PODRŠKA SAVEZA SOKOLA ČESIMA DO APRILSKOG RATA 1941.

0
1485

Sokolska društva u Kraljevini Jugoslaviji nastavila su svoj rad od pre Prvog svetskog rata na podsticanju prijateljstva i uzajamnosti među slovenskim narodima. Njihov rad na jačanju slovenske uzajamnosti bio je zapažen od čehoslovačke štampe. „Sokolski glasnik” iz Ljubljane preneo je 1935. članak iz lista „Prager Presse” iz Praga. U članku se isticao značaj Saveza Sokola : Jugoslovenski Soko je jedan od najmoćnijih faktora narodnog i državnog jedinstva, a pri tome i jedna čvrsta baza uzajamne saradnje i bratskih veza s Čehoslovacima i našom Republikom. Svest, da su naše nacije egzistentno jedna na drugu navezane, pri čemu se nameće uzajamna saradnja kao … , u nijednoj drugoj organizaciji jugoslovenskoj nije tako duboko usečena, kao u Sokolu. Mnogi članovi poznaju nas i svi teže za tim da upoznaju našu zemlju : među Sokolima u provinciji u unutrašnjosti Šumadije, kao i na teritoriju bivše Habzburške Monarhije, među seljacima, govori se o Masariku i Benešu kao o najpopularnijim državnicima vlastite zemlje. Među Sokolima, kako onima na vrhu, tako upravo i među onima najširih slojeva organizacije, oseća se odmah kao kod kuće; tu se govori o radu, napretku, dužnostima, tu se govori o pozitivnim vrednostima, a najmanje o nezadovoljstvu i tužakanjima, kao što inače biva u drugim krajevima. (1)

Rad Saveza Sokola na podsticanju prijateljstva među slovenskim narodima najzapaženiji kroz učešće na Sveslovenskim sletovima u Pragu. Pored članstva i naraštaja, prvi put su na sletu 1938. bili i seoski sokoli (preko 600). U živopisnoj narodnoj nošnji iz raznih delova Jugoslavije, izazvali su u Pragu interesovanje. Savez Sokola je materijalnom potporom omogućio odlazak seoskih četa na slet u Pragu. (2) Prilikom Sveslovenskog sleta u Pragu juna 1938. Veroslava M. Kopša, učenica VII razreda II ženske gimnazije u Beogradu, održala je govor u ime srednjoškolaca iz Jugoslavije preko radija u Pragu: „Sa neizmernim oduševljenjem i radošću saslušale smo saopštenje da smo pozvane da učestvujemo na svesokolskom sletu, koji treba da se održi ove godine u Pragu. Ovim pozivom nam se pružila prilika da i mi učestvujemo u veličanstvenim manifestacijama sokolstva, i u isto vreme da se upoznamo sa znamenitostima jednog velikog evropskog grada. Naša radost je bila u toliko dublja i iskrenija, jer smo znale da će u bratskoj prestonici Pragu naše oduševljenje dostići vrhunac. Tako željno i sa nestrpljenjem očekivani dan našeg polaska je došao. I već od prvog momenta, kada smo napustili našu milu zemlju, počele su da se nižu radosti. One su se sve više povećavale u koliko smo se više približavale granicama drage nam Čehoslovačke. Ugodno osećanje, koje smo nosile u sebi, dostiglo je maksimum kada smo stigle u Prag. Prag nam se pokazao u svoj svojoj lepoti pod svetlim sunčanim zracima. Sa svih strana prijateljski nasmejana lica, koja su nas toplo pozdravljala, učinili su da i naše duše budu pune sunca. Doček je bio tako spontan i iskren, da smo mi u našim (ličnim) uzvicima „Nazdar” i „Zdravo” osećale ne samo pozdrave, već i izlive onog dubljeg osećanja, koje vezuje naša dva naroda. Mi smo srećne što se nalazimo u divnom Pragu, i možemo slobodno da kažemo, da se u njemu osećamo kao u svojoj domovini. To nam je još jednom dalo potstreka da u buduće sve uložimo radi još većeg zbliženja naša dva naroda i da sve naše mladalačke ideale položimo na oltar Sveslovenstva. To ćemo smatrati za sveti amanet. Uvek ćemo raditi na tome, jer nema lepšeg, umirljivijeg i srećnijeg saznanja nego kad smo svesne da možemo da kažemo : ja sam svoju dužnost ispunila. Na kraju srdačno zahvaljujemo braći Čehoslovacima na divnom gostoprimstvu, koje su nam ukazali. Nadamo se da ćemo u najskorijem vremenu moći isto tako toplo i od srca da im ga uzvratimo u našoj prestonici Beogradu. Zdravo !” (3)

