Posle Popovića lagala je i Popovićka…

1
1795
Nikola Janić / Jelena Đorđevic-Popović / Foto: montaža

Od momenta kada sam pre dve decenije u emisijama švedskih televizija počeo da učetvijem u debatama i u švedskim novinama dajem intervjue i pišem autorske tekstove o istinitim dešavanjima u bivšoj Jugoslaviji, neki ”viđeni” Srbi, ne Hrvati, ne Muslimani iz Bosne, ne Šiptari sa Kosmeta, već Srbi i srpske medije iz Srbije i srpskih organizacija u dijaspori (uz voćstvo nekih političara i urednika srpskih medija) počeli su na sve njima dostupne načine, uglavnom lažima, da zaustave istinu o stradanju srpskog naroda. O jednoj neverovatno osmišljenoj i neshvatljivo prljavoj laži napisao sam i tekst: ”Pokušaj masovnog ubistva Srba u Švedskoj”, koji posle 14. godina reprizirano objavljujem na portalu www.koreni.rs :

”Moje ime je Nikola Janić. Živ sam, i ostaću živ onoliko koliko to Bog želi i odredi. Ali ne pišem ovaj tekst da bih vas obavestio o mom životu, već o ubistvu. Pišem o gnusnom zločinu.  O pokušaju masovnog ubistva Srba u Švedskoj. Planiranog u redakciji Satelitskog kanala RTS-a, a izvršilac je 05. oktobra 2009. u 21:20 bio stvor koji se obično oslikava crnom ili crvenom bojom, i sa dva zakržljala roga na glavi. 

U ovoj neumesnoj igri je ”stvor” jedna iskompleksirana, lukava i izuzetno kvarna osoba, koja bi bila osuđena u Hagu za genocid, nad grupom od više desetina hiljada ljudi, da je njen zločin uspeo. Naravno i kada bi postojao Tribunal za medijske laži, modifikacije i malverzacije. U tom planiranom zločinu redakcije Satelitskog programa RTS-a, mala nije bila sama. Pomagali su joj slični njoj, oni koji umišljaju da su oni svemoćni, a da su drugi ljudi bele tačkice u njihovom crnilu, koje mogu da brišu lažima i tendeciozno prećutanom istinom. 

U toj, nekoliko dana pre njenog emitovanja, najavljivanoj emisiji: ”Upoznajte Srbe u Švedskoj”, o kojoj je putem e-poste i sam urednik emisije Jelena Đorđevic-Popović slala obaveštenja na određene grupe, reče ta mala, i ostade živa: ”Savez Srba je čelna i najbrojnija organizacija Srba u Švedskoj”… 

Da sam lično omznut od pojedinaca u ovoj redakciji (a naravno i od drugih i tamo i ovamo) ne smeta mi ni malo. Da me ova mala ne podnosi zato što sam joj u lice rekao da novinar koji sedi na jednom sastanku i sluša sve izgovoreno, a o tome informiše sve suprotno, kao što je ona činila, nije ništa drugo nego ljigavac, takođe me ne uzbuđuje. Njenu urođenu ljigavost potvrdila je i letos kada je histerično jurila kolege po hodnicima i kacelarijama RTS-a, koje su se usudile da me pozovu kao gosta u njihovu emisiju. Ličnu sklonost laganju pokazala je jos tada, kada im je lagala da Nikola Janić ne predstavlja neki Savez iz Švedske. Drskost i naviku da informiše gledaoce RTS-a suprotno istini, što bi u normanim uslovima moralo rezultirati otkazom s posla, nečija miljenica je potvrdila lažima kojima je počela svoju autorsku emisiju petog oktobra. Znao sam sve sto je njoj svojstveno odavno, ali nisam znao, i do danas nisam ni verovao, da je na RTS-u moguće, da mržnja zaposlenog ide dotle da koristi RTS za lično bolesno zadovoljavanje. Ili i da u emisiji sa imenom ”Upoznajte Srbe u Švedskoj” prećuti najbrojniju srpsku organizaciju u Skandinaviji, a članstvo te organizacije pripiše drugima. A ta nepostojeća organizacija i to njeno članstvo mogu da dokažu veliku nesebičnost, i kada je u pitanju narod od koga potiču, i matice u kojima su nekada rođeni i odrastali, i borba za prava svojih članova i njihovih rođaka u Švedskoj.  

