Podrške

0
1220

U poslednje vreme napišem po neki tekst u nastojanju, da se na kulturnom planu učini napredak. Moram priznati, da se po svim pitanjima koja sam potezao ništa nije pomeralo na bolje. Jedino je donekle bio uspeh, što mi se poneki moj tekst štampao u novinama, dok mi se većina tekstova završavala tamo gde nisam želeo.

A moji prijatelji, kojima sam se obraćao tekstovima punim nepravilnosti, koje sam duboko osećao u sebi, svi odreda me podržavaju u svojim komentarima, ali sa konstatacijama i zaključcima, otprilike ovakvim: „Potpuno si u pravu, ALI ništa od toga nema, dok su oni na vlasti!“. Ili, „Sve je to tačno, ALI videćeš, od toga neće biti ništa“. Ili, „Tako je, ALI niko to ne vidi i ne čuje“.Ili, „Bravo, ALI džaba je to, ovo će pročitati dva-tri čoveka i sve će biti opet po starom“ . I tako dalje, sve u istom tonu. Ljudi slegnu ramenima i teraju dalje. To bi značilo, da i ja treba najzad da shvatim, da sve što pišem je uzaludno, magla, fantazija…

Međutim, ja i dalje uporno pišem, verujući da ću ipak nešto pomoći, makar i mali kamenčić nepravilnosti da ga usmerim i postavim na njegovo pravo mesto.

Ono, zbog čega opet pišem, pored već izloženog, je pojava tekstova u kojima javne ličnosti pišu o velikom značaju kulture i umetnosti za jedno društvo, što važi i za nas. To saznanje me čini srećnim i daje mi podršku, da i dalje pišem. Nisam sam! Evo citata koji potvrđuju i utvrđuju moj stav o značaju i odbrani kulture i u velikim gradovima i malim gradićima, selima…

U članku „Hipokrate, mili brate“, sociolog Boris Jašović, pišući o odlivu mozgova, kaže:

„Oni koji su ostali u Srbiji, ili su spremni da se bore za bolje sutra, da svakodnevno popravljaju delove sistema ili su, što je češći slučaj, potpuno ravnodušni prema društvenom stanju i prave se da ne vide ono što se oko njih svakodnevno dešava. Upravo takvi će, da nevolja bude veća, stalno nalaziti izgovore i opravdanja za loše stanje u društvu.“

Da Vas podsetimo:  Poverenje i poštenje

U intervjuu Ljiljane Todorović, reditelja, objavljenog u „Politici“ 14 maja 2019. godine, na pitanje novinara, kako približiti srpskom gledalištu štivo Dejvida Hera (koji ona režira u „Ateljeu 212“), odgovara:

„Istinom, univerzalnim jezikom i otvaranjem pitanja: -Kako sačuvati veru u ideale u svetu u kome upravlja novac? Kako istrajati u borbi za istinske vrednosti, kad na svakom koraku pobeđuju: agresivnost, primitivizam, grubost, vulgarnost i arogancija? Kako opstati kao umetnik i zaštiti osetljivo umetničko biće od rastakanja i uginuća u svetu bez vrednosti?“

Pitanje: Sliku kulturne stvarnosti jedne sredine čine umetnici. Kako gledate na aktuelne prilike kod nas? Odgovara Lj.Todorović:

„Naša aktuelna kultura i kulturne prilike ogledalo su naše aktuelne države, država u malom. O rijaliti programima neću da govorim. Moja vera je upravo u borbi za: civilizacijske vrednosti, slobodu, kulturu, pamet, dostojanstvo, znanje, dobrotu, umetnost i nešto lepote. U tome je smisao.“

Evo podrške, da se istraje i ne poklekne.

Mišo M. Mladenović
akad. slikar i pisac

POSTAVI ODGOVOR

Unesite Vaš komentar
Molimo unesite vaše ime