U članku „Opaske o praškome sletu” pisano je o utiscima sa sleta : „Gostoljubivost češkoslovačke braće je jedinstvena na svetu. Svako od nas poneo je kući dragu uspomenu o dokazima bratstva, koje je sam doživeo. Stidimo se što je bilo naše braće i sestara, koji nisu razumeli da se prednosti, koje im se daju, darovi bratstva, a ne njihovo pravo. Često smo bili svedoci upravo mučnih prizora, kad su naši ljudi naduto tražili, da ih redatelji puste na sedala, na glavnu tribinu i slično. “(4) Prilikom Sveslovenskog sleta u Pragu juna 1938. člana sokola župe Osijek zadržala je 8 godišnja devojčica, koja mu je pružila dva ružina pupoljka sa pisamcem. Slučajno ih je razdvojio automobil. Na koverti bilo je sokolsko srce, a na karti mala devojčica je napisala : „ X Svesokolski slet u Pragu, 5 VII 1938. Nikada Vas neću zaboraviti. Molim, da i Vi mene ne zaboravite. Zdravo ! Živila Jugoslavija, Vaša mala Verica iz Praga. Molim, da svim mojim drugaricama kod kuće, koje nisu mogle doći na slet izručite pozdrave od mene.” (5) Niko Bartulović je u svom članku „Moralni značaj praških svečanosti”, koji je iz „Vidika” preštampalo „Bratstvo” iz Osijeka istakao : „Za jugoslovenske zastavice i značke ljudi su se otimali kao za najdragocenije amajlije. Svaki voz koji je donosio, makar i najmanju grupu Jugoslavena, bio je obasut cvećem. Kada je dolazila naša vojska, činilo se da će se i prozori srušiti od veselog domahivanja i razdraganog klicanja, a kada bi se pojavili marinci, oduševljenje je prelazilo u frenetičnost. Biti Jugosloven značilo je, tih dana u Čehoslovačkoj, imati slobodan pristup svuda i otvorena sva srca. … Bilo je rašta ponositi se tih dana, i svojim … Brončane figure naših pešaka i mornarice, raskošne narodne nošnje i lepota naših žena, i odličan nastup naših Sokolaša reprezentovali su prvoklasno našu svesti našu snagu, … deo povorke, a naročito onaj sa narodnim nošnjama, pojeo je mnoge hiljade metara fotografskih i bioskopskih filmova, a čim bi se pojavili naši vojnici u nekom javnom mestu, sve je ustajalo da im aplaudira, muzika je odmah intonirala naše pesme i sve im se divilo. “ (6) Na slet u Prag je došao i Hrvoje Macanović. Za vreme sleta priredio je 11 velikih reportaža za jugoslovenske radio stanice a listovi su doneli 30 njegovih članaka zo sletu. Kad se uprava čehoslovačkih radio stanica zahvalila Macanoviću za trud, dobila je odgovor : „.. Budite uvereni da imate kod nas na slovenskom jugu hiljade prijatelja koji su spremni dokazati ne samo perom i rečima nego i krvlju stvarnost gesla „Vernost za vernost”. A ja nisam zadnji među njima.” (7) U časopisu „Bratstvo” objavljeno je pismo Karela Staneka češkog naraštajca iz Brna. Između ostalog u pismu se ističe : „ … Ali ipak smo osetili nekoliko puta u svojoj žalosti zračak utehe. Taj zračak bili ste Vi, draga braćo u Splitu, jednako kao u Beogradu, ili kod Vas u Osijeku. … Bio sam uveren da nas nikada nećete izdati, vi jedini na celom svetu, ali toliko ljubavi i osećaja prema nama ipak nisam očekivao. Nikad Vam se nećemo moći odužiti.” (8)

Da Vas podsetimo:  Virusi, bakterije i rodno senzitivni jezik, ili: Slučaj ucene Viktora Orbana

