Pomama za iluzijom

1
933

Predsednički-kandidati-Foto-Ilustracija-Mondo-Mario-Milojević-620x330Predsednička kampanja u Srbiji se zahuktava, i ako se po jutru dan poznaje biće podjednako prljava kao i sve prethodne. Suludo je, doduše, i očekivati moral u politici, ali pristojne zemlje sebi mogu da dozvole makar neki prag ispod koga se ne ide. Sa Srbijom to nije slučaj.

Dok se ogroman broj tekstova koji kruže Internetom do u detalje – vrlo često fabrikovane – bavi ličnostima predsedničkih kandidata, mene kao hroničara ove naše tužne današnjice mnogo više zanimaju reakcije ostrašćenih navijača. Društvene mreže su savršeno ogledalo društva u kome živimo, i pokazatelj stepena do kog je to naše društvo obolelo. Internet čaršija se čas posla polarizovala, i verbalni sukobi idu do neslućenih granica, dozvoljavajući agresiji i primitivizmu da budu glavna obeležja diskusija.

A kako stvari zapravo stoje

pink-300x238Za one koji nisu baš preterano upućeni, mada je Internet učinio informacije dostupnim svakome ko je iole zainteresovan za razmišljanje, stvari stoje ovako: najgledanija televizijska stanica u zemlji brutalno krši sve kodekse objektivnog novinarstva, i besramno favorizuje Njega. Tu i tamo dozvoli pojavljivanje kandidata čije je pominjanje aminovao On, a ostali se pominju tek u tragovima. Slična situacija je i na ostalim televizijama, sa blagim odstupanjem kada su u pitanju N1 i RTS 1, koje ne mogu da se pohvale nekom preteranom gledanošću. Posebno kada se uzme u obzir da je jedan od najvećih kablovskih operatera prebacio N1 na poslednje mesto na listi domaćih kanala.

Sasvim je, dakle, jasno da u Srbiji vlada apsolutni medijski mrak, i da nijedan kandidat nema šanse u borbi protiv urednika svih štampanih i elektronskih medija. To u startu ove izbore čini nedemokratskim i neregularnim, budući da je jedan kandidat favorizovan u kampanji, a drugima su uskraćena prava na ravnopravno predstavljanje. I tu se odmah otvara pitanje: sa kojim ciljem se učestvuje u trci u kojoj si u startu oštećen?

Odgovornost za overu potpisa podrške predsedničkim kandidatima poverena je isključivo notarima, kojih za celu Srbiju ima tek nešto preko 150, dok je sudovima i opštinskim organima ta nadležnost oduzeta. Time je svim predsedničkim kandidatima, osim onom koji ima u rukama mehanizme za ucenu notara, pucano u nogu, i onesposobljeni su za ravnopravno učešće u izbornoj proceduri. Još jedna potvrda da su izbori nedemokratski i neregularni, i opet pitanje sa kraja prethodnog pasusa. Čemu?

Da Vas podsetimo:  Heroji Halijarda?

Republička izborna komisija je pod apsolutnom kontrolom aktuelnog srpskog premijera i favorizovanog predsedničkog kandidata, i sasvim je suludo očekivati da će državno telo, koje od uvođenja višestranačja do danas na svakim izborima dokazuje sklonost prevarama, manipulaciji, poltronstvu i slepoj odanosti aktuelnom režimu, ovog puta biti objektivno i da neće po ko zna koji put učestvovati u krađi glasova i u prekrajanju izborne volje građana. I još jednom moram da se upitam: čemu učešće u trci za koju unapred znaš da ćeš je izgubiti zbog neregularnih uslova?

Šta na sve kaže čaršija

Čaršija se, uprkos svim ovim logičnim zaključcima, izdiferencirala i svako je izabrao svog favorita, kog uzdiže na pijedestal, ne libeći se pri tom da brutalno pljuje sve druge kandidate, baš kao što to čine i režimski tabloidi i botovi. I kao što je nekada davno masovnu histeriju izazivao kralj ulica i trgova, sada već olinjali i ofucani Vuk Drašković, baš kao što su studentkinje vrištale noseći transparente sa natpisom „Čedo, oženi me!“, i baš kao što je histerija dosegla krešendo kada smo svi zajedno mantrali „Ko god da dođe, samo da ode Tadić!“, sada su opštu pomamu izazvali Saša Janković i Ljubiša Preletačević Beli.

Dok za prvog mislim da je parazit koji punih 20 godina živi na državnim jaslama, i da ima vrlo sumnjive stavove po nekim ključnim za naciju pitanjima (odnos prema gej brakovima i pravima na usvajanje dece; obavezna vakcinacija i pretnja oduzimanjem dece), za Luku Maksimovića, koji je fenomenalno oživeo lik Ljubiše Preletačevića Belog, imam sve simpatije. On i grupa ljudi oko njega su napravili sjajan posao na lokalu, i u Mladenovcu se bore za vrlo konkretne stvari koje su na korist celom gradu i okolini. U njima ima energije, ima odličnih ideja, a očigledno je da ima i sasvim dovoljno pameti da se te ideje nametnu većini u toj varoši.