Dakle, nisam verovao da je takav cinizam moguć i ne bih se ni danas naprezao da pišem ovaj tekst, da se pre neki dan nisam u bolesničkoj postelji naprezao da čujem svaku reč, koju je generalni direktor RTS-a, gospodin Aleksandar Tijanić, izgovorio u emisiji ”Oko”. A gospodin Tijanić reče (i iskreno verujem da je tako i mislio) da on na gledaoce RTS-a gleda kao na vlasnike, akcionare Javnog servisa. Dakle, u ime dela tih vlasnika Javnog servisa (moje tetke, ujaka, strine, brata, snaje, sinovca, ostalih rodjaka i mnogih prijatelja i poznanika) i onih koji nemaju meni svojstvenu tvrdoglavost, da pišu slepima ili pričaju gluvima, obratiću se lično gospodinu Tijaniću i još nekim relevantnim odredištima. Počeću i seriju tekstova o bezbrojnim ”ubistvima” koja su učinjena od ove redakcije da bi, ponekad i iz političkih interesa i zahteva, zaustavili konstruktivne organizacije i izuzetno sposobne i postojane, ali njima nepododne ljude, među srpskim rasejanjem širom Evrope i sveta. 

Ukoliko odgovorni, gospodin Tijanić na prvom mestu, sagledaju činjenice i pokažu volju da vide mnoge dokaze, dokumente, e-postu… i da RTS u mnogo čemu pomaže Ministarstvu za dijasporu da marginalizuje korektne organizacije i ljude u Nemačkoj, Francuskoj, Americi… i koji ne igraju kako oni sviraju, doći ce do promene. Oni koji ne dozvoljavaju da se radi svašta što je od koristi pojedincima i manjim grupacijama u Srbiji i među dijasporom, a na štetu je naroda i matice, više neće moći da se farbaju svakakvim bojama, već ce se, i o njima, i o drugima, o svima, govoriti istina.

Sastanak u Stokholmu, održan u sobi za sastanke ”nepostojećeg” Srpskog saveza sa delgacijom Ministarstva za dijasporu, koju je prilikom njihove posete Kraljevini Svedskoj, predvodio ministar, gospodin Srđan Srećković. / Foto: printskrin

U dole priloženom isečku tabele sa zvaničnog portala švedske vladine institucije, vidi se neoboriv dokaz za lazi RTS-a, odnosno koliko članova imaju srpske organizacije u Šedskoj, kao i koliko članova imaju još četiri organizacija sa područja bivše Jugoslavije:

Serbernas Riksförbund i Sverige, (Savez Srba, kako se zovu) po RTS-u i bombastoj tvrdnji Jelene Popović, ta najbrojnija (i jedina?) srpska organizacija u Švedskoj, ima 6 788 članova.

Serbiska Riksförbund (Srpski savez) ima 11 069 (jedanest hiljada šezdeset devet) članova a taj Savez je, po Satelitskoj redakciji Javnog servisa Srbije, specijalizovanoj za ”istinu” o dijaspori, nepostojeća organizacija i njenih 11 069 članova se od četvrtka vode kao nestali… kuku majke…, kako ima običaj da kaže jedna, meni nekada draga, osoba!!! 

Nikola Janić,

Predsednik Srpskog saveza u Švedskoj

POSLEDNJA VEST:

Svi članovi Srpskog saveza, zaista čelne srpske organizacije u Švedskoj, ako se računa po broju članova (a i po drugim aktivnostima) pronađeni su živi i zdravi i voljni su da i dalje, kao i do sada, pomažu svoju maticu.

Istovremeno Srpski savez očekuje zvanično izvinjanje od odgovornih za nanešen bol i patnju porodicama i prijateljima članova Srpskog saveza, koji su iz emisije ”Upoznajte Srbe u Švedskoj” saznali, i poverovali Jeleni Đorđevic-Popović i redakciji Satelitskog programa RTS-a, da su tih više od 11 000 ljudi, njihovih najbližih i organizacija Srpski savez,  zaista nestali, odnosno da od 05. oktobra u 21 i 20 ne postoje. 