Sa zaoštravanjem Sudetske krize 1938. u srpskoj javnosti je rasla rešenost u srpskoj javnosti da se pomogne Čehoslovačkoj. U tome su prednjačili sokoli. Došlo je do saradnje Saveza sokola i studentskih organizacija. U velikoj dvorani Univezriteta u Beogradu 7. juna 1938. održana je svečana akademija posvećena Čehoslovačkoj, pod parolom „Vernost za vernost”, kojoj je prisustvovalo 3.500 slušalaca. Na akademiji su govorili predstavnik univerziteta dr. Đorđević, izaslanik Saveza Sokola dr. Mihajlo Gradojević, predstavnik Saveza dobrovoljaca Lujo Lovrić, N. Bartulović i student Ivo Ribar. Lujo Lovrić je pozdravio omladinu i izrazio veru da će omladina braniti granice. U ime studenata Lovriću je odgovorio Lola Ribar. On je istakao spremnost omladine da brani domovinu i izrazio radost svoje generacije što se u odbrani nezavisnosti i slobode nalazi zajedno sa „generacijom ognja”. Ribar je izjavio da odbrana Čehoslovačke predstavlja odbranu nezavisnosti Jugoslavije. (9) Na manifestacionom zboru u čast Čehoslovačke na Univerzitetu predstavnik župe Beograd održao je predavanje : „Zašto mi, Sokoli volimo Čehoslovačku ?” Tako je uspostavljen prvi direktan kontakt beogradskog sokolstva sa univerzitetskom omladinom. Od toga momenta započeta je obostrano željena saradnja. Na sednici uprave Sokolske župe Beograd 21. septembra 1938. napisana je adresa i od delegacije predata sutradan 22 septembra 1938. poslaniku Čehoslovačke Jaroslavu Lipi. Istog dana uveče bila je obznanjena čehoslovačkoj javnosti preko radija u Pragu. (10)

Sokolska župa Beograd je sazvala Javni zbor sokola, studenata i svih nacionalnih, ratničkih, humanitarnih i kulturnih društava (Jadranska straža, Savez dobrovoljaca, Narodna odbrana, Kolo srpskih sestara….) radi manifestacija za Čehoslovačku. Zbor je trebao da se održi 25 septembra 1938. na letnjem vežbalištu Soko Matice u Deligradskoj ulici (Stari DIF). Sve pozvane organizacije obećale su učešće. Zbor je zabranjen uoči toga dana od Uprave grada Beograda s obrazloženjem da nije prijavljen a ni odobren zbog opšte situacije u svetu. Uprkos zabrani okupilo se preko 4.000 sokola i omladine u dvorištu Saveznog Doma na Terazijama (sedište S.S.K.J. danas poznata kao Protokol). Branko Čipčić, I zamenik starešine Župe, održao je govor pred okupljenima. Oduševljena omladina krenula je pred Poslanstvo Čehoslovačke, ali ju je policija rasturila. Na Terazijama je pored mnogih sokola povređen i načelnik Župe Petar Čolović. Dok su se demonstanti sukobljavali sa policijom ispred Poslanstva Čehoslovačke, Uprava Saveza Sokola Kraljevine Jugoslavije donela je 25 septembra 1938. Rezoluciju o solidarnosti jugoslovenskog sa čehoslovačkim sokolstvom, u kojoj se između ostalog ističe : „ … Jugoslovensko sokolstvo verno svojoj osnovnoj slovenskoj misli, apeluje na slogu i solidarnost svih slovenskih naroda u ovim sudbonosnim danima; jugoslovensko sokolstvo izriče u duhu slovenskog sokolskog bratstva svoje tople simpatije i solidarnost bratskom čehoslovačkom sokolstvu i svoju nepokolebivu veru u pobedu pravde i istine“ . U odboru za sastav rezolucije bili su dr. Vladimir Belajčić, kasacioni sudija iz Novog Sada i dr. Mirko Buić, ministar na raspoloženju, starešina sokolske župe Split i član uprave S.S.K.J. Rezolucija je sa jednim opširnim raspisom dostavljena svim sokolskim jedinicama da je objave svojim članovima. Predstavnici Uprave primljeni su 25 i 26 septembra 1938. kod predsednika vlade Milana Stojadinovića, kome su predali Rezoluciju. Povodom svega što se desilo čehoslovački „Sokolski vjesnik“ doneo je vest da su jugoslovenske jedinice na manifestacioni način izjavile svoju vernost Čehoslovačkoj. (11) Češki sokoli su cenili podršku sokola iz Jugoslavije. Posle Sudetske krize 1938. u članku u „Vesniku ČOS” istakli su : „Isto tako bolno, još i bolnije za nas bilo je to što u odlučnom momentu nije išla s nama bratska Jugoslavija. Tim zahvalniji smo jugoslovenskom sokolstvu koje nam je kod svega toga ostalo verno i sa ganutljivom pripravnošću ponudila svoje živote za našu slobodu. Nikad im toga nećemo zaboraviti.” (12)

