Pogled iz istočnog u „bliskoistočno“ Sarajevo

„100 godina prije dolaska Osmanlija…“

0
1688

2015-07-22_140505

Nešto više od dvije decenije od početka nesrećnog rata na prostoru BiH, Srbi su i dalje za Bošnjake i Hrvate agresori, genocidan narod. Od koga se traži da se svakodnevno izvinjava, moli za oprost pa ako bude dovoljno revnosan u okajavanju svojih grijehova možda mogu da ostanu da „žive s nama“ kako nedavno reče bivši reis Mustafa efendija Cerić. Baš kao da Srbi nisu autohtoni narod na prostoru BiH, već neke „došle“. Ma zna to dobro „bivši“ ali se pravi lud.

Priča oko pridošlica i starosjedelaca podsjeti me na jednu prijeratnu, sarajevsku „legendu“ o izgradnji Stare crkve na Baščaršiji. Muslimani su s ponosom na toj legendi isticali svoju „merhametli“ osobinu. Kao loše su se u prošlosti, za vrijeme turskog „zemana“ ponijeli prema Srbima te su to uvidjeli i na vrijeme ispravili svoju grešku.

„Legenda“ kaže da su Srbi odlučili da naprave Božiji hram ali bez dozvole turskih vlasti to je bilo nemoguće. Stiže im „aber“ /glas/ od sultana da mogu da naprave crkvu ali veličine bivolje kože. Naratori koji su s generacije na generaciju prepričavali ovu priču često dodaju da se sultan slatko nasmijao svojoj pakosti Srbima jer kakva bi to bila crkva velièine bivolje kože. Elem, Srbi mudri, namazani svim bojama dosjetiše se, te kožu isjekože na tanke trake, opasaše s tim trakama krug i dobiše potrebnu površinu za crkvu. Sultan ne htjede da pogazi svoju riječ i bijesan na „Kaure“ dozvoli im da naprave Crkvu u Sarajevu. Generacije sarajevskih Srba živjele su s ovom legendom, vjerovale u njenu istinitost i hranili svoj ego, nebeskog naroda. Rijetki su shvatili vremenske nelogičnosti i istorijeske kontravreze u priči i njenu opasnu poruku. Naime, poznato je da su Turci-Osmanlije sredinom 15 vijeka došli tačnije okupirali Bosnu. Iako su pisani tragovi iz srednjeg vijeka ,o zidanju crkve Svetih arhangela Mihaila i Gavrila u Sarajevu uništeni, arheološka nalazišta i vizantijski stil gradnje ukazuju da Stara crkva potiče iz 12-og vijeka, čak i ranije. Dakle, najmanje 100 godina prije dolaska Osmanlija što u potpunosti obesmišljava gorepomenutu legendu. Međutim, ostaje gorak ukus da je neko tom, naoko naivnom „pričom“ želio prekrojiti istoriju i kazati ko je stariji u Sarajevu, Bosni ?

Da Vas podsetimo:  Od čega će zavisiti broj Srba stradalih u Jasenovcu?

I nije to jedina podvala sarajevskim Srbima. U ratnoj i poratnoj terminologija Šehera, sarajevski Srbi su „papci s brda“ koji su nasumice i neselektivno pucali po Sarajevu. Automatski, po toj matrici Bošnjaci su donji i žrtve. Da se razumijemo pucali su i jedni i drugi ali nešto drugo tu ne štima.

Prvo, kako su sarajevski Srbi na pragu svojih kuću mogli biti agresori? Drugo, Grbavica, Ilidža, Ilijaš, Rajlovac, Hadžići, sarajevski kvartovi i predgrađa koje su Srbi „držali“ u ratu na istoj su nadmorskoj visini kao i recimo Baščaršija, Marijin Dvor ili Alipašino polje, koji su bili u „rukama“ bezgrešne ARBiH! Jesu Srbi bili na brdima ali i Bošnjacima je u ratu prijao planinski vazduh i panoramski pogled kroz nišan haubice ili snajpera s Igmana, Mojmila, Debelog brda.

Sve ovo što pišem odavno je svima poznato ali ne vrijedi i dalje smo „bedgajsi“. U posljednje vrijeme vješto nam „pakuju“ priču o tome da smo pridošlice, gosti na ove prostore te da se tako i ponašamo, u suprotnom pravac Srbija. Srbija nam je draga, mnoge sarajlile potražile su sreću s druge strane Drine ali znatan broj osta i bukvalno na ledini napravi Istočno Sarajevo. I dalje ga grade i šire. Napraviše Srbi na Vracama crkvu, kopiju one Stare na Baščaršiji da ih podsjeća na Sarajevo, na viševjekovno bitisanje na ovim prostorima. E jedino ne pitaše ovovremenske sultane za dozvolu, možda je tu problem.

G.Šarac

POSTAVI ODGOVOR

Unesite Vaš komentar
Molimo unesite vaše ime