesite vaše ime