Kako je ovo kap koja je prepunila času dugogodišnjih arogantnosti i idiotizama, i da se oko ove redakcije više ne bi dešavale zablude, ali ni oko srpskih organizacija u Švedskoj, Nemačkoj… i sveukupnog srpskog rasejanja i, naravno, i Ministarstva za dijasporu, na portalu časopisa ”Koreni”,  www.koreni.net u rubrici: ”Da li je Srbija naša kuća”, objavljivaćemo činjenične tekstove o svima nama! 

Dobro ste došli sa svim vašim informacijama, prilozima i autorskim tekstovima, ali ne i sa neosnovanim pljuvanjem na bilo koga!

Prvi tekst u ovoj novoj rubrici, biće objavljivanje liste pitanja koja su poslata Ministarstvu za dijasporu, a na koja se iz te ”naše kuce” već tri nedelje ne daje odgovor! Ta činjenica (koju je lako dokazati protokolom poslate i primljene e-poste) posebno je interesantna ako podsetim na česte izjave ministra, gospodina Srđana Srećkovića, da će: ”…ako mu dam ime jedne jedine osobe kojoj od ministarstva u roku od tri dana nije poslat odgovor na njihovo javljanje, pitanje, predloge, zamerke…  odgovorni u Ministarstvu za dijasporu će da lete napolje”…

Gospodine Ministre, iz najboljih namera počinjem sa davanjem svog imena. Dajem Vam ga uz molbu, iskrenu molbu, da ne izbacujete ljude sa posla. Ali, da počnete i Vi, i oni, da ispunjavate ono zašta ste i plaćeni za rad u kući, za koju konstantno tvrdite da je i ”naša kuća”! 

A što se tiče Satelitskog programa RTS-a, dobro je da su na ovako drzak način sami o sebi izneli dokaz za ono što sam govorio više od pet godina: Njihovim dugogodišnjim selektiranim i netačnim (četo svesno lažnim) predstavljanjem, veličanjem, ili negiranjem, organizacija i pojedinaca, činili su veliki greh. Veliku štetiu nisu naneli samo ugledu Javnom servisu Srbije, već i državi i njenim građanima, bez obzira da li živeli ”ovde” ili ”tamo”. Lagali su svesno, planski i sračunato. Da li su te laži bile u pozitivnom ili negativnom smislu, nije odredjivala činjeničnost i realnost, već interesi pojedinaca, političkih institucija u zemlji, ili manjih grupacija i u Srbiji i u dijaspori. Mnogo toga, prljavog, naučili su od političara, ili je, kada je u pitanju naša dijaspora, obratno?  I jedni i drugi su koristili organizacije i ”organizacije” i one pojedince koji bi za večeru sa nekim, bilo kojim političarem, ili za minut pojavljivanja na TV ekranu, izgovorili sve što ”ovi” hoće da im se kaže, pa makar to bilo i o rodjenoj majci. 

Dobro je da se ovaj zaudarajući zločin odigrao pred očima gledalaca. Najzad ima ”i ova druga” dijaspora, ona koja zahteva da sve bude ”ni po babi, ni po stričevima”, ali u opštem interesu i Srbije i Republike Srpske i svim građanima, mogućnost da progovori. Da kaže sve, a da niko ne odgovori: hvališu se. Što se tiče Srpskog sveza iz Švedske, urednik ove emisije nas je njenim negiranjem da postojimo, prisilila da odgovorno analiziramo njenu emisiju. Da na svaku tačku, na svaku izgovorenu reč odgovorimo i prokomentarišemo je. Da za sve ono što nismo mi učinili, a drugi jesu, da im se zahvalimo, da pozdravimo i, naravno, da podržimo. Ali isto tako i da iznesemo dokaz za ono šta je Srpski savez činio, šta činimo i šta ćemo činiti. Da iznesemo validne dokaze da deo onoga što se veličalo u delu emisije, da smo to činili i mi, ali u mnogo, mnogo većem obimu i postignutim rezultatima nego drugi. Da dokumentujemo da je stvarnost u potpunoj suprotnosti od mnogo toga što je izgovoreno u emisiji. Televizija je medij kome se veruje, a mnogi mogu da poveruju u mnogo toga što su videli i čuli. Takvo verovanje bi bilo izuzetno opasno za srpsku dijasporu, ne samo u Švedskoj. Naprotiv. Ponavlja se stari scenario a ovo je treća repriza. 