Da Vas podsetimo:  SNS dovodi i Vranjance da glasaju na izborima u Beogradu

Posle ustupanja Sudeta Nemačkoj sokoli su prikupljali pomoć za češke izbeglice iz Sudeta. Sokolska društva organizovala su akcije prikupljanja pomoći. Sokolsko društvo Borovo priredilo je svečanu akademiju 30. 11. 1938. povodom praznika 1 decembra, a ujedno i povodom 20 godina opstanka Jugoslavije. Na akedemiji izvedeno je 11 tačaka. Izvođenje „Moravskog narodnog plesa” koji su izvele naraštajke moralo je na zahtev publike biti ponovljeno. Akademiju su posetili i predstavnici Sokolskog društva Vukovar. Za izbeglice iz Sudetskih krajeva bilo je sakupljeno 1.000 dinara. (13) Sokolsko društvo Sombor priredilo je 4 marta 1939. koncert u korist čeških izbeglica iz Sudetskih krajeva. Na koncertu su učestvovala i sva nacionalna društva u Somboru. Predavanje o Česima držao je član sokola Miho Drakulić. (14) Sokolsko društvo Beograd I održalo je 4. marta 1939. svoju tradicionalnu slovensku kostimiranu zabavu. U pozivu na zabavu u „Sokolskom glasniku“ isticalo se : „Danas, kada se sveslovenska ideja suzbija u celoj Evropi, neophodna je potreba da se Sokoli još jače njom zapajaju, kao njeni prvoborci. Dođite, sestre i braćo, u što većem broju na ovu zabavu !”. (15) Posle pozdravnog govora starešine društva, koji je izneo značaj priredbe, izveden je kratki program uz učešće Jugoslovenskog akademskog pevačkog društva iz Zemuna. Prosvetar društva profesor T. Ilić govorio je o značaju sokolstva kod slovenskih naroda. Ženski naraštaj izveo je nekoliko motiva narodnih igara, a članovi i članice prikazali su “Moravsku besedu”. Zabava je održana pod pokroviteljstvom Engelberta Gangla. Na zabavi su bili i domaći kostimi i kostimi drugih slovenskih naroda. (16) Sokolska župa Sarajevo prikupila je 38.000 dinara za češke izbeglice. Akcija koju su pokrenuli sokoli našlo je potporu i kod kulturnih ustanova. Narodno pozorište u Sarajevu prikazalo je Langerovu dramu „72” i sav prihod namenilo češkim izbeglicama iz sudetskih krajeva. (17) Sokoli su prikupili i poslali 500.000 dinara. Smatrali su da je prema imovnom stanju članstva akcija uspela. (18)

K. Hrabec, prvi zamenik načelnika Sokola Brno I istakao je dopisu u listu „Bratstvo” u Osijeku : „Vi ne slutite s kakvom pomnjom pratimo mi u ČSR šta se kod Vas događa, u bratskoj Jugoslaviji. Vi ne slutite kako smo Vam istinski zahvalni za ljubav i bratstvo koje nam iskazujete svakom prilikom, pa i u časovima velikog veselja i slave na X sletu, i u časovima naše tuge i stradanja u oktobru prošle godine. Vi ne slutite sa koliko pažnje i ponosa čitamo vaše glasnike. Osobito Vaš. Sabirna akcija za pomoć naših izbeglica, to je Vaše bratstvo oživotvoreno u delo. … .”(19)