Da Vas podsetimo:  KRENITE

To bi, međutim, za sada bio domet te grupacije. I odgovornost političara se, između ostalog, ogleda u spremnosti da se sagledaju sopstveni limiti, i da se jasno i glasno kaže: ovo mogu, ovo ne mogu. Poneti zanosom i podržani euforičnim glasačima, Luka i momci su ušli u trku za koju nisam siguran da žele da je dobiju. Čak se negde vrlo jasno i definiše poruka da je važno animirati ljude da u što većem broju izađu da glasaju, i da se na taj način ugrozi režim Aleksandra Vučića, pa da se onda u eventualnom drugom krugu on i porazi. Teoretski ljubav dobro zvuči, malčice je drukčije u praksi. Neće ovoj državi doneti ništa dobro puka smena vlasti, budući da sve što je trulo ostaje na snazi: Ustav, izborni sistem, izborni zakon, većina drugih zakona, sve institucije sistema su zahvaćene teškim malignim oboljenjima, i dok se sve to ne raskrči i dok se ne stvore uslovi za fer i demokratske izbore na funkcije u sistemu postavljenom na zdravim nogama, sve ove priče nisu ništa drugo do saučesništvo u produžavanju agonije.

Posledice produžetka agonije

U toj agoniji mladi sve više napuštaju domovinu, stari su sve gladniji i bolesniji, država se sve više rasprodaje, okupacija je sve otvorenija i direktnija, i još malo pa ćemo nestati sa lica zemlje.

Fenomenalna stvar je boriti se humorom i satirom protiv represije, to je odličan način da se jedan totalitarni i apsolutistički režim izvrgne ruglu, ali to se ne radi na izborima. To se radi u televizijskim emisijama, kroz kolumne, objavljivanjem tekstova i klipova na Internetu. Krajnje je neodgovorno ulivati lažnu nadu poslovično euforičnom i ne preterano obrazovanom narodu, koji konstantno potvrđuje da nema ama baš nikakve sklonosti ka mišljenju svojom glavom. Taj isti narod je u poslednjih nekoliko decenija toliko puta doživeo razočarenja, da bi mu još jedno bilo baš mnogo. Možda čak i previše, možda bi to bila kap koja je prelila čašu.

Da Vas podsetimo:  Njujorčani

A na plećima ovog naroda je odgovornost da se još jednom okupi oko zdrave ideje i da pokuša na svojim leđima da iznese teret istinskih promena. Da pokuša da dovede do kolapsa sistema, da se izbori za lustraciju koja je preskočena 5. oktobra 2000. godine, da se izbori za izgradnju zdravih institucija sistema i da nakon toga, po prvi put u životu, izađe na fer i demokratske izbore, u kojima će glasati za ideologiju i program ljudi koji imaju viziju kako oživeti državu koja se nalazi u stanju kliničke smrti. Onda ćemo moći da dozvolimo sebi luksuz da se zajebavamo, da pravimo sprdnju, da se šegačimo, smejemo, veselimo, da pravimo cirkus. Do tada, međutim, ima previše ozbiljnog posla pred nama, i ne možemo sebi da dozvolimo da rasipamo poslednje atome energije na bespredmetna prepucavanja po Internet čaršiji oko toga čiji kandidat ima veću pišu.

Neodgovorno je hraniti pomamu naroda za iluzijom, to je kao kada biste narkomanu davali drogu da se uradi, i da još jednom zaplovi u imaginarni svet, koji postoji samo u njegovoj glavi. To bi svaki kandidat trebalo da ima na umu kad krene prema RIK-u da preda potpise za kandidaturu.

Peđa B. Đurović

www.kolumnista.com

1 KOMENTAR

  1. pedja,nešta se ne uklapa.kako to da ti kao ozbiljan čovek ne znaš da su kandidati koji su već trideset godina na nekoj vlasti udbini igrači i da je udba iz svojih firmi sve njih napravila.taklo da su organizovani izbori al da uvek neki od njihjovih kandidata pobedi.pošto ne može ni jedan koji nije njihov da se pojavi,onda su se ljudi setili da ovaj cirkus izvrgnu ruglu i da ga pretvore u sprdnju,kao što i jeste.narod je već odavno postao apatičan jer nema koga da glasa,što je tačno.za to je narod prihvatio zajebanciju ,nazvanu beli preletačević što ću i ja i svi koje znam.ali da pojasnim,kako to da jedino saša radulović jedini izjavi da će glasati zajedničkog kandidata u drugom krugu,ma ko on bio.znači nisu mogli da se dogovore.ako je vučić svima protivnik,zašto nisu našli jednog kandidata pa ga postavili kao protivnika ovoj nakaradnoj vlasti.znači osim par njih svi su pokriće ovome.prema tome sve je jasno,janković i jeremić su sa vučićem na vlasti već trideset godina.narod nema svog kandidata onda nam je odličan beli,ave beli.

POSTAVI ODGOVOR

Unesite Vaš komentar
Molimo unesite vaše ime