Lično imam prijatnije stvari koje bihmogao da radim. Ali imam obavezu da javnost upoznam sa istinom. Ne samo zbog članova Srpskog saveza, udruženja i pojedinaca, koji su to ostali i kada je bilo otežano da budu naši članovi. Onih članova koji nikada nisu pobrkali ili prodali opšti interes, radi ličnog. Udruženja i pojedinaca koji su odoleli pritiscima, pretnjama ili iskušenju da prihvate ponuđeni novac (i do 200 000 kruna što je oko 20 000 evra) da bi napustili Srpski Savez i prešli u onaj ”drugi”. Za istinu i o nama i o vama moramo svi mi da progovorimo. Da se angažujemo, da napravimo ”inventar” među nama samima (jer matica to nikad nije htela, a uvek obećavala da hoće) da znamo gde koga imamo i ko kave mogućnosti ima. Da se udružimo i da delujemo po specifičnosti odvojeno, ali po potrebi zajedno. Da se orgaizujemo u Nacionalni savet srpskog rasejanja, nevezano od Ministarstva i bez mogućnosti njegovog uticaja, ali za konstruktivan dijalog. Da više ne bude jedan od nas iz Švedske, dva iz Nemačke, jedan iz Engleske, jedna iz Austrije, jedan iz Švajcarske, Amerike, Australije, Kanade… već svi zajedno da kažemo i RTS-u i Ministarstvu za dijasporu, Skupštini i Vladi Srbije: 

Ili neka rade pošteno, ili ukinite i ovu redakciju na RTS-u i ovo Ministarstvo u Vladi. 

Koreni www.koreni.rs stoje vam uvek otvoreni da bi se vaš glas čuo, odnosno pročitao!”

Napomena: Tekst sam ponovo objavio jer mnogi ljudi koji su decenijama nanosili štetu srpskom narodu prisutni su i danas u javnom, političkom i medijskom životu u Srbiji. O njima neću (možda ponekad) pisati, ali ću pisati o onome šta su neki među njima ignorisali, sprečavali i zaustavljali, a moglo je da se kaže i da se pokaže javnosti zemalja Evrope i sveta…

Nikola Janić

Samo ovih nekoliko linkova su dokaz ko ne laže a ko laže:
www.janic.se/?page_id=404
www.janic.se/?page_id=386
www.janic.se/?page_id=421
www.janic.se/?page_id=443

1 KOMENTAR

  1. Gospodine Janiću, ništa su tu ni danas nije promenilo. Moj stav je da u svakom društvu ima svakojakih ljudi, te da se treba družiti po pameti, a ne pripadnosti ovoj ili onoj organizaciji, pa makar da je i nacija u pitanju. Evo ja već više od desetak godina pišem ovo što pišem, iskreno, onako kako osećam a ne iz nekih materijalnih interesa, jer od toga ne živim, pa to tako sebi mogu i da priuštim. Sa onima iz vlasti komuniciram samo preko svojih tekstova i perfektno se slažemo – oni teraju svoje, ja svoje. Pokušavao sam da uspostavim kontakte i sa ovima iz opozicije, ali ni to ne ide – ili se plaše konkurencije (da ja ne dođem kod njih pa preuzmem neku od njihovih pozicija, iako im ja stalno naglašavam da ja žeelim i dalje da budem samo advokat, a to što pišem – stavljam im na „Švedski sto“, pa neka se služe, ali izgleda da im nisam dovoljno uverliv), ili je u pitanju sujeta, pa shvataju da je ovo što ja radim iz hobija bolje od onoga što oni rade u vidu zanimanja. A šteta je. Da je pameti, mogli bi da se iskoriste ogromni kapaciteti društvenih mreža kad bi neko znao ili hteo da to iskorristi. Ista je situacija sa vama u dijaspori – može li neka satelitska redakcija za inostranstvo ili kako se danas već to zove da se pomiri sa tim da je to što vi radite na volonterskoj bazi bolje od onoga što oni profesionalno rade i od toga lepo žive. Glavu gore, idemo dalje – pa koj’tu tu je, ko nije i neka i nije (vic, ali nije vreme za viceve).

POSTAVI ODGOVOR

Unesite Vaš komentar
Molimo unesite vaše ime