Posle okupacije Češke 1939. sokoli su pomagali češkim izbeglicama koje su bežale preko Jugoslavije. Na plenarnoj sednici Saveza Sokola Kraljevine Jugoslavije koja je održana 25 i 26 marta 1939. zaključeno je da se prikupe podaci o prilikama kod čehoslovačkog sokolstva kao i položaju Saveza slovenskog sokolstva. Na Glavnoj skupštini župe Beograd 24 i 25 marta 1939. prisustvovao je predstavnik Saveza Jugoslovensko-čehoslovačke lige Milenko Trifunović. (20) Uprkos početku Drugog svetskog rata 1939. Sokolsko društvo Beograd–Matica priredilo je 16. decembra 1939. Slavensko veče sa biranim programom i večerom. Prikupljeni dobrovoljni prilozi predati su Odboru za izbeglice iz Češke i Poljske. (21) Sokolsko društvo u Velikoj Kikindi priredilo je decembra 1939. sokolsko veče u okviru Petrove petoletke. Bilo je preko 150 članova društva na priredbi. Prvo je govorio starešina društva dr. Bojanić. Pročitano je pismo čehoslovačkog poslanika u Parizu Osuskog, koje je uputio sokolima i građanima u Velikoj Kikindi, zahvaljujući na gostoprimstvu ukazanom izbeglicama iz Čehoslovačke, u martu 1939. (22) Uz Savez Sokola i druga nacionalna društva skupljala su pomoć. Kolo Srpskih Sestara primilo je u svoj dom u Beogradu porodice sa malom decom na stan i hranu. Dali su odela, džempere i drugo izbelicama. Članice Kola skupljale su priloge i činile sve da olakšaju i ublaže teške dane slovenskih izbeglica. U svom izveštaju za 1939-40. članice Kola istakle su da su izdale 2.823 obroka u svom domu za slovenske izbeglice i izbeglice iz Banovine Hrvatske. Sem toga dale su za izbeglice 3.660 dinara, a udruženju čeških žena za njihove ciljeve 3.327 dinara. (23)

Da Vas podsetimo:  27 odsto mladih odustaje od obrazovanja iz ekonomskih razloga

Sokolska društva u Kraljevini Jugoslaviji nastavila su svoj predratni rad na podsticanju prijateljstva i uzajamnosti među slovenskim narodima. Rad Saveza Sokola na jačanju slovenske uzajamnosti bio je zapažen od čehoslovačke štampe. Jedan od vidova saradnje je bilo učešće Savez Sokola na Sveslovenskim sletovima u Pragu. Najbrojnije učešće sokola iz Jugoslavije bilo je na sletu 1938. Sokoli su za vreme sudetske krize oktobra 1938. zajedno sa nacionalnim društvima i studentima pripremali javnost za pomoć Čehoslovačkoj. Sokolska župa Beograd je sazvala Javni zbor sokola, studenata i svih nacionalnih, ratničkih, humanitarnih i kulturnih društava 25 septembra 1938. na letnjem vežbalištu Soko Matice u Deligradskoj ulici. Zbor je zabranjen uoči toga dana od Uprave grada Beograda. Uprkos zabrani okupilo se preko 4.000 sokola i omladine u dvorištu Saveznog Doma na Terazijama. Omladina je krenula pred Poslanstvo Čehoslovačke, ali ju je policija rasturila. Dok su se demonstanti sukobljavali sa policijom, Uprava Saveza Sokola Kraljevine Jugoslavije donela je Rezoluciju o solidarnosti jugoslovenskog sa čehoslovačkim sokolstvom. Posle ustupanja Sudeta Nemačkoj sokolska društva su prikupljala pomoć za izbeglice. Češki sokoli su cenili tu podršku sokola iz Jugoslavije. Posle okupacije Češke 1939. sokoli su pomagali češkim i poljskim izbeglicama koje su bežale preko Jugoslavije. Pred Drugi svetski rat i na početku rata, Saveza Sokola Kraljevine Jugoslavije je nastojao da pomogne izbeglicama iz Češke i Poljske. U tome je sarađivao sa rodoljubivim društvima sa kojima je bio u Savetu patriotskih, ratničkih i viteških društava (Kolom Srpskih Sestara, Jadranskom stražom, …). Sokolska društva organizovala su akcije prikupljanja pomoći za izbeglice. Prilozi su predavani Odboru za izbeglice iz Češke i Poljske.

