Posle presude Oriću jedinstvo u Srpskoj nema alternativu

0
982

Nakon oslobađajuće presude Naseru Oriću, kao da su se svi akteri političke scene u Republici Srpskoj, pozicija i opozicija, prenuli, i shvatili da njihovo političko mimoilaženje Sarajevo naveliko koristi, i da su svi na gubitku. Stoga je i osuda ishoda pomenutog sudskog procesa bila jednodušna, uz različite prijedloge. Opozicija je predlagala da se sudije i tužioci ubuduće biraju u parlamentu dok je predsjednik Srpske, Milorad Dodik, pozvao sudije i tužioce Tužilaštva i Suda BiH iz reda srpskog naroda da te institucije napuste i vrate se u Srpsku, gdje će im biti obezbijeđena identična primanja. Orićevo oslobađanje od odgovornosti za zločine nad Srbima dalo je zvaničnicima Srpske nove argumente za sprovođenje referenduma o ustavnosti ovih institucija, što je opozicija donedavno cinično zahtijevala od predsjednika Srpske, insistirajući najprije na objavljivanju skupštinske odluke u Službenom glasniku, a potom na krivičnoj odgovornosti direktora zbog odugovlačenja da objavi odluku Narodne skupštine. Sada, kada je sprovođenje referenduma ponovo postalo aktuelno, opozicionari ga i ne spominju. Najavili su da se neće odazvati pozivu na sabornost i sastanak u Palati Republike, što je inicirao predsjednik Dodik, i ponovo se okrenuli svom prepoznatljivom pravcu političkog djelovanja. Srpska politička sabornost remetila bi koncept ometanja rada sjednice Narodne skupštine zakazane za 17. 10.

Izjava Mladena Bosića od 13. 09. da su „demokratska prava opozicije u Srpskoj brutalno poništena“, ponajbolje odslikava namjere i „pravo“ opozicije da koristeći fizičku silu nameću dnevni red većini, u kojem dominiraju zahtjevi za smjenu ministra policije i, na kraju, Vlade Srpske. Vlast koju podržava legitimna većina treba da se skloni, kako bi „demokrate“ zasjele?! Osramoćeni ishodom performansa sa prethodne sjednice, gubljenjem inicijative u Narodnoj skupštini, opozicionari izvjesno vrijeme nisu ni bili kadri da daju bilo kakve izjave sem uvreda i prijetnji. Ali, popravni ispit se bliži u vidu nove skupštinske sjednice, kada će ponovo biti u prilici da mobilnim telefonima prave snimke vriske, guranja, padanja, haosa, a što bi trebalo da isprovocira reakciju policije. A zatim, zna se, slijede optužbe za „policijsku brutalnost“, nošenje „dugih cijevi“, i vapaj: Spasavajte nas! To bi, valjda, trebalo da bude dovoljno predstavnicima mećunarodne zajednice da se „haos“ u Srpskoj internacionalizuje kako bi se pojavili medijatori poput Hojta Brajana Jia sa zahtjevom za smjenom ministara policije i finansija, i insistiranjem na privremenoj, zajedničkoj vladi, koja bi potrajala do narednih izbora. Da li je sličnost sa Makedonijom slučajna?

Da Vas podsetimo:  Da li postoji razlika između srpskih i nemačkih plagijatora disertacija?

Ne treba zaboraviti da se Albanci i Zaev po preuzimanju vlasti nisu zaustavili na podjeli zemlje na etničke regije, albansku i makedonsku federalnu jedinicu, već su preko noći postavljeni saobraćajni znakovi na albanskom jeziku duž svih komunikacija i na svim institucijama, gdje je Albanaca preko 20%. To je samo početak. Slijedi promjena imena i grba države, što je viđeno u Republici Srpskoj. Već se mogu čuti zahtjevi pojedinih američkih kongresmena da se Makedonija podijeli na „kosovski“ i bugarski dio. Podjela zemlje, u slučaju BiH, naravno, ne dolazi u obzir.

Uostalom, ko je ono 04.03. ove godine izjavio da je Bakir Izetbegović „spreman ostaviti prošlost daleko iza nas“? Nije li to bio Govedarica? A sada se u SDS čude kada im kažu da su „Bakirova djeca“. Opozicija Srpske često koristi izraz „vladavina prava“. To je omiljeni termin NATO pakta. Nakon što je britanski ambasador u BiH, Edvard Ferguson, povodom posjete delegacije Doma lordova, u Sarajevu izjavio da je „prioritetno pitanje za sve kojima je stalo do budućnosti ove zemlje odlazak mladih“, od tada opozicionari učestalo koriste frazu „Dodik je kriv za odlazak mladih“. Vezano za dolazak britanskih lordova, niko nije ni spomenuo da je dolazak delegacije bio u režiji baronese Arminke Helić, nekadašnje savjetnice britanskog šefa diplomatije Vilijama Hejga, koja je iz rodne Gračanice u Britaniju emigrirala ratne 1992. godine.

Bosna je još uvijek mirna. Zapadu ne odgovara da se stvori haos dok ne završi sa Makedonijom i Kosovom, jer ni NATO nije siguran da li bi mogao kontrolisati situaciju ako sada „pokipi“ bosanski lonac. Haos na Balkanu usporio bi širenja NATO prema Kavkazu i Zakavkazju. Širenje Alijanse za cilj ima opkoljavanje Rusije, uz njeno permanentno urušavanje iznutra (stvaranje jače opozicije Putinu, uz primjenu psiop operacija i aktivnost nevladinih organizacija). U vizuri NATO odlazak Putina značio bi kraj Rusije. Preostala bi još samo Kina, čija ekonomska ekspanzija ugrožava dominaciju SAD u svjetskoj trgovini. Kina želi poslovati po pravilima i u dogovoru sa EU. Novi put svile, na koji računa Kina, i ruski gasovodi, u EU vode preko Makedonije, te je stoga u Skoplju najveća gužva. Zaeva ne zanima što bi te investicije ekonomski preporodile ne samo Makedoniju već i Zapadni Balkan. Ne interesuje ga ni što politika koju sprovodi vodi dezintegraciji zemlje i njenom mogućem nestanku. Da li u Srpskoj likovi poput Čavića i Šukala razmišljaju da delegitimisanje Narodne skupštine ide naruku onima koji od Srpske žele stvoriti praznu ljušturu? Ili se sve svodi na ono „da mi zasjednemo pa ćemo vidjeti“? Da li iko primjećuje da je poodmakla aktivnost na urušavanju Doma naroda koja se vodi iz poznatih ambasada, i da se svojski radi na tome da se kroz odluke Ustavnog suda Savjetu ministara daju ingerencije Vlade BiH, čije odluke bi potvrđivao parlament prostom većinom glasova? Ili je navažnije „srušiti Dodika pa šta bude“?

Da Vas podsetimo:  Kako je NATO lagao, izmišljao i lažno prikazivao uspeh u pogađanju vojne tehnike na KiM

Snažna i jedinstvena vlast, jedinstven narod, uz podršku jedne od vodećih zemalja, može da se odupre svim pritiscima. Ovo su posljednji trzaji Sorošove nomenklature.

Predrag ĆERANIĆ

fsksrb.ru

POSTAVI ODGOVOR

Unesite Vaš komentar
Molimo unesite vaše ime