Saša Nedeljković
član Naučnog društva za istoriju zdravstvene kulture Srbije


Napomene :

  1. „Dom nacinalnog jedinstva Sedište Jugoslovenskog sokolskog saveza”, „Sokolski glasnik“, Ljubljana, 7 juna 1935, br. 24, str. 1;
  2. „Izveštaj Uprave Saveza Sokola Kraljevine Jugoslavije o radu u godini 1938 podnet IX redovnoj godišnjoj skupštini 23 aprila 1939 godine”, str. 8;
  3. Vesti, „Oko sokolovo”, Beograd, 1938, br. 8;
  4. S.T, „Opaske o praškome sletu”, „Soko”, list prednjaštva Sokola Kraljevine Jugoslavije”, Ljubljana, 15 augusta 1938, br. 7-8, str. 272;
  5. N.C, – Osijek, „Poruka male Verice iz Praga”, „Bratstvo”, Osijek, juli-august 1938, br. 7-8 str. 144;
  6. Niko Bartulović, „Moralni značaj praških svečanosti”, „Bratstvo”, Osijek, juli-august 1938, br. 7-8 str. 149, 150;
  7. „Vernost za vernost”, „Bratstvo”, Osijek, 15 novembra 1938, br. 11, str. 224;
  8. Karel Stanek, „Želeli bismo da se upoznamo s onima koji nas najbolje razume”, „Bratstvo”, Osijek, 15 januara 1939, br. 1, str. 15;
  9. Dr. Miroljub Vasić, „Revolucionarni omladinski pokret u Jugoslaviji 1929-1941.”, Beograd, 1977, str. 516, 517;
  10. „Godišnji izveštaj o radu sokolske župe Beograd za XIX redovnu godišnju skupštinu 26. mart 1939. god”, „Oko sokolovo“, Beograd, br. 3 i 4, god. III, str. 6;
  11. „Nismo izneverili tad i nikada nećemo izneveriti“, „Sokolski život“, „Oko sokolovo“,Beograd 1938, br. 9; „Oko sokolovo“, Vesti, Beograd 1938, br. 8;
  12. „SVI SU NAS IZDALI, ALI MI NISMO IZDALI SEBE”, „Bratstvo”, Osijek, 15 decembra 1938, br. 12, str. 245;
  13. „Iz Vukovarskog okružja”, „Bratstvo”, Osijek, 15 decembra 1938, br. 12, str. 239;
  14. „Kratke vesti iz našeg Sokolstva”, „Sokolski glasnik“, Beograd, 17 mart 1939, br. 11, str. 3;
  15. „Svi na slovensku zabavu društva Beograd I”, „Sokolski glasnik“, Beograd, 3 mart 1939, br. 9, str. 5; „Slovenska zabava društva Beograd I”, „Sokolski glasnik“, Beograd, 24 februar 1939, br. 8, str. 3;
  16. „Kratke vesti iz našeg Sokolstva”, „Sokolski glasnik“, Beograd, 10 mart 1939, br. 10, str. 4;
  17. „Iz života našeg naroda”, „Bratstvo”, Osijek, 15 januara 1939, br. 1, str. 14;
  18. „Izveštaj Uprave Saveza Sokola Kraljevine Jugoslavije o radu u godini 1938 podnet IX redovnoj godišnjoj skupštini 23 aprila 1939 godine”, str. 9;
  19. „Od srca srcu”,„Bratstvo”, Osijek, 15 marta 1939, br. 3, str. 43;
  20. „Oko sokolovo”, Beograd, 1939, br. 5, str. 45, 49;
  21. „Oko sokolovo”, Beograd, 1940, br. 2, str. 36;
  22. „Kratke vesti iz našeg Sokolstva”, „Sokolski Glasnik”, Beograd, 22 decembar 1939, br. 51, str. 2;
  23. „Izveštaji o radu Glavnog odbora Kola Srpskih Sestara u Beogradu, njegovih odbora u zemlji i srodnih društava za 1939/1940 poslovnu godinu”, Beograd, 1941, „Vardar XXX Kalendar Kola Srpskih Sestara za prostu 1941 godinu”, Beograd, 1940, str. 5, 6;

POSTAVI ODGOVOR

Unesite Vaš komentar
Molimo unesite